I radnici plaču

I radnici plaču
Fotolia

Plakanje na poslu se tradicionalno smatra izrazom slabosti. Ako plačete često i za svaku sitnicu kolegama ćete ići na živce i smatrat će vas nestabilnom osobom. No, postoje situacije kada i emocionalno najjači ne mogu suspregnuti suze. Postoje brojni razlozi zbog kojih netko na posao može stići uzrujan. Nekoga slome teške obiteljske situacije, poput razvoda, bolesti, problema s djecom ili financijskih nevolja.

Ponekad na radnom mjestu sve krene krivo - propadne vam projekt na kojem mukotrpno radite, dotuče vas stres koji se nakupljao dugo vremena ili vas loša atmosfera u potpunosti emotivno iscrpi. Bez obzira na uzrok, što dakle napraviti kada se suze više ne mogu suspregnuti? S obzirom na to koliko vremena provodimo na poslu čini se neizbježnim da zaposlenike kad-tad svladaju emocije. No, pitanje je kako će reagirati vaše kolege i vaš direktor.

Ljudi nisu roboti i ma koliko se trude ne pokazivati svoje emocije nekada jednostavno „puknu“ pod naletom i rasplaču se. Umjesto da to ignorirate - reagirajte. Kada je kraj vas osoba koja plače svi instinktivno osjećamo da joj trebamo pomoći. Pitajte treba li pomoć, što je uzrok tuzi i zagrlite je. Ne trebate biti psihoterapeut. Dovoljno je da u tom važnom trenutku pokažete ljudskost.

Najkorisnija stvar koju možete napraviti je da saslušate u čemu je problem. Ne osuđujte je i ne ignorirajte zaposlenika koji plače. Dakako, nemojte se „igrati“ psihijatra, posebice ukoliko neka osoba boluje od kakve bolesti pa su joj potrebni lijekovi. Poštujte tuđe granice. Ukoliko u danom trenutku ne žele pričati, samo ih podsjetite da ste tu - za njih, u trenutku kada osjete da ste im potrebni.

Ako su se rasplakali nemojte im govoriti da prestanu plakati, nego im dodajte ubrus i pustite da oslobode svoje emocije. Predložite im da prošeću i udahnu svježeg zraka. Nemojte im lažno govoriti da će sve biti u redu ili pričati dok plaču o vašim problemima ili kako se vama netko drag razbolio. U tom momentu oni misle samo na sebe i svaka vaša priča će izazvati samo suprotan efekt.

Ako se radi o problemu na poslu i među suradnicima, potrudite se saznati koji je tomu uzrok i probajte iznaći rješenje. Ako se radi o privatnim problemima (bolesti i slično), pokušajte saznati o čemu je točno riječ. Ukoliko je potrebno, takvoj osobi na neko vrijeme smanjite opterećenje na radnom mjestu. U krajnjem slučaju predložite joj par dana odmora.

Zaposlenici se često kriju i skrivaju emocije jer se boje reakcija svoje okoline. Boje se da će ih, ukoliko ih zateknu u suzama, početi manje cijeniti i karakterizirati kao slabe. No, bolje se isplakati tijekom pet minuta i na temelju toga smiriti ostatak dana nego cijelo vrijeme susprezati emocije. Time vam vremenom postaje samo gore.

Svi mi imamo osjećaje i trenutke svoje slabosti. Naravno da nikome nije životna želja plakati u uredu, no prihvatite da ste ljudsko biće, a ne stroj. Ako zaplačete kad vam je neizmjerno teško šaljete poruku da ste u kontaktu sa svojim osjećajima i da se ne bojite pokazati ranjivost. Povežimo se na radnim mjestima jer tamo često provodimo više aktivnog vremena nego kod kuće.

Priznajmo da smo ljudi sa svim svojim strahovima i slabostima. Kada sljedeći  put vidite kolegicu ili kolegu kako plaču u uredu, sjetite se da je i njima neugodno pokazati slabost. Ne gledajte na njih s visoka i kao na neuravnotežene osobe. Gledajte ih kao ljude kojima je potreban zagrljaj i riječ ohrabrenja.