Velika prilika za uzlet na krilima znanja i kompetencija

Velika prilika za uzlet na krilima znanja i kompetencija

Kriza je pokazalo koliko je važno prilagoditi se i stvoriti nove-stare načine rada i potrebno je vjerovati u ono što se radi, ističe za ICTbusiness.info Alen Žapec tvorac BOOM-a koji je taj model implementirao u različita hrvatska i regionalna poduzeća.

Male i srednje kompanije su nastale inicijativom poduzetnika, no problem se pojavljuje ako je kompanija počela rasti, a kultura je i dalje takva da svi rade sve, nema jasne organizacije, komunikacija postaje sve više problem i stalno se radi u paničnom modu, ističe Žapec.

Prema njegovim riječima ogromna količina tereta obično na vlasniku, a ono što napravi BOOM je da profesionalizira organizaciju, spusti odgovornost i autonomiju, rastereti vlasnika te učini kompaniju uspješnijom. Prosječni godišnji rast prihoda je 30 posto, a EBITDA 56 posto kompanija koje su uvele BOOM.

Hrvatska IT industrija doživjela je pravi uzlet 2020., a upravo je područje stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti dalo najveći broj novorođenih tvrtki. Što biste savjetovali onima koji se tek sad upuštaju u poduzetničke vode?

Hrabro naprijed. Ovo su zahtjevna vremena i istovremeno puna prilika. Organizacije u svijetu imaju ogromnu potrebu za IT rješenjima za ovo doba. Uz to, naše su IT kompanije i stručnjaci izgradili reputaciju zadnjih godina koja otvara novim inicijativama lakši uzlet.

Je li hrvatska IT industrija otvorena za dodatne edukacije i nove poslovne modele? Možete li ovaj sektor usporediti s drugima?

IT industrijom uglavnom vladaju inženjeri. To su polaznici koji traže konkretnost, integritet predavača, jasnoću sadržaja, svrhu edukacije... Mogu biti zahtjevni, izazovni, ne trpe prosječnost niti floskule. Međutim, kad im to „sjedne“, nema boljih u primjeni. Ista je stvar i s BOOM-om. Na primjer, HSM informatika i Elektronički računi su implementirali BOOM. Oni kad u nešto vjeruju, to se primjenjuje.

Implementirali ste BOOM model u različita hrvatska i regionalna poduzeća. Što je njegova najveća vrijednost? Zašto bi prosječna tvrtka uložila dodatne resurse u njegovu primjenu?

Male i srednje kompanije su nastale inicijativom poduzetnika. Problem se pojavljuje ako je kompanija počela rasti, a kultura je i dalje takva da svi rade sve, nema jasne organizacije, komunikacija postaje sve više problem i stalno se radi u paničnom modu. Ako se to ne zaustavi na vrijeme, kompaniji prijeti da konstantno funkcionira u atmosferi gašenja požara. Tu je ogromna količina tereta obično na vlasniku. Ono što napravi BOOM je da profesionalizira organizaciju, spusti odgovornost i autonomiju, rastereti vlasnika te učini kompaniju uspješnijom. Prosječni godišnji rast prihoda je 30 posto, a EBITDA 56 posto kompanija koje su uvele BOOM.

Često se poduzetništvo zbog kontinuirane potrebe za kontrolom i administracije povezuje s robijom. Na koji način BOOM model omogućava slobodu poduzetnicima?

U kompanijama postoji ogroman neiskorišten potencijal ljudi koji rade unutra. Taj se potencijal troši na nepotrebne sastanke, besmislene konflikte, prave ljude na krivim mjestima, neusklađenost različitih odjela, neinformiranost i slično. Vlasnik da bi to sve držao pod kontrolom troši velike količine energije i ima osjećaj zarobljeništva. Međutim, to je jedini način da kompanija funkcionira po postojećem sustavu. Kad se uvede novi sustav, vlasnik prelazi sportskim rječnikom u ulogu trenera. Igrači koji igraju na terenu znaju po kojem se sustavu igra, što je čija pozicija, kako međusobno komuniciraju te koja ih nagrada u toku prvenstva očekuje.

Kako vidite razvoj hrvatskog malog i srednjeg poduzetništva nakon završetka krize? Kad možemo očekivati povratak na val uspjeha?

Većina kompanija s kojom razgovaram gaji optimizam u kontekstu budućnosti. Nećemo se u mnogim elementima vratiti na staro, ali niti ne moramo. Mnogi su pronašli nove načine kako doći do prihoda, naučili smo svi važnost oko diversifikacije poslovanja, postali smo izdržljiviji i žilaviji. Ono što nije funkcioniralo je još jače izašlo na vidjelo i omogućilo da se to popravi. Optimista sam što se tiče malih i srednjih poduzetnika i Hrvatskoj. Vidjeli ste i kroz Udrugu glas poduzetnika kako se poduzetnici mogu ekspresno organizirati i pokazati svoju snagu, upornost i humanost.

Sektor malih i srednjih poduzeća okosnica je hrvatskog gospodarstva. Zapošljava gotovo tri četvrtine svih zaposlenih. Jesu li mali poduzetnici spremniji uvođenje novih modela poslovanja?

Kod velikih korporacija promjena ide teže i sporije. S druge strane imaju više resursa da ostvare promjenu koju žele. U malim i srednjim kompanijama sve ovisi o razini svijesti vlasnika. On određuje svojim mindsetom i pristupom hoće li to biti kompanija gdje će biti zadovoljstvo raditi ili će se ljudima okretati želudac ujutro pri pomisli da moraju na posao. Vlasnik je taj koji ima otvoren ili zatvoren um za novo i drugačije. Međutim, novo nije uvijek i najbolje. Imate primjera kompanija koje godinama funkcioniraju uspješno po sustavu koji je vlasnik postavio prije 30 godina i koji još uvijek sjajno funkcionira. Gurati promjenu radi promjene je glupost.

Zašto menadžeri ne vole riječ problem nego govore o izazovu? Riječ je o dvije sasvim različite stvari: izazov je nešto čemu težimo, dok je problem je nešto što moramo riješiti.

Po meni su to američke (možda se varam) fore gdje umjesto da nešto nazovemo stvarnim imenom, to pokušavamo kamuflirati adekvatnijim izrazom. Većinu ljudi to nervira. Ako imamo problem, imamo problem. Ajmo ga riješiti.