Gartner očekuje da će globalna IT potrošnja u 2026. dosegnuti 6,15 bilijuna dolara, uz snažan rast podatkovnih centara i softvera. Ta brojka pokazuje da ICT tržište nije u fazi općeg usporavanja, nego u fazi preraspodjele. Ulaganja se ne šire ravnomjerno kroz sve segmente: serveri, AI optimizirana infrastruktura, cloud platforme, sigurnost i softver dobivaju prednost, dok uređaji i dio klasičnih usluga ovise o cijenama komponenti i zamjenskim ciklusima. Urednički najzanimljiviji dio nije sama objava, nego pomak koji otkriva u načinu na koji se ICT budžeti i tehnički prioriteti sele prema kapacitetu, pouzdanosti i mjerljivoj poslovnoj vrijednosti.
Ovaj pomak je važan za razumijevanje tržišta. AI ne povećava samo potrošnju na modele i licence, nego povlači cijeli lanac: podatke, storage, mrežu, sigurnost, identitete, governance i integraciju s poslovnim aplikacijama. Tvrtke koje su prethodnih godina ulagale u migraciju u cloud sada moraju odlučiti kako te platforme prilagoditi AI radnim opterećenjima. To uključuje modernizaciju aplikacija, smanjenje tehničkog duga i izgradnju podatkovnih temelja bez kojih AI projekti ostaju demonstracije. Takav razvoj mijenja i odnos između dobavljača i korisnika. Sve je manje prostora za široke tehnološke tvrdnje, dok se veća težina stavlja na integraciju, sigurnosne kontrole, dostupnost kadrova i jasne pokazatelje povrata ulaganja.
Korisnici usluga u javnom oblaku sve češće uspoređuju performanse, regulatorni status, troškovni model i operativnu vidljivost. AI workload dodatno komplicira računicu jer se cijena ne mjeri samo po instanci ili po terabajtu, nego po cijelom lancu inferencije, podatkovne pripreme, sigurnosti i nadzora.
U Hrvatskoj i regiji budžeti su manji i osjetljiviji, ali isti trendovi dolaze s odmakom. Veće banke, telekomi, trgovci i javni sustavi već moraju procijeniti koliko njihov postojeći IT može podržati AI, automatizaciju i zahtjeve regulative. Manje tvrtke vjerojatno će AI koristiti kroz SaaS i cloud usluge, ali će i one osjetiti rast cijena, potrebu za sigurnijom obradom podataka i promjenu kompetencija u IT timovima. Za manje tržište posebno je važno hoće li se nova ponuda isporučivati kroz lokalne partnere, regionalne cloud lokacije, operatorske platforme ili globalne ugovore u kojima domaći korisnici imaju ograničen prostor za pregovore.
Na strani kupaca to stvara drugačiju dinamiku pregovora. Tehnološki odjeli više ne mogu sami gurati projekte ako financije ne vide jasan odnos između ulaganja i rezultata, a poslovne jedinice sve češće traže da se učinak mjeri kroz brzinu isporuke, kvalitetu usluge ili smanjenje rizika.
Dobavljači koji mogu povezati računalni kapacitet, podatkovnu platformu, sigurnost, mrežnu povezanost i lokalnu dostupnost imaju prednost jer korisnici žele kraći put od eksperimenta do primjene. Generički cloud kapacitet ostaje važan, ali više nije dovoljan argument kada se radi o poslovno kritičnim AI sustavima.
Dobavljački ekosustav također se mijenja. Partneri koji su prije prodavali implementaciju sada moraju preuzeti dio odgovornosti za upravljanje, sigurnost, optimizaciju troška i kontinuiranu nadogradnju. To povećava vrijednost specijaliziranih integratora, ali i podiže očekivanja prema njihovim kapacitetima.
Najveći rizik u novom ciklusu nije nedostatak interesa za AI, nego neusklađenost između ambicija i temelja. Organizacije žele agente, automatizaciju i prediktivnu analitiku, ali često imaju fragmentirane podatke, zastarjele aplikacije i nedovoljno upravljanje pristupom. Rast IT potrošnje zato neće automatski značiti uspješnije projekte. Razliku će napraviti oni koji ulaganja povežu s jasnim poslovnim slučajevima, arhitekturnim čišćenjem i mjerljivim učinkom, umjesto da AI tretiraju kao dodatak postojećem IT kaosu. Zato ova tema vrijedi više od kratke dnevne objave. U njoj se vidi kako se idući val ICT potrošnje oblikuje oko kapaciteta, sigurnosti, automatizacije i energetske održivosti, uz sve manje prostora za neprovjerene tehnološke tvrdnje.
