Ograničen pristup naprednom AI modelu Mythos u britanskom bankarskom sektoru otvorio je pitanje tehnološke ovisnosti o američkim dobavljačima. Model je važan jer se koristi za otkrivanje sigurnosnih ranjivosti i brže jačanje obrane. Britanski financijski sektor sada jasnije vidi da AI sposobnosti postaju dio nacionalne otpornosti.
Britanske banke našle su se u neugodnoj situaciji: najnapredniji AI modeli koji mogu pomoći u otkrivanju kibernetičkih ranjivosti nisu jednako dostupni svim institucijama. Posebnu pažnju privukao je Mythos, model razvijen za prepoznavanje sigurnosnih slabosti, analizu postojećeg softvera i brže otklanjanje problema. Dio američkih financijskih institucija već je dobio pristup, dok velike britanske banke i dalje nemaju jasan rok.
Ta razlika otvorila je šire pitanje tehnološke ovisnosti. Financijski sektor spada među najreguliranije i tehnološki najzahtjevnije industrije, ali u području najsnažnijih AI modela oslanja se na mali broj američkih dobavljača. Ako pristup takvim modelima ovisi o komercijalnim, sigurnosnim ili državnim odobrenjima iz druge jurisdikcije, banke ne kontroliraju u potpunosti vlastitu obrambenu sposobnost.
Mythos je važan zato što se AI sve više koristi u kibernetičkoj sigurnosti ne samo za automatizaciju analize, nego i za razumijevanje složenih softverskih sustava. Model koji može brže pronaći ranjivosti, upozoriti na slabosti u enkripciji ili pomoći u prioritetizaciji zakrpa daje velikim institucijama prednost u vremenu. U sigurnosti je vrijeme često presudno: dani ili sati mogu odlučiti hoće li propust biti saniran prije nego što ga iskoriste napadači.
Britanski odgovor usmjerava se prema razvoju vlastitih AI sposobnosti, infrastrukture, modela i vještina. To ne znači nužno potpuno odvajanje od američkih dobavljača, nego stvaranje realne alternative za kritične slučajeve uporabe. Za financijske institucije to uključuje sigurna računalna okruženja, pristup domaćim ili pouzdanim modelima, kvalificirane timove i jasna pravila upravljanja rizikom.
Ova situacija pokazuje da tehnološka suverenost više nije apstraktan politički pojam. Ako banke ne mogu koristiti najbolji dostupni alat za obranu od napada zato što je rollout ograničen, tada se pitanje AI infrastrukture izravno povezuje s financijskom stabilnošću. Slično vrijedi za energetiku, zdravstvo, telekomunikacije i javnu upravu. Najnapredniji modeli postaju sloj kritične infrastrukture.
Za Europu je poruka vrlo jasna. Regulacija AI-ja, cloud suverenost i ulaganja u podatkovne centre ne mogu se promatrati odvojeno. Modeli traže čipove, podatke, stručnjake i pravni okvir. Ako jedan od tih elemenata nedostaje, organizacije ostaju ovisne o vanjskom pristupu. Europske banke i osiguravatelji već su pod snažnim pravilima operativne otpornosti, pa će se sve više morati pitati imaju li siguran pristup AI alatima koji su potrebni za ispunjavanje tih obveza.
Financijski sektor ima posebnu težinu jer ne smije čekati da se tržište samo uravnoteži. Ako napadači koriste najnaprednije alate, obrana mora imati barem usporedivu razinu automatizacije i analitičke dubine. U protivnom se jaz između napada i obrane širi.
Financijski sektor ima poseban interes za modele koji mogu analizirati ranjivosti, interne sustave i složene regulatorne zahtjeve, ali pristup takvim modelima ne može se svesti na običnu pretplatu. Banke moraju znati gdje se podaci obrađuju, kako se bilježe upiti, tko ima pristup rezultatima i kako se sprječava da osjetljive informacije napuste kontrolirano okruženje. Ako najnapredniji modeli ostanu dostupni samo odabranim globalnim institucijama, manje banke i nacionalni sustavi mogli bi zaostajati upravo u području u kojem je sigurnosna razlika najskuplja.
Pitanje britanske AI infrastrukture zato nije samo pitanje prestiža. Riječ je o sposobnosti financijskog sustava da razvije vlastite modele, evaluacijske postupke i stručnjake koji razumiju i bankarsku regulativu i sigurnosno testiranje. Oslanjanje isključivo na nekoliko američkih dobavljača stvara operativnu ovisnost sličnu onoj koja već postoji u cloudu. Banke će vjerojatno tražiti hibridni model: pristup najjačim komercijalnim sustavima za opće zadatke, ali i domaće ili kontrolirane modele za osjetljivu sigurnosnu analitiku. U tome se AI suverenost pokazuje kao vrlo konkretno pitanje upravljanja rizikom.
U praksi će prednost imati banke koje već imaju uređene podatke, mapirane sustave i jasne sigurnosne procese. Najnapredniji model malo vrijedi ako se ne može sigurno povezati s internim okruženjem i ako rezultat ne prolazi regulatornu i stručnu provjeru.
Britanske banke našle su se u neugodnoj situaciji: najnapredniji AI modeli koji mogu pomoći u otkrivanju kibernetičkih ranjivosti nisu jednako dostupni svim institucijama. Posebnu pažnju privukao je Mythos, model razvijen za prepoznavanje sigurnosnih slabosti, analizu postojećeg softvera i brže otklanjanje problema. Dio američkih financijskih institucija već je dobio pristup, dok velike britanske banke i dalje nemaju jasan rok.
Kibernetički napadi odavno nisu samo tehnički incidenti koji se rješavaju u pozadini. Oni mogu poslužiti kao instrument pritiska, sredstvo gospodarske štete ili alat manipulacije informacijama, tvrdi Tonko Obuljen, predsjednik Vijeća Hrvatske agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM). Korisnika, objašnjava, ne zanima nastaje li problem kod banke, operatora elektroničkih komunikacija ili pružatelja usluga u oblaku. Zanima ga funkcionira li usluga, pa institucije danas grade upravo takav, koordinirani odgovor.
Meta planira više nego udvostručiti svoj podatkovni centar Hyperion u Richland Parishu u Louisiani, s ranije planiranih dva gigavata na kapacitet od pet gigavata. Ukupno ulaganje u tom području moglo bi dosegnuti 50 milijardi dolara, uz dodatnu milijardu dolara za lokalnu infrastrukturu poput cesta, vode i sustava otpadnih voda. Projekt je zamišljen kao jedan od stupova Metina globalnog AI računalnog kapaciteta.
