PROGNOZE

Do 2035. će u svijetu postojati oko 27 milijuna humanoidnih robota

Za razliku od usisavača koji služi samo jednoj svrsi, humanoidni roboti obećavaju mogućnost rada kao višenamjenske platforme, sposobne obavljati više zadataka u različitim okruženjima.

Do 2035. će u svijetu postojati oko 27 milijuna humanoidnih robota
Dražen Tomić / Tomich Productions

Roboti dolaze u raznim oblicima i veličinama. Po definiciji, to su strojevi koji obavljaju automatizirane zadatke i mogu biti upravljani od strane ljudi, ali ponekad djeluju i autonomno, bez ljudske pomoći.

Većina ovih strojeva izrađena je s određenom namjenom, poput robotskog usisavača u obliku diska ili robotske ruke u tvorničkoj proizvodnoj liniji. No posljednjih godina u središte pažnje sve više ulaze roboti u obliku čovjeka, takozvani humanoidni roboti. Ulaganja u njihov razvoj naglo rastu, a oni koji raspolažu s nekoliko tisuća dolara već ih mogu i kupiti.

Pitanje koje se nameće jest zašto postoji toliki interes za robote u ljudskom obliku i kakva im je stvarna svrha izvan atraktivnih nastupa poput Svjetskih igara humanoidnih robota u Pekingu ili popularnih plesnih videa.

Za razliku od usisavača koji služi samo jednoj svrsi, humanoidni roboti obećavaju mogućnost rada kao višenamjenske platforme, sposobne obavljati više zadataka u različitim okruženjima. Njihova je prednost to što su oblikom i funkcionalnošću bliži ljudskom tijelu pa se mogu bolje uklopiti u prostore i uvjete koji su već dizajnirani prema ljudskim mogućnostima.

Primjerice, robotski usisavač ili stroj s kotačima ne može se popeti uz stepenice. Humanoidi bi u načelu mogli biti mnogo pokretniji u prometnim ljudskim okruženjima, s mogućnošću penjanja uz stepenice, otvaranja vrata, kretanja i dosezanja različitih prostora, ne samo u domovima, nego i na radnim mjestima, ulicama i na otvorenom.

Humanoidni roboti postojali su u fikciji mnogo prije nego što su ih ljudi doista izgradili. Od Maschinenmenscha u filmu Metropolis Fritza Langa iz 1927. do C-3PO-a u Zvjezdanim ratovima, snažno su oblikovali našu maštu. No to su bili glumci u kostimima, pravi humanoidni roboti počeli su hodati tek 1972. s japanskim WABOT-1.

Proizvođači i ulagači danas ulažu velika sredstva u humanoidne robote i vjeruju da će oni imati ogroman utjecaj na društvo. Izvješće Goldman Sachsa iz prošle godine procijenilo je da će globalno tržište humanoidnih robota do 2035. dosegnuti 38 milijardi američkih dolara, uz procjenu da će ih diljem svijeta biti instalirano između tri i 27 milijuna. Posebno privlačnima smatraju se za obavljanje opasnih zadataka, gdje bi mogli zamijeniti ljude i time spašavati živote.

Prema izvješću Bank of America iz 2025., do 2030. godišnje bi se moglo prodavati milijun humanoidnih robota, a do 2060. u uporabi bi ih moglo biti čak tri milijarde, što bi značilo gotovo jedan humanoidni robot na svaka tri čovjeka.

Čak i konzervativne procjene ukazuju na značajnu promjenu koja bi zahvatila gotovo sve aspekte društva. Da bi se taj utjecaj ostvario, humanoidni roboti morali bi biti prisutni posvuda, u zabavi, skrbi, domovima, uslužnim djelatnostima i ugostiteljstvu.

Ipak, put do višenamjenskog robota koji može sve još je dalek. Izgradnja stroja koji se kreće poput čovjeka iznimno je zahtjevna. U posljednjim godinama humanoidni roboti postigli su velik napredak ponajviše zahvaljujući algoritmima umjetne inteligencije, koji sve više zamjenjuju klasične metode programiranja.

Metode poput učenja potkrepljenjem omogućuju otpornije hodanje, trčanje i složenije vještine koje se bolje prilagođavaju neravnom terenu i vanjskim izazovima poput guranja.

Razumijevanje logike, situacija i društveno primjerenog ponašanja kod humanoida još je uvijek vrlo ograničeno. Roboti trebaju ljudsku pomoć da bi reagirali primjereno. Primjerice, nemaju svijest o fizičkim, društvenim i kulturnim razlikama potrebnima za interakciju s bebama, djecom, odraslima ili starijim osobama.

Prava prekretnica bila bi mogućnost izravnog prenošenja ljudskog znanja i vještina na robote. Primjerice, kada bi robotu mogli pokazati kako se peru suđe, a on bi potom oponašao vaše ponašanje. Za to bi ipak morali biti prilagodljiviji različitim okruženjima, a ne samo laboratorijima u kojima su obučavani.

Nove AI tehnike poput učenja imitacijom i dubokog učenja potkrepljenjem pokazale su dobre rezultate u ubrzavanju stjecanja novih, složenih vještina putem primjera.

Procjene o tome kada bi humanoidni roboti mogli ući u domove razlikuju se. Dok se neki već testiraju u kućnim okruženjima, drugi procjenjuju da bi potrošačke primjene mogle doći za pet do deset godina. Tvrtke poput Boston Dynamicsa (Hyundai), Tesle, Unitreeja, Figure AI-a, Agilityja, UBTecha i mnogih drugih natječu se za mjesto na budućem tržištu za koje smatraju da bi moglo biti veliko poput automobilske industrije i jednako rasprostranjeno kao pametni telefoni.

Kritičari ipak upozoravaju da dizajn robota još uvijek treba znatno poboljšati kako bi doista dosegnuo ljudsku spretnost. Ako humanoidni roboti zaista uđu u domove u velikom broju, društvene posljedice mogle bi biti goleme, a trenutačno se malo razumiju. Bit će potrebna koordinirana suradnja poslovnog sektora, vlade, istraživača i javnosti kako bi se osiguralo da tako velika promjena pozitivno utječe na ljudske živote.

Iako ta budućnost još nije sigurna, o njoj ljudi maštaju već otprilike stotinu godina.