Britanija pritišće provizije trgovina aplikacija

Google se u Britaniji suočava sa skupnom tužbom vrijednom 1,2 milijarde funti zbog tvrdnje da je provizijama u trgovini Play povećao cijene aplikacija, pretplata i kupnji za oko 20 milijuna korisnika. Spor se vodi pred tržišnim sudom, a tužitelji procjenjuju da bi naknada mogla iznositi približno 60 funti po pogođenom korisniku ako dokažu da su razvojne tvrtke proviziju prenijele na krajnje cijene.

Središte slučaja nije samo visina naknade, koja u pojedinim kategorijama može dosegnuti 30 posto, nego tržišna moć platforme. Android dopušta instalaciju iz drugih izvora, ali trgovina Play ostaje glavni kanal kojim programeri dolaze do velikog broja korisnika, naplate i automatskih nadogradnji. Tužba tvrdi da ta pozicija omogućuje uvjete koje razvojna tvrtka ne može realno odbiti ako želi poslovati na cijelom tržištu.

Google odgovara da većina aplikacija ne plaća proviziju jer je besplatna, da naknadu snosi ograničen dio programera te da Android korisnicima nudi veći izbor nego zatvoreni sustavi. Tvrtka proviziju povezuje sa sigurnosnim provjerama, distribucijom, naplatom, povratima novca i razvojnim alatima. Otvaranje prema neprovjerenim trgovinama, upozorava, može povećati prijevare i zlonamjerni softver.

Za uspjeh tužbe bit će potrebno dokazati prijenos troška. Programer može proviziju uključiti u cijenu, smanjiti vlastitu maržu, ponuditi manje sadržaja ili uopće odustati od proizvoda. Ekonomska analiza zato mora usporediti cijene i poslovne odluke s hipotetskim tržištem na kojem je naknada niža. Jednostavno množenje ukupne prodaje stopom provizije ne pokazuje koliko je stvarno platio potrošač.

Britanska uprava za tržišno natjecanje Appleov i Googleov mobilni ekosustav već je označila strateški važnim. Od kompanija je dobila promjene u transparentnosti pregleda i rangiranja aplikacija, uporabi podataka programera te pristupu pojedinim funkcijama uređaja. Međutim, najveći spor oko alternativne naplate i visine provizija nije time zatvoren, pa sudski postupak povećava pritisak na regulatora da donese izravnija pravila.

Promjena plaćanja izvan trgovine ne znači automatski nestanak naknade. Platforma može uvesti novu pristojbu za distribuciju, instalaciju ili pristup korisniku, što se već vidjelo u drugim regulatornim režimima. Učinkovito pravilo mora zato usporediti ukupni trošak i omogućiti programeru da korisniku jasno ponudi jeftiniji način plaćanja bez tehničkih ili ugovornih prepreka.

Posljedice prelaze britansko tržište. Razvojne tvrtke žele jedinstvenu infrastrukturu naplate, a platforme izbjegavaju desetke nacionalnih inačica pravila. Odluka koja promijeni ugovore u Britaniji može zato utjecati na šire europske uvjete ili postati predložak za druge zemlje. Apple i Google istodobno pokušavaju zadržati sigurnosnu kontrolu nad instalacijama i zaštititi prihod koji financira njihove ekosustave.

Sud će morati utvrditi je li provizija posljedica usluge s tržišnom vrijednošću ili zloupotrebe položaja bez dovoljno konkurentskog pritiska. Za korisnike će konkretan ishod biti vidljiv tek u cijenama i mogućnosti izbora, a ne u formalnoj promjeni pravila. Prvi važan rezultat bit će nalaz o tome koliki je dio naknade doista prenesen na potrošače i za koje razdoblje može biti dosuđena odšteta.

Za male razvojne tvrtke važan je i pristup podacima o kupcu. Kada naplatu vodi trgovina, programer često dobiva ograničene informacije potrebne za podršku, povrat novca ili oblikovanje ponude. Alternativni sustav može poboljšati odnos s korisnikom, ali uvodi trošak poreza, zaštite kartičnih podataka i sprječavanja prijevare. Regulator zato ne bira između besplatne i skupe naplate, nego između obveznog paketa usluga jedne platforme i mogućnosti da programer odabere pružatelja. Odluka suda trebala bi razjasniti i obuhvaća li šteta samo kupnje kroz trgovinu ili pretplate započete u aplikaciji, ali nastavljene na drugim uređajima. Upravo će definicija pogođene transakcije odrediti konačnu vrijednost spora. Prvi će nalaz zato imati izravan utjecaj na opseg mogućih isplata.