Budućnost 6G arhitekture i AI-native mrežni dizajn

Iako je 5G-Advanced trenutačno u operativnom fokusu industrije, 6G više nije tek daleka istraživačka ideja. ITU je kroz okvir IMT-2030 već definirao 6G kao sljedeću generaciju mobilnih sustava s novim sposobnostima poput uranjajuće komunikacije, AI-podržanih aplikacija i integriranog višedimenzionalnog opažanja, a u ožujku 2026. usuglašeni su i nacrti minimalnih tehničkih zahtjeva za 6G radijska sučelja.

U Europi je ključna referenca Hexa-X-II, službeni flagship projekt SNS JU-a, čiji je cilj razviti end-to-end nacrt za održivu, uključivu i pouzdanu 6G platformu. Dokumenti objavljeni 2025. pokazuju da se 6G ne gradi kao puka nadogradnja brzine, nego kao sustav koji objedinjuje komunikaciju, računalstvo, podatke, sigurnost i automatizaciju. U središtu su pojednostavljenje mreže, trajna sigurnost i privatnost te intent-based upravljanje uslugama, odnosno model u kojem mreža razumije cilj i sama prilagođava resurse.

Pritom je važno precizno razumjeti pojam AI-native. Prema europskom 6G-IA white paperu, 5G-Advanced AI uglavnom koristi kao dodatni sloj, dok je za 6G predviđeno da AI i strojno učenje zahvate više slojeva i modula mreže, od uređaja i RAN-a do jezgrene mreže u end-to-end modelu. Hexa-X-II taj smjer potvrđuje opisom arhitekture kao podatkovno vođene, modularne i cloud-native, uz AI enablere, MLOps, DataOps i orkestraciju kao sastavni dio sustava. Zato 6G od početka nastaje kao mreža u kojoj inteligencija nije dodatak, nego operativna osnova.

Jedan od najvažnijih pomaka jest koncept “mreže mreža”. U europskoj viziji 6G to znači povezivanje zemaljskih i nezemaljskih mreža, lokalnih podmreža, edge i cloud infrastrukture te različitih operatorskih domena u interoperabilan sustav. Zato su programabilnost, cloud-native orkestracija, zero-touch automatizacija i zatvorene upravljačke petlje među temeljnim elementima 6G nacrta.

Posebno važan iskorak donosi Joint Communication and Sensing. ITU taj smjer opisuje kao integrirano višedimenzionalno opažanje za navigaciju, precizno pozicioniranje, detekciju objekata i prisutnosti, lokalizaciju, snimanje i mapiranje. Europski izvori pokazuju da to više nije samo teorijska tema: Hexa-X-II i povezani SNS projekti već obrađuju sensing kao sastavni dio buduće arhitekture, a za uranjajuća iskustva predviđa se uporaba JCAS-a i fuzije mrežnih i senzorskih podataka. Drugim riječima, 6G se projektira tako da mreža ne samo prenosi podatke nego i “opaža” fizički prostor.

Istodobno, dio popularnih tvrdnji o 6G-u treba zadržati u realnim okvirima. Sub-THz komunikacija doista se spominje kao mogući put prema većoj propusnosti, ali europski dokumenti upozoravaju da je WRC-23 smanjio prioritet sub-terahertz raspona i odgodio šire studije prema WRC-31. RIS, odnosno rekonfigurabilne inteligentne površine, promatraju se kao važan alat za pokrivanje slijepih zona i preciznije upravljanje signalom, ali još nisu masovno implementirana infrastruktura. Slično vrijedi i za “Internet of Senses”, haptičke komunikacije i holografski tip komunikacije: to jesu službeno prepoznati 6G smjerovi, ali još nisu tržišno zrele usluge.

Najvažnije je razumjeti da se borba za 6G ne vodi oko još jednog skoka u brzini, nego oko arhitekture, upravljanja i kontrole nad budućom digitalnom infrastrukturom. Prema 3GPP-u, rane 6G studije već su u tijeku u Releaseu 20, dok bi normativni rad trebao krenuti u Releaseu 21, s punijim tehnološkim prijedlozima prema 2029. i završnim specifikacijama do 2030. U tom smislu 6G više nije samo brži internet, nego temelj konvergirane infrastrukture za 2030-e.