GORUĆI PROBLEM

Bitcoin rudarenje bi moglo dovesti do nestašice pitke vode ako se nešto ne promijeni

Bitcoin rudarenje bi moglo dovesti do nestašice pitke vode ako se nešto ne promijeni
Depositphotos

Rudarenje kriptovaluta, što se uglavnom odnosi na bitcon, uvijek je bilo kontroverzno zbog potrošnje energije i resursa koji se pritom troše.

A sad se pojavio novi problem. Jer, kako pokazuje nedavno izvješće koje je napravio Alex De Vries, za svaku bitcoin transakciju, bilo da se radi o kupnji ili prodaji, potroši se nevjerojatnih 16.000 litara svježe vode!

Zbog toga bi se u zemljama gdje je rudarenje iznimno rašireno i popularno, poput Sjedinjenih Američkih Država, mogao pojaviti problem nedostatka bi se suočiti s nedostatkom svježe vode. Osim ako se nešto ne promijeni na bolje. Trenutno, rudarenje bitcoina godišnje troši 8,6 do 35,1 milijardi litara vode samo u SAD-u.

Studija uključuje izravni i neizravni vodeni otisak, a oba su iz slatkovodnih izvora. Dakle, podatkovni centri koji procesuiraju transakcije i ključni su za bitcoin mrežu troše vodu za sustave hlađenja i ovlaživanje zraka. Drugi izvori potrošnje slatke vode proizlaze iz njezine upotrebe za proizvodnju električne energije potrebne za održavanje aktivnosti tih poslužitelja. Potrošnja električne energije je konstantna, kao i upotreba vode.

Studije također promatraju operaciju rudarenja bitcoina u Kazahstanu, koji bi se mogao suočiti s ozbiljnim nedostatkom slatke vode do 2030. To je uglavnom zato što je Kina zabranila operacije s bitcoinom, a kao posljedica, mnoge operacije rudarenja prebaciol se tamo, čineći tu zemlju najvećim središtem rudarenja bitcoina. Srećom, mogu se implementirati specifična rješenja kako bi se ovako nešto ublažilo.

Primjerice, potapanje rudarskih poslužitelja u dielektričnu tekućinu za hlađenja umjesto hlađenje vodom. Neizravna potrošnja vode također se može smanjiti ako se elektrane prebace na izvore koji ne koriste vodu, poput vjetra, sunca i termoelektričnih generatora koji koriste sustave suhog hlađenja. Prijelaz na izvore vode koje nisu slatke također pomaže, pogotovo u državama s obalom. Iako možda ne rješava sve probleme potrošnje slatke vode, može pomoći u ublažavanju dok se rješavaju drugi problemi, poput elektroničkog otpada.