Umjetna inteligencija mogla bi zemljama u razvoju omogućiti da u jednom desetljeću ostvare napredak za koji bi im u drugim okolnostima trebalo cijelo stoljeće, navodi se u izvješću Svjetske banke. Vlade pritom moraju brzo djelovati kako bi smanjile razlike u pristupu električnoj energiji, povezivosti, vještinama i kvaliteti institucija zbog kojih bi te zemlje mogle dodatno zaostati.
Izvješće Svjetske banke World Development Report 2026: The Promise of Artificial Intelligence pokazuje da je u zemljama s visokim dohotkom više nego trostruko veća vjerojatnost da će radna mjesta biti izložena automatizaciji generativnom umjetnom inteligencijom nego u zemljama s niskim i srednjim dohotkom. U potonjima je automatizacijom ugroženo 4,5 posto postojećih radnih mjesta, u usporedbi s 14,2 posto u zemljama s visokim dohotkom. Istodobno bi umjetna inteligencija mogla znatno povećati produktivnost na 16,2 posto radnih mjesta u gospodarstvima u razvoju, blizu udjela od 18,7 posto koji se očekuje u bogatijim zemljama. Najveći potencijal za zemlje u razvoju stoga nije u zamjeni radnika, nego u povećanju njihovih sposobnosti.
„Umjetna inteligencija pružila je gospodarstvima u razvoju važnu priliku i ona bi je trebala iskoristiti“, izjavio je viši potpredsjednik i glavni ekonomist Svjetske banke Indermit Gill. „Za ostvarivanje koristi nisu im potrebni veliki modeli ni golemi podatkovni centri. Prilagodbom malih i jeftinih alata umjetne inteligencije lokalnim uvjetima mogu milijunima ljudi približiti kvalitetniju zdravstvenu skrb, obrazovanje, pravosudne usluge i poljoprivredno savjetovanje. Ali moraju požuriti: umjetna inteligencija širi se brže i više ovisi o kontekstu nego ranije tehnologije opće namjene, poput električne energije i interneta. World Development Report 2026 pokazuje kako zemlje u razvoju odgovaraju na taj izazov i postižu rezultate.“
Izvješće je prva sveobuhvatna procjena posljedica umjetne inteligencije za zemlje u razvoju, a pokazuje i kako su je tamošnje kompanije i vlade već počele primjenjivati. Umjetna inteligencija već pomaže ljudima, poduzećima i javnim institucijama rješavati probleme, analizirati informacije, poboljšavati prognoze i pružati usluge u većem opsegu. Takve su mogućnosti osobito vrijedne u državama u kojima često nedostaje stručnjaka, pouzdanih evidencija i kapaciteta javne uprave. Alati umjetne inteligencije mogu liječnicima olakšati postavljanje dijagnoze, poljoprivrednicima poboljšati odluke o uzgoju, a poduzećima povećati produktivnost. Vlade ih mogu koristiti za učinkovitiju naplatu poreza, socijalne programe, odgovor na katastrofe, zdravstvo i obrazovanje.
Gospodarstva u razvoju trenutačno prolaze kroz razdoblje najslabijeg prosječnog rasta u posljednja tri desetljeća. Prema izvješću, umjetna inteligencija mogla bi znatno poboljšati njihove rezultate do kraja 2020-ih i istodobno donijeti opipljive koristi stanovništvu. Ta prilika ipak nije zajamčena. Najnaprednije sustave razvija malen broj zemalja i kompanija, dok mnogim gospodarstvima u razvoju i dalje nedostaju električna energija, pristup internetu, podaci, vještine i institucije potrebne za učinkovitu primjenu. Bez ciljanih mjera umjetna inteligencija mogla bi povećati razlike među državama i nejednakost unutar njih, dodatno koncentrirati tržišnu moć, oslabiti povjerenje u javne institucije te stvoriti nove rizike za sigurnost, prava i društvenu koheziju.
