Dolazi vrijeme umjetne inteligencije

Prvi val ranih tehnika umjetne inteligencije poznat je kao "simbolička umjetna inteligencija" ili sustav stručnjaka. Ovdje ljudski stručnjaci stvaraju precizne postupke temeljene na pravilima - poznate kao „algoritmi“ - koje računalo može slijediti, korak po korak, kako bi odlučilo kako inteligentno odgovoriti na datu situaciju. Simbolička umjetna inteligencija najbolja je u ograničenim okruženjima koja se vremenom ne mijenjaju puno, gdje su pravila stroga, a varijable su jednoznačne i kvantificirane. Iako se ove metode mogu činiti zastarjelima, i dalje su vrlo relevantne i još uvijek se uspješno primjenjuju na nekoliko domena.

Drugi val AI obuhvaća novije pristupe zasnovane na „podacima“, koji su se brzo razvili u posljednja dva desetljeća i uglavnom su odgovorni za trenutni ponovni rast AI. Oni automatiziraju proces učenja algoritama, zaobilazeći ljudske stručnjake iz prvog vala AI.

Treći val AI odnosi se na spekulativne moguće buduće valove AI. Iako su tehnike prvog i drugog vala opisane kao „slaba“ ili „uska“ AI, u smislu da se mogu inteligentno ponašati u određenim zadacima, „jaka“ ili „općenita“ AI odnosi se na algoritme koji mogu pokazati inteligenciju u širokom rasponu konteksta i problemskih prostora. Takva umjetna opća inteligencija (AGI) nije moguća s trenutnom tehnologijom i zahtijevala bi napredak u promjeni paradigme.

Umjetna inteligencija (AI) vjerojatno je tehnologija koja definira posljednje desetljeće, a možda i sljedeće. Europska komisija je zatvorila razdoblje savjetovanja o svojoj bijeloj knjizi o umjetnoj inteligenciji, a Europski parlament glasao je za pokretanje posebnog odbora za umjetnu inteligenciju u digitalno doba. U tom kontekstu, STOA (Panel for the Future of Science and Technology) je objavio studiju o umjetnoj inteligenciji koja pruža dostupne informacije o cijelom nizu trenutnih i špekulativnih tehnika umjetne inteligencije i njihovim povezanim utjecajima te iznosi nekoliko regulatornih, tehnoloških i društvenih mjera koje bi mogle biti mobilizirane kao odgovor.

Studija se temelji na razumijevanju načina na koji AI djeluje kako bi ispitala nekoliko mogućnosti i izazova koje aplikacije AI predstavljaju u različitim kontekstima.

Uz današnju AI povezano je nekoliko izazova. Široko se mogu shvatiti kao balansiranje između izbjegavanja nedovoljne upotrebe - pri čemu propuštamo potencijalne mogućnosti i izbjegavanja prekomjerne upotrebe - pri čemu se AI primjenjuje za zadatke za koje nije prikladan ili rezultira problematičnim ishodima. Specifični izazovi uključuju pristranost, utjecaje na zapošljavanje, pitanja odgovornosti, vojnu uporabu i učinke na ljudsku autonomiju i donošenje odluka.

Postoji i nekoliko dugoročnih prilika i izazova koji su ovisni o budućem razvoju događaja koji se možda nikada neće dogoditi. Na primjer, sugerira se da bi AI mogao „pobjeći“ od ljudske kontrole i preuzeti kontrolu nad vlastitim razvojem ili razviti umjetne osjećaje ili svijest, iznoseći zanimljiva - a opet spekulativna - filozofska pitanja.

Studija iznosi nekoliko opcija koje bi se mogle mobilizirati kao odgovor na mogućnosti i izazove koje predstavlja AI.

Većina rasprava o politici AI tiče se načina oblikovanja regulatornog i ekonomskog konteksta u kojem se AI razvija i primjenjuje kako bi se odgovorilo na određene prilike i izazove. To bi moglo uključivati stvaranje poticajnog gospodarskog i političkog konteksta, promicanje konkurentnijih ekosustava, poboljšanje raspodjele koristi i rizika, izgradnju otpornosti na niz problematičnih ishoda, jačanje transparentnosti i odgovornosti, osiguravanje mehanizama odgovornosti i razvoj upravljačkih kapaciteta. Postoje i apstraktnije političke rasprave o širokom regulatornom pristupu, poput toga trebaju li politike i institucije biti specifične za umjetnu inteligenciju ili tehnološki neutralne.

Također je moguće tehnološkim mjerama oblikovati razvoj i primjenu umjetne inteligencije. Mogle bi uključivati aktivnosti povezane s tehnološkim vrijednostima, dostupnošću i kvalitetom podataka i algoritama, načinom odabira i primjene aplikacija, uporabom i daljnjim razvojem 'tehnoloških popravaka' te poticanjem konstruktivnijeg razmišljanja i kritike.

Napokon, mogu se poduzeti društvene i etičke mjere usmjerene na odnos između AI i uzimajući u obzir društvene vrijednosti, strukture i procese. To bi moglo uključivati mjere povezane s vještinama, obrazovanjem i zapošljavanjem; primjena etičkih okvira, raznolikost na radnom mjestu, socijalna uključenost i jednakost, promišljanje i dijalog, jezik koji se koristi za raspravu o umjetnoj inteligenciji te odabir aplikacija i razvojnih putova.

Jezik je važan. Pojam "umjetna inteligencija" na mnogo je načina postao prepreka značajnom promišljanju i produktivnoj raspravi o raznolikom spektru tehnologija na koje se odnosi. Moglo bi vam pomoći da se pozabavite načinom na koji govorimo o umjetnoj inteligenciji, uključujući način na koji prepoznajemo, razumijemo i raspravljamo o određenim tehnologijama, kao i kako artikuliramo vizije onoga što stvarno želimo od nje.

Algoritmi su subjektivni. Budući da ljudska društva imaju strukturne pristranosti i nejednakosti, alati za strojno učenje neizbježno uče i njih. Iako je jedino konačno rješenje problema uklanjanje pristranosti i nejednakosti iz društva, AI može ponuditi samo ograničenu potporu toj misiji. Međutim, važno je osigurati da se AI suprotstavlja, umjesto da pojačava nejednakosti.

AI nije sama sebi svrha. Krajnji cilj podrške umjetnoj inteligenciji nije maksimiziranje razvoja umjetne inteligencije per se, već otkrivanje nekih blagodati koje ona obećava pružiti. Umjesto da usavršavamo nove tehnologije, a zatim tražimo probleme za koje bi mogle biti profitabilno rješenje, mogli bismo započeti s ispitivanjem problema koje imamo i istražiti kako bi nam AI mogao pomoći da pronađemo odgovarajuća rješenja.

AI možda neće ispuniti svoja obećanja. Mnoge AI aplikacije mogu ponuditi duboku društvenu vrijednost. Međutim, utjecaji na zapošljavanje i narušavanje privatnosti sve su opipljiviji za građane, dok obećane koristi za njihovo zdravlje, bogatstvo i okoliš ostaju nematerijalne. Odgovor bi mogao uključivati ciljanje ambicioznijih ishoda uz istovremeno skromnija obećanja.

Europa mora voditi vlastitu utrku AI. AI je u ključnom trenutku i za regulaciju i za razvoj tehnologije, a odabiri koje sada donosimo mogli bi oblikovati europski život u narednim desetljećima. Vozeći vlastitu utrku, europska umjetna inteligencija može osigurati značajnu ulogu građanima da artikuliraju ono što očekuju od razvoja umjetne inteligencije i što su spremni ponuditi zauzvrat, kako bi potaknula konkurentno tržište koje uključuje europska mala i srednja poduzeća (MSP) i uspostaviti odgovarajuće zaštitne mjere kako bi se umjetna inteligencija uskladila s europskim vrijednostima i pravom EU-a.