Prema novoj analizi koja uspoređuje globalne lokacije podatkovnih centara s dugoročnim klimatskim podacima, gotovo 7000 od ukupno 8808 operativnih podatkovnih centara u svijetu nalazi se u klimama koje ne ulaze u temperaturni raspon preporučen za učinkovito poslovanje.
Iako je samo manji dio njih smješten u regijama koje su trajno pretoplije, rezultati pokazuju kako ekonomske, političke i mrežne okolnosti često imaju veću težinu od okolišne prikladnosti pri donošenju odluka o gradnji.
Analizu je objavio portal Rest of World, a kombinira podatke o lokacijama 8808 aktivnih podatkovnih centara s povijesnim temperaturnim zapisima iz Copernicus Climate Data Storea. Lokacije su uspoređene sa smjernicama Američkog društva inženjera za grijanje, hlađenje i klimatizaciju (ASHRAE), koje preporučuju da podatkovni centri najučinkovitije rade kada je temperatura ulaznog zraka između 18 i 27 °C. Iznad tog raspona sustavi hlađenja moraju raditi intenzivnije, potrošnja energije raste, a troškovi se povećavaju. Ispod tog raspona mogu se pojaviti problemi s kondenzacijom i pouzdanošću.
Prema toj definiciji, gotovo 7000 podatkovnih centara diljem svijeta nalazi se izvan preporučenog temperaturnog raspona. Većina njih smještena je u hladnijim regijama s prosječnim temperaturama ispod 18 °C, gdje temperatura nije glavno ograničenje, ali su zato važniji kontrola vlage i protok zraka. Oko 600 objekata, odnosno manje od 10 % ukupnog broja, nalazi se u područjima s prosječnim godišnjim temperaturama iznad 27 °C, gdje je toplina trajni izazov.
U 21 državi, uključujući Singapur, Tajland, Nigeriju i Ujedinjene Arapske Emirate, svaki operativni podatkovni centar nalazi se u zoni koju ASHRAE klasificira kao pretoplu. Gotovo svi objekti u Saudijskoj Arabiji i Maleziji spadaju u istu kategoriju. U Indoneziji se gotovo polovica od približno 170 podatkovnih centara nalazi u pretoplim regijama, dok je u Indiji oko 30 posto od više od 200 lokacija izloženo dugotrajnim visokim temperaturama.
Singapur, s prosječnim dnevnim temperaturama oko 33 °C i vlagom koja često prelazi 80 posto, ima jednu od najvećih koncentracija podatkovnih centara na svijetu, s više od 1,4 gigavata već instaliranog kapaciteta. Vlada planira dopustiti dodatne stotine megavata, ali pod strožim pravilima energetske učinkovitosti. Podatkovni centri su 2020. godine činili oko sedam posto ukupne potrošnje električne energije u Singapuru, a očekuje se da će taj udio snažno rasti bez dodatnih mjera.
Pritisak na gradnju u manje idealnim, pa čak i rubno neprikladnim klimama, globalno se ubrzava. Potražnja za podatkovnim centrima koji podržavaju cloud usluge i generativnu umjetnu inteligenciju brzo raste, osobito u regijama koje su ujedno i među najtoplijima. Istodobno, vlade sve češće zahtijevaju da se podaci pohranjuju unutar nacionalnih granica, čime se smanjuje mogućnost centralizacije u hladnijim područjima poput Skandinavije. Rezultat je širenje podatkovnih centara diljem svijeta, umjesto koncentracije isključivo tamo gdje je hlađenje najjeftinije.
Čak i kada zakoni o lokalnoj pohrani podataka ne vrijede, odluke o lokaciji podatkovnih centara često ovise o dostupnosti i cijeni električne energije i vode. Ostali čimbenici uključuju cijenu zemljišta, učestalost prirodnih nepogoda te lokalne regulatorne uvjete poput poreznih olakšica i građevinskih dozvola. Drugim riječima, temperatura okoline samo je jedan od mnogih faktora koji oblikuju gradnju podatkovnih centara, što objašnjava zašto se toliki broj njih ne uklapa u ASHRAE-ov optimalni temperaturni raspon.
Više temperature donose kumulativne rizike: povećano opterećenje sustava hlađenja dodatno opterećuje elektroenergetske mreže i smanjuje učinkovitost prijenosa električne energije. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), podatkovni centri su 2024. godine potrošili oko 415 TWh električne energije, odnosno približno 1,5 posto globalne potražnje. Očekuje se da će se ta brojka do 2030. više nego udvostručiti kako se AI opterećenja budu širila, čime će lokacija novih kapaciteta postajati još važnija.
Operateri na to odgovaraju preispitivanjem načina hlađenja. Zračno hlađenje i dalje dominira globalno, s udjelom od 54 posto, no rješenja temeljena na tekućinama brzo dobivaju na značaju, osobito u gusto zapakiranim AI ormarima u kojima sustavi poput Blackwell Ultra mogu trošiti i do 140 kilovata.
Unatoč tome, nadogradnja postojećih objekata iznimno je skupa, a mnoga od najtoplijih tržišta podatkovnih centara ujedno su i ona s najograničenijim resursima električne energije i vode. Analitičari upozoravaju da bi do 2040. godine ekstremne vrućine mogle značajno utjecati na dvije trećine najvećih svjetskih čvorišta podatkovnih centara, uključujući sva glavna središta u azijsko-pacifičkoj regiji i na Bliskom istoku.