Izvješće predlaže jasan put u tri koraka: usvojiti dostupne alate, prilagoditi ih lokalnim uvjetima te s vremenom napredovati prema razvoju vodeće umjetne inteligencije. Takav redoslijed pomaže državama izbjeći skupe i neučinkovite pokušaje stvaranja naprednih modela prije nego što osiguraju temeljne preduvjete. „Prozor za ispravno djelovanje vrlo je uzak“, upozorio je direktor World Development Reporta 2026 Gaurav Nayyar. „Umjetna inteligencija pruža priliku koja se pojavljuje jednom u generaciji za rješavanje problema koji desetljećima nisu imali rješenje. Zemlje u razvoju koje sada izgrade temelje – energetiku, povezivost, vještine i institucije – moći će usvojiti i prilagoditi umjetnu inteligenciju potrebama svojeg stanovništva.“
Ništa od toga nije moguće bez ulaganja u osnovnu infrastrukturu. U subsaharskoj Africi gotovo trećina ruralnih škola još nema pouzdanu električnu energiju, a više od dvije trećine nema stabilan pristup internetu. Države moraju proširiti i pristup računalnim kapacitetima te povećati dostupnost lokalnih podataka, uključujući sadržaj na lokalnim jezicima, kako bi se alati mogli prilagoditi stanovništvu i gospodarstvu. Vlade bi novim poduzećima trebale olakšati privlačenje ulaganja, ispitivanje ideja i širenje uspješnih rješenja. Brojni pilot-projekti već su pokrenuti, ali veći je izazov pouzdano utvrditi koji od njih donose rezultate. Zato su potrebni bolji dokazi, snažnije vještine te jasniji okviri javne nabave i vrednovanja.
Jednako je važno izgraditi povjerenje javnosti. Dok se tehnologija brzo razvija, vlade bi u početku trebale primjenjivati dobrovoljne industrijske standarde za odgovornu uporabu, uz međunarodnu suradnju koja će smanjiti regulatornu rascjepkanost. Kada dobrovoljne mjere nisu dovoljne, štete treba izravno rješavati postojećim zakonima. Kvalitetnije javne usluge i bolji obrazovni rezultati mogu ojačati povjerenje, ali ako umjetna inteligencija ugradi pristranost u odluke javne uprave ili naruši privatnost podataka, izgubljeno će povjerenje biti teško obnoviti.
World Development Report 2026 procjenjuje posljedice umjetne inteligencije za približno 5,6 milijardi ljudi koji žive u zemljama s niskim i srednjim dohotkom. Svjetska banka u povezanom izvješću Digital Progress and Trends 2025 preduvjete za uključivu primjenu opisuje kroz četiri područja: povezivost, računalne kapacitete, lokalni kontekst i kompetencije. Podaci Međunarodne telekomunikacijske unije pokazuju da je 2025. internet koristilo 74 posto svjetskog stanovništva, odnosno oko šest milijardi ljudi. Unatoč tome, 2,2 milijarde ljudi i dalje je bilo izvan mreže, najvećim dijelom u zemljama s niskim i srednjim dohotkom. U zemljama s visokim dohotkom internet koristi 94 posto stanovnika, dok je u zemljama s niskim dohotkom taj udio samo 23 posto. U Africi je prosjek 36 posto, osjetno ispod svjetske razine. Globalno je na mreži 85 posto stanovnika gradova, ali samo 58 posto stanovnika ruralnih područja. U ruralnim dijelovima zemalja s niskim dohotkom internet koristi tek 14 posto stanovništva. Mreže 5G dosezale su 55 posto svjetske populacije, no pokrivenost je iznosila 84 posto u zemljama s visokim i samo četiri posto u zemljama s niskim dohotkom. Mreže 4G dostupne su 93 posto svjetskog stanovništva, ali u zemljama s niskim dohotkom pokrivaju 56 posto ljudi.
Svjetska banka istodobno bilježi da potražnja za vještinama umjetne inteligencije u dijelu gospodarstava u razvoju raste brže nego u bogatim zemljama. Od 2021. do 2024. broj oglasa koji traže takve vještine povećan je za 16 posto u zemljama s višim srednjim dohotkom i 11 posto u zemljama s nižim srednjim dohotkom, nasuprot rastu od dva posto u zemljama s visokim dohotkom. Ti podaci potvrđuju da glavno ograničenje nije samo dostupnost modela, nego mogućnost da ih stanovništvo, poduzeća i javne službe pouzdano koriste na lokalnim jezicima i u postojećoj infrastrukturi.