Ili upravo obratno. Tko će ga znati?
Jeste li IKADA bili na razgovoru za posao? Onda znate.
Poslodavci
Ukoliko ste sam poslodavac ili pak želite proširiti tim, vjerujem da je (uz dužne izuzetke ovisno o prilici) redoslijed vrlina koje tražite od novog potencijalnog suradnika upravo suprotan. Jedan od parametara koji jako utječe na odluku je dugoročnost. Što dugoročnije razmišljate svakako je da ćete više ponderirati osobne vrijednosti i stavove od znanja.
Tako je i u drugim važnim životnim situacijama. Zamijenite znanje ljepotom i promislite čime ste se vodili u izboru životnog (dugoročnog) druga. A što je pak bilo bitno za večernji provod.
Obrazovne institucije
One kao da vas pripremaju za večernji provod, a ne ozbiljan život. Znanje, pa znanje. I to ono s Google-a. Iz paradigme kad je do informacija bilo teško doći, pa su se bubale napamet. Ili zapisivale u tekicu. Da ne morate noću u knjižnicu.
Priznajem da vremenom svladamo i neke vještine. No najčešće one vezane uz primjenu tog istog znanja, pogotovo ako ste u nekom usmjerenom školovanju dulje vrijeme - osnovna-srednja-fakultet.
Jednino se na samom početku (indirektno) uči i o osobnim vrijednostima i stavovima. I to rade vrijedni i dragi učitelji kojim je više žao dodijeljenih pilića, nego što su sustavno instruirani da rade na tome. I da nije njih, slabe bi vajde imali od silnih institucija. Kad ste (osim na satu etike) čuli nešto o etičnom ponašanju u zajednici. E, da; možda na vjeronauku, iako tamo uglavnom molite Boga da sat što prije završi.
Što kad institucije ne rade svoj posao
Ne brinite. ??!
Uzmite stvar u svoje ruke. Radi se o vama. Možda je i bolje da vam je sudbina u vašim rukama. Ukoliko ste osviješteni, shvatit ćete da to i nije teško. Samo treba raditi. Na sebi. Stalno.
Jasno vam je i da ova kolumna (nikad) nije posvećena institucijama. Njima se ne piše, njih bi valjalo institucionalizirati. If you know what I mean.
U ovoj se kolumni gotovo uvijek razmišlja o vlastitoj ulozi u svijetu. IT-ja ili ulasku u nj. Promišljanjima i savjetima, često fb komentarima i naknadnim raspravama dobronamjernih (poput onih dragih učitelja)prijatelja koji su na vlastitom iskustvu, ili sad već svoje djece; odlučili podijeliti nešto svojih iskustava i mudrosti u bespuću obrazovnog sustava današnjice. I svi se redom slažu s Mark Twainovom da ne smijemo dopustiti da nam školovanje utječe na obrazovanje. No surrender!
PS. Dobro je da obrazovne institucije ovako loše obavljaju svoju zadaću. Da rade bar solidno, vjerojatno to ne bi ni primijetili, pa stoga i ne bi na vrijeme sami preuzeli brigu o sebi.
Kad početi
Najbolje odmah. Mislim da sam o tome već pisao. Pa ako niste već tad preuzeli brigu o sebi, nije kasno ni da počnete baš sad. Praznici su uvijek dobar period. Odmaknite se od škole, primaknite se sebi i počnite.
Prošli sam tjedan razgovarao s završnim studentima, polaznicima Styria SCOOL Medijske akademije i kad smo krenuli na tu temu nisu baš bili uvjereni da trebaju raditi na sebi još od malena. Klasična je priča o odabiru karijere (jer u biti je to prvi korak) odabirom nastavka školovanja nakon državne mature. I kad su počeli gotovo u glas mantrati što su čuli od roditelja - pa ni vi niste u tim godinama znali što hoćete, vi ste živjeli mirnije, nije bilo tako stresnog razdoblja odabira karijere, vama je bilo lakše. Zašto bi mi već sad (na državnoj maturi) morali znati što želimo biti u životu. Što ćemo studirati, raditi. Zar nije bolje slušati savjete iskusnijih - roditