Europa je sada na polovici 5G tehnološkog ciklusa. Kapitalna ulaganja u proširenje mreže dosegnula su vrhunac u većini zemalja, a ključne dražbe za spektar u niskom i srednjem pojasu, potrebne za implementaciju 5G, su završene, pojašnjavaju iz Ookle i dodaju da po prvi put usporava rast mobilnog podatkovnog prometa, a europski operateri bili su oprezniji od kolega u Sjevernoj Americi ili Aziji pri uvođenju novih tehnologija poput 5G Standalone (SA), uglavnom zbog izazovnih uvjeta poslovanja i sporog rasta prosječnog prihoda po korisniku (ARPU).
S gledišta politike, Europska komisija stavila je 5G u središte svoje strategije konkurentnosti, usko povezujući dostupnost pokrivenosti, pravovremenu dodjelu spektra i raznolikost dobavljača s povećanjem produktivnosti i strateškom autonomijom. EU-ova politika prema 5G konvergira oko tri ključna imperativa: pojednostavljenje implementacije infrastrukture kroz inicijative poput Akta o gigabitnoj infrastrukturi (GIA) i nadolazećeg Akta o digitalnim mrežama (DNA); subvencioniranje najnaprednijih istraživanja i razvoja putem programa kao što su CEF Digital i SNS-JU; te smanjenje rizika u lancima opskrbe kroz Sigurnosni alat i podršku za otvoreni RAN.
Ovo istraživanje, koje koristi podatke Speedtest Intelligence, ima za cilj neovisno usporediti napredak prema vodećim ciljevima EU-a u pogledu 5G implementacije, uključujući cilj Digitalnog desetljeća 2030. o 100-postotnoj vanjskoj 5G pokrivenosti stanovništva, koristeći najveći svjetski skup podataka koji iniciraju korisnici. Ovo je prvo poglavlje u seriji od tri dijela koja proučava napredak Europe u 5G pokrivenosti, mrežnoj izvedbi i gašenju starih mreža.
Uvođenje 5G u Europi stvorilo je „dvobrzinski“ krajolik konkurentnosti, pri čemu neke zemlje značajno napreduju dok druge zaostaju. U drugom tromjesečju 2025. nordijske i južnoeuropske zemlje zadržale su značajnu prednost u dostupnosti 5G, potaknute nedavnim implementacijama na 700 MHz pojasu koje su omogućile dvoznamenkasti rast pokrivenosti u zemljama poput Švedske i Italije.
Nasuprot tome, dostupnost 5G u državama srednje i zapadne Europe kao što su Belgija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Mađarska i dalje je manja od polovice onoga što postižu lideri. U prosjeku su pretplatnici na mobilne mreže u EU tijekom drugog tromjesečja 2025. proveli 44,5 posto svog vremena povezani na 5G mreže, što je rast sa 32,8 posto u istom razdoblju prethodne godine.
Implementacija i prihvaćanje 5G SA u Europi i dalje je sporo, raste postupno s vrlo niske baze, čime se dodatno širi jaz u odnosu na Sjevernu Ameriku i Aziju. Španjolska se ističe kao jasni lider u implementaciji 5G SA, dosegnuvši 8 posto udjela Speedtest uzorka, dok je prosjek EU-a samo 1,3 posto u drugom tromjesečju 2025.
Taj napredak rezultat je proaktivnog korištenja europskih fondova za oporavak za subvencioniranje 5G SA u slabije pokrivenim područjima, s posebnim naglaskom na smanjenje digitalnog jaza između ruralnih i urbanih sredina. Ipak, SAD i Kina su daleko ispred, s udjelima uzoraka 5G SA iznad 20, odnosno 80 posto, što pokazuje puno bržu pokrivenost i prihvaćenost tih tržišta.
Fragmentirana dostupnost 5G u Europi posljedica je složenog spleta nacionalnih politika dodjele spektra i šireg ekonomskog okruženja, a ne jednostavnih geografskih ili demografskih razlika. Dostupnost 5G snažnije korelira s čimbenicima koje oblikuju politike, poput pravovremenosti i troškova dodjele spektra, obveza pokrivenosti, mehanizama subvencija te regulative vezane uz dijeljenje infrastrukture i dozvole, nego sa strukturnim čimbenicima poput razine urbanizacije ili broja operatera. To ukazuje da 5G konkurentnost manje ovisi o tehnološkim razlikama ili tržišnim neuravnoteženostima, a više o učinkovitosti provođenja politika.
Ova godina prva je u kojoj su EU „pionirski pojasevi“ za 5G, definirani u Akcijskom planu Komisije za ranu harmonizaciju spektra, u većoj mjeri dodijeljeni u cijeloj Uniji. S nedavnim dražbama u Poljskoj za niski pojas i u Nizozemskoj za srednji pojas, svaka članica osim Malte sada je dodijelila 60 MHz u 700 MHz pojasu i 400 MHz u 3,4-3,8 GHz pojasu za 5G. Time je praktički završen ciklus 5G dražbi u Europi, dok se ne pojavi potreba za zadnjim pionirskim pojasom, 26 GHz mmWave (1.000 MHz), koji će se vjerojatno koristiti ponajprije za povećanje kapaciteta u vrlo gusto naseljenim urbanim područjima, poput stadiona.
Ovo važno postignuće u harmonizaciji dodjele spektra označava kraj gotovo desetljeća značajne fragmentacije dostupnosti spektra za 5G u Europi, što je narušavalo uvjete za jedinstveno tržište telekomunikacija koje je Komisija nastojala stvoriti. Primjerice, prošlo je gotovo devet godina između dodjele 700 MHz pojasa u Finskoj, jednoj od prvih zemalja koja je to učinila 2016., i Poljskoj, koja je to učinila tek ove godine, iako su obje zemlje bile predane istim ciljevima Digitalnog desetljeća.
Fragmentacija i dalje ostaje konstanta koja oblikuje izražene asimetrije u 5G implementaciji, koje se ne mogu objasniti samo geografskim ili demografskim razlikama. Zemlje sjeverne i južne Europe, poput Danske (83,9%), Švedske (77,8%) i Grčke (76,4%), znatno su zastupljene među zemljama s najvećom 5G dostupnošću u drugom tromjesečju 2025., s pokrivenošću i do dvostruko većom od one u zapadnim i istočnim zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva (45,2%), Mađarske (29,9%) i Belgije (11,9%).
Nordijske zemlje poput Danske, Švedske i Norveške — gdje Švedska i Norveška imaju među najnižim gustoćama naseljenosti i najzahtjevniji teren u Europi — i dalje se izdvajaju inovativnim pristupima politici. Sve tri zemlje postavile su stroge obveze pokrivenosti ruralnih ili regionalnih područja prilikom dodjele 5G spektra. Primjerice, na dražbi za 700 MHz pojas u Švedskoj, Telia je morala iz iznosa naknade izdvojiti 25 milijuna eura (29 milijuna dolara) za pokrivanje prioritetnih ruralnih područja sa slabom uslugom brzinom od najmanje 10 Mbps, a operateri teže cilju od 99% populacije pokrivene do kraja godine.
Te nordijske zemlje također su aktivno poticale opsežno dijeljenje mreža, poput zajedničkog TT Networka između Telije i Telenora u Danskoj te Net4Mobilityja između Tele2 i Telenora u Švedskoj, a koristile su i zajmove Europske investicijske banke (EIB) ili Nordijske investicijske banke (NIB) za financiranje ruralnih implementacija i podršku ranoj implementaciji 700 MHz kako bi stvorile „pravi“ sloj 5G pokrivenosti, a ne samo oslanjanje na dinamičko dijeljenje spektra (DSS).
Slično tome, Švicarska i dalje nadmašuje svoje srednjoeuropske susjede, poput Luksemburga i Belgije, po dostupnosti 5G, dosegnuvši 81,3% u drugom tromjesečju 2025. Ovaj rezultat postignut je bez državnih subvencija, već ranim, konkurentnim cijenama pristupa pionirskim pojasima i dobrovoljnim obvezama operatora poput Swisscoma za široku 5G pokrivenost (npr. 90% stanovništva do 2024.). Pristupačna dodjela spektra omogućila je operatorima da kapital usmjere u mrežne investicije, dodatno potpomognute iznimno visokim ARPU razinama.
Dok su regulatorne politike poticale ulaganja u 5G u sjevernim i južnim europskim zemljama, u drugima su ih sputavale. U Ujedinjenom Kraljevstvu je donošenje Zakona o sigurnosti telekomunikacija prisililo operatore na skupi program zamjene opreme dobavljača u 5G mrežama do 2027., zbog zabrinutosti za sigurnost lanca opskrbe (sličan učinak uočen je i u Mađarskoj). Također, dražba za spektar 700 MHz i 3,6-3,8 GHz iz 2021. nije sadržavala stroge obveze pokrivenosti jer su se operateri složili s dobrovoljnom inicijativom Shared Rural Network (SRN), koja je prioritet dala poboljšanju ruralne 4G pokrivenosti, a ne ubrzanju 5G implementacije.
Ove su probleme dodatno pogoršali financijski nedostaci nakon Brexita, zbog kojih Ujedinjeno Kraljevstvo nije moglo koristiti sredstva iz EU-ovog Instrumenta za oporavak i otpornost, uključujući 2 milijarde eura namijenjenih 5G implementaciji u Italiji i podršku španjolskoj Digital Spain Agendi 2025. Istovremeno, operateri su dodatno pod pritiskom zbog pada ARPU-a uslijed snažnog cjenovnog natjecanja na tržištu s četiri operatera (koje se sada mijenja) i rastućih operativnih troškova, posebice cijena energije.
