Vrlo je nezgodno govoriti o prosječnim plaćama u nekom sektoru, ali one su odraz stvarnog stanja na tržištu kada se svih 17 tisuća ICT tvrtki uzme u obzir jer pokazuju trend, naravno kada idućeg tjedna krenemo u prikaz najuspješnijih tvrtki u sektorima mnoge će stvari biti puno jasnije.
I dok u segmentu telekomunikacija vidimo stagnaciju rasta plaća u 2020. godini u odnosu na 2019. godinu u segmentu računala bilježi se rast plaće od 3,96 posto, pokazuju podaci Dun & Bradstreet Hrvatska, a koje je analizirao ICTbusiness.info.
U telekom segmentu koji osim triju velikih telekom operatora Hrvatskog Telekom, A1 Hrvatska i Telemach Hrvatska te preuzetog Optima Telekoma ima mnogo malih tvrtki jasno je zbog čega je prosječna neto plaća na razini od 5.458 kuna. U segmentu računala ona je dosegla na kraju prošle godine 5.115 kuna. Najveći rast bilježi se očekivano u segmentu softvera gdje je uz 5,02 posto prosječna plaća dosegla 6.710 kuna.
Znamo da će mnogi reći kako će se opet na listi naći i tvrtke koje možda ne pripadaju po pretežitoj djelatnosti ovom segmentu, ali NKD je realno jedina prava odrednica. Problem naravno nastaje jer mnogima NKD odnosno glavna djelatnost prema NKD je samo jedna u nizu djelatnosti ponekad i nije ključna. Dakle cijeli ICT pripada u tri NKD područja softver 62.01, 62.02, 62.03, 62.09, 63.11; računala 26.20, 58.21, 58.29, 95.11 te komunikacije i telekomi 26.30, 61.10, 61.20, 61.30 i 61.90. Prema ovim NKD-ovima u analizu je ukupno čak 17 tisuća tvrtki.
Umjetna inteligencija u Hrvatskoj ulazi u fazu u kojoj pitanje više nije samo koji se model koristi, nego gdje se izvršava, tko kontrolira podatke i može li se rješenje pouzdano skalirati u produkciji. Kako za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info ističe Marko Dagelić, CEO Datuma, tvrtka razvija vertikalno integrirani AI ekosustav koji povezuje fizičku infrastrukturu, GPU resurse, cloud, vlastitu AI platformu i poslovna rješenja. Produkcijski kapacitet danas se oslanja na GPU akceleratore smještene u podatkovnom centru DataBoxa u Zagrebu. Datum pritom kombinira vlastite računalne resurse s modelima korištenja koji poslovnim korisnicima trebaju omogućiti predvidivije troškove i kontrolu nad podacima.
Digitalni suverenitet dugo je zvučao kao politički slogan. Umjetna inteligencija pretvorila ga je u infrastrukturno pitanje. Država koja nema računalni kapacitet ovisi o onome tko ga ima. Država koja nema dovoljno energije za podatkovne centre ovisi o mreži, uvozu i tržištu. Država čiji se podaci nalaze u platformi iz koje je teško izaći ima formalno vlasništvo, ali ograničenu operativnu slobodu.
Digitalna transformacija države nije klasičan resorni posao. Isti digitalni identitet koriste zdravstvo, porezni sustav i socijalne usluge, isti registri opslužuju više institucija, a interoperabilnost nema smisla ako jedan resor izgradi dobar sustav koji se ne može povezati s drugim. Upravo zato Strategija digitalne Hrvatske iz 2022. naglašava da horizontalna priroda digitalizacije traži snažno središnje upravljanje i odmak od silosnog razvoja.
