Očekuje se da će kabel prolaziti od istočne obale SAD-a do Južne Afrike, zatim do Indije i sjeverne obale Australije, prije nego što stigne do američke zapadne obale.
Depositphotos
Meta planira podmorski optički internetski kabel duljine 40.000 kilometara, koji će obuhvatiti cijeli svijet i mogao bi koštati više od deset milijardi dolara. Projekt, o kojem je prvi izvijestio stručnjak za podmorske kabele Sunil Tagare, mogao bi biti službeno najavljen početkom sljedeće godine. Međutim, izvori povezani s Metom rekli su da je projekt još uvijek u ranoj fazi.
Samo nekoliko izvođača radova moglo bi izgraditi takvu infrastrukturu, a mnogi su već angažirani na projektima za druge klijente. Ako se projekt realizira, vjerojatno će proći nekoliko godina prije nego što kabel bude postavljen i pušten u rad.
Meta je djelomični vlasnik više od desetak podmorskih mreža, ali ovo bi bio prvi kabel koji u potpunosti posjeduje i kojim u potpunosti upravlja. Google posjeduje nekoliko svojih kabela, dok Amazon i Microsoft nemaju vlastite kabele, već su suvlasnici drugih. Prema izvješćima, Meta će biti jedini korisnik ovog kabela. Smatra se da Meta i njezine usluge čine oko deset posto globalnog prometa putem fiksnog interneta te oko 22 posto mobilnog prometa.
Trenutno, Meta ostvaruje više prihoda na međunarodnim tržištima nego u Sjevernoj Americi. Kabel bi omogućio veće vlasništvo nad infrastrukturom s ciljem osiguravanja stabilnosti svojih usluga, iako će davatelji internetskih usluga (ISP) i mobilni operateri i dalje biti odgovorni za povezivanje korisničkih uređaja. Meta je radila na vlastitim Wi-Fi i mobilnim internetskim projektima, no s Wi-Fi projektom prestala je 2022.
Očekuje se da će kabel prolaziti od istočne obale SAD-a do Južne Afrike, zatim do Indije i sjeverne obale Australije, prije nego što stigne do američke zapadne obale. Izbjegavao bi područja koja predstavljaju "velike točke potencijalnih kvarova". To uključuje Crveno more, Južno kinesko more, Egipat, Marseille, Malajski prolaz i Singapur. Također bi zaobilazio mnoga geopolitička žarišta.
Globalna telekom industrija ubrzava pripreme za 6G eru, a prve komercijalne usluge očekuju se oko 2030. uz prve provedive specifikacije do kraja 2028. ili početka 2029., navodi se u lipanjskom izdanju Ericsson Mobility Reporta. Za razliku od prethodnih generacija, 6G se od početka projektira kao AI-native mrežna platforma sposobna podržati autonomnu mobilnost, masovne digitalne blizance, mješovitu stvarnost širokog dosega, pametne gradove i industrijsku automatizaciju, uz punu podršku za integrirano detektiranje i komunikaciju (ISAC) koje mrežama omogućuje ne samo povezivanje uređaja nego i osjet okoline.
Odluka operatora poput VMO2-a da definiraju kraj 2G mreže pokazuje da se europske mobilne mreže postupno čiste od naslijeđenih slojeva. 2G je dugo opstajao zbog široke pokrivenosti, jednostavnih glasovnih usluga, roaminga i M2M uređaja, ali održavanje stare tehnologije troši spektar, energiju, opremu i operativnu pažnju. U eri 4G, 5G i budućeg 6G-a, operatori sve teže opravdavaju paralelno održavanje više generacija mreže. Promjena se ne događa u praznom prostoru: korisnici istodobno traže niže troškove, veću automatizaciju, strožu sigurnost i predvidljivije ugovorne obveze.
Godišnja ulaganja u radijski pristupni dio šeste generacije mobilnih mreža mogla bi premašiti raspon od 100 do 500 milijardi dolara, procjenjuje istraživačka kuća Dell'Oro Group u svom izvješću o naprednom istraživanju 6G tehnologije.