Ujedinjeno Kraljevstvo nije usamljen slučaj. Belgija, sjedište europske birokracije, još uvijek ima manju dostupnost 5G od mnogih zemalja u nastajanju u Latinskoj Americi i jugoistočnoj Aziji. Savezna struktura države dovela je do kroničnih kašnjenja, pa su dražbe spektra, planirane za 2019., odgođene do 2022. zbog regionalnih nesuglasica oko raspodjele prihoda između Flandrije, Valonije i Bruxellesa. Stroga ograničenja zračenja u Bruxellesu dodatno su usporila 5G nakon dražbi.
Analiza odnosa između dostupnosti 5G i vremena održavanja dražbi spektra u Europi potvrđuje da politika može biti prepreka razvoju ako predugo odgađa dodjelu spektra. Mnogi su operateri koristili tehnike poput DSS-a kako bi ubrzali uvođenje 5G prije nego što su bili dostupni posvećeni pionirski pojasevi (što je u nekim državama, poput Irske i Poljske, dovelo do umjetno visoke performanse). Ipak, dokazi jasno pokazuju da su zemlje koje su ranije dodijelile pionirske pojaseve danas postigle višu razinu dostupnosti 5G.
Nedavni rast dostupnosti 5G posljedica je implementacije u niskom pojasu i korištenja DSS-a, čime je prosječan udio vremena provedenog na 5G mrežama u EU porastao s 32,8% u drugom tromjesečju 2024. na 44,5% u istom razdoblju 2025. Brzina rasta pokrivenosti i odgovarajući rast korištenja 5G uglavnom su odražavali početnu poziciju svake zemlje. Zaostale zemlje poput Latvije, Poljske i Slovenije bilježe dvoznamenkasti rast dostupnosti 5G s niske početne baze. S druge strane, vodeće zemlje poput Švicarske i Danske, gdje je 5G pokrivenost gotovo sveprisutna, usmjeravaju se na ciljana povećanja kapaciteta kroz zgušnjavanje lokacija i proširenje srednjeg pojasa.
Značajan rast pokrivenosti 5G u Švedskoj (+21,3% godišnje) prošle godine rezultat je agresivne implementacije na 700 MHz od strane Telije i Tele2 za smanjenje jaza između ruralnih i urbanih područja, uz potporu državnih subvencija za digitalnu uključenost. U Italiji (+20,5% godišnje), zamah je ostvaren gašenjem 3G mreža (WindTre je nedavno prenamijenio pojas 2100 MHz), korištenjem sredstava EU-a kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti (PNRR) i reformama politika iz travnja 2024. koje su olakšale ograničenja EMF-a radi brže implementacije infrastrukture. U međuvremenu, operateri na Malti brzo su proširili 5G putem DSS-a i iskoristili kompaktnu geografiju zemlje, iako još uvijek nemaju dodjelu 700 MHz za 5G.
Iako Europska komisija još nije uključila tehnološki specifične ciljeve za 5G SA u svoj program Digitalnog desetljeća 2030., sada tehnologiju izdvaja od Non-Standalone (NSA) arhitekture u ključnim dokumentima, financijskim inicijativama i izvješćima o praćenju. Ta je razlika često istaknuta kao preduvjet za jačanje konkurentnosti EU-a, smanjenje inovacijskog jaza i rješavanje zaostatka Europe za SAD-om i Kinom u naprednim povezivostima.
Ipak, prvo ovakvo istraživanje koje je ove godine objavila Ookla u suradnji s Omdijom otkrilo je da je Unija daleko zaostala u implementaciji 5G SA. Stvarna penetracija ove tehnologije, određena kombinacijom mrežne pokrivenosti, prihvaćenosti uređaja i tarifnih modela, i dalje je znatno niža od službenih brojki o pokrivenosti stanovništva. Do drugog tromjesečja 2025. konkurentski jaz dodatno se povećao, a udio uzorka za 5G SA (kao zamjena za pokrivenost) dosegao je samo 1,3% u EU, što je višestruko manje od više od 20% u SAD-u i 80% u Kini.
Španjolska i dalje predvodi Europu u implementaciji 5G SA, s udjelom uzorka većim od 8% prvi put u prvom tromjesečju 2025. MasOrange i Telefónica agresivno su uveli 5G SA na nacionalnoj razini koristeći diverzificiranu strategiju spektra kroz niske i srednje pojaseve, proširujući 5G SA pokrivenost duboko u ruralna i slabo pokrivena područja kao nigdje drugdje u Europi. Taj je napredak omogućen subvencioniranim okvirom politike Španjolske, koji je dodijelio stotine milijuna eura iz fondova EU-a za oporavak (NextGenerationEU) putem „UNICO-5G“ grantova za financiranje više od 7.000 novih lokacija u selima i duž 30.000 km cesta.
Ključna europska gospodarstva poput Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke ostvaruju snažniji napredak u implementaciji 5G SA nego što bi to sugerirale ukupne brojke o dostupnosti 5G, koje su izrazito iskrivljene NSA mrežama. Strategija bežične infrastrukt
