Izvršni direktori nekoliko velikih europskih tehnoloških stvaratelja uputili su poziv na uzbunu dionicima da zajednički povećaju konkurentnost europske tehnologije, industrije i umjetne inteligencije. Pismo su potpisali čelnici nekoliko snažnih europskih tehnoloških kompanija: Ericssona, Airbusa, ASML-a, Mistral AI-ja, Nokije, SAP-a i Siemensa. Tekst dolazi nakon sastanka sedam izvršnih direktora s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen.
"Spremni smo podržati europske čelnike dok odgovaraju na hitnost trenutka", stoji u autorskom tekstu. "Sljedeća faza inovacija bit će definirana načinom na koji se digitalne sposobnosti primjenjuju u stvarnom svijetu, kroz industrije, infrastrukturu i cijela gospodarstva. Ostvarenje europskih strateških ciljeva zahtijeva snažnu, tržišno vođenu i sektorski usmjerenu podršku politikama."
Među istaknutim mjerama navodi se potreba da se inovacije stave ispred regulacije te da se budući standardi i tehnološko vodstvo oblikuju izgradnjom i uvođenjem najnovijih tehnologija. Izvršni direktori tvrde da sputavajuća, nepotrebno složena i često preklapajuća pravila iznimno otežavaju praćenje brzine tehnološkog napretka.
Jačanje strateške otpornosti još je jedan od prioriteta. Čelnici poručuju da se pravo bogatstvo i otpornost grade stvaranjem i kontrolom intelektualnog vlasništva, a ne pukom potrošnjom tuđih rješenja. Smatraju i da europske te nacionalne vlade moraju potaknuti privatni kapital punom realizacijom Unije štednje i ulaganja te reformirati pravila tržišnog natjecanja i spajanja i preuzimanja kako bi omogućile stratešku konsolidaciju i skalu potrebnu za globalno natjecanje.
Iako autorski tekst ovih tehnoloških stvaratelja tvrdi da Europa svakodnevno gubi konkurentnost, odlučno zajedničko djelovanje može odgovoriti na izazov. U razdoblju bez presedana u tehnološkim i geopolitičkim promjenama, potpisnici ističu da će odluke donesene u idućim mjesecima i godinama odrediti može li Europa konkurirati i napredovati u desetljećima koja dolaze. Naglašavaju i da vide otvorenost prema promjenama, pozivajući se na izvješća Draghija i Lette te na europsku agendu konkurentnosti, kao priznanje da Europa mora djelovati drukčije.
"Više nego ikad, hitno se moramo okupiti kao tehnološki stvaratelji i kreatori politika kako bismo ovu ambiciju pretvorili u djelo", stoji u tekstu. "Spremni smo odigrati svoju ulogu i podržati one europske čelnike koji su spremni na hrabre poteze. Vrijeme je sada. Zajedno odgovorimo izazovu."
Zajedno, tih sedam tehnoloških kompanija ostvaruje prihode od 417 milijardi eura i predstavlja tržišnu kapitalizaciju od gotovo 1,1 bilijun eura. Zapošljavaju gotovo milijun visokotehnoloških radnika diljem svijeta, godišnje ulažu više od 40 milijardi eura u istraživanje i razvoj te globalno kontroliraju više od 210 tisuća patenata.
Poziv sedam velikih europskih tehnoloških kompanija dolazi u trenutku kada se rasprava o konkurentnosti Europe sve manje vodi apstraktno, a sve više kroz pitanje kapitala, intelektualnog vlasništva, proizvodnje i brzine komercijalizacije. Mario Draghi je u svom izvješću o budućnosti europske konkurentnosti upozorio da Europa zaostaje u pretvaranju inovacija u globalno skalirane tvrtke te da joj nedostaje dublje jedinstveno tržište za kapital, energiju i tehnologiju. Upravo zato u ovom op-ed tekstu nije slučajno naglašena potreba za konsolidacijom, reformom M&A pravila i jačanjem Unije štednje i ulaganja.
Potpisnici dolaze iz vrlo različitih sektora, od poluvodiča i telekomunikacija do industrijskog softvera i zrakoplovstva, ali ih povezuje ista poruka da Europa ne može dugoročno živjeti od regulacije ako nema dovoljno vlastitih tehnoloških šampiona. Zajednički godišnji prihodi od 417 milijardi eura, tržišna kapitalizacija od gotovo 1,1 bilijun eura i više od 40 milijardi eura godišnjih ulaganja u istraživanje i razvoj toj poruci daju dodatnu težinu. Još je važnije da te kompanije zajedno kontroliraju više od 210 tisuća patenata i zapošljavaju gotovo milijun ljudi visoke dodane vrijednosti. To znači da ovdje nije riječ o lobističkom apelu izolirane industrijske niše, nego o zahtjevu europske tehnološke jezgre da se uvjeti tržišne utakmice promijene.
U pozadini je zapravo strah da će Europa bez snažnijeg industrijskog zaokreta ostati prvenstveno potrošač tuđe digitalne infrastrukture. Zato je ovaj tekst prije svega poruka da se suverenost više ne mjeri samo propisima nego i sposobnošću da se razvije, financira i globalno proširi vlastita tehnologija. Ako se taj zaokret ne dogodi dovoljno brzo, europska priča o digitalnoj suverenosti ostat će više politička ambicija nego poslovna realnost.