Samo 15 posto banaka ima dobro definiranu strategiju održivosti

Novo izvješće Omdie, Tržišni krajolik: Stanje održivosti u bankarstvu s građanima, pokazalo je da velika većina banaka nema potpuno funkcionalnu strategiju održivosti. Mnogi još uvijek analiziraju, unatoč tome što je održivost stvar strateške brige već nekoliko desetljeća.

Sve veća regulacija oko neto nulte vrijednosti predviđa opći pomak od smjernica prema formalnom zakonodavstvu oko ciljeva i standarda održivosti. To pred banke stavlja značajan zadatak da u skladu sa svojim strategijama i politikama odgovore.

Samo 15 posto maloprodajnih banaka izjavilo je da ima dobro definiranu strategiju održivosti koja uključuje njihov opskrbni lanac, nešto ispod globalnog prosjeka od 18 posto. Veći broj (36 posto) banaka s prihodima između 50 i 999 milijuna USD izjavilo je da su u fazi procjene ili formulacije izgradnje strategije održivosti.

Održavanje koraka s najnovijim propisima i razvojem najizazovniji je aspekt, a 45 posto banaka za građane to navodi kao jedan od svoja tri glavna prioriteta. Ukupno 39 posto ispitanika kao izazove navodi nedostatak angažmana zaposlenika, a 36 posto nedostatak jasnih metrika i dobavljače koji ne dijele njihove ciljeve održivosti.

Mnoga su poduzeća još uvijek u ranim fazama izgradnje svojih strategija održivosti i implementacije tehnoloških rješenja koja ih pokreću prema ESG ciljevima. Ključni problem je nedostatak jasne definicije održivosti u maloprodajnom bankarstvu što otežava nastojanja banaka da je implementiraju u svoje poslovanje na način koji je u skladu s njihovim širim strateškim ciljevima.

„Banke za građane koje su usredotočene isključivo na pružanje usluga imat će značajan utjecaj na održivost samo korištenjem svoje strategije kroz svoj lanac opskrbe; podatkovnim centrima i proizvođačima uređaja putem kojih se njihove usluge implementiraju i koriste,“ komentirala je Ouliana Smith, viša analitičarka istraživanja Omdia. „Banke moraju razumjeti razvoj u cijelom lancu vrijednosti i pratiti napredak u stvarnom vremenu. S obzirom na složenost svake velike promjene u lancu vrijednosti, budući da će se svi dobavljači također boriti s vlastitim prijelazom na održivost, bolje je početi prije nego kasnije.”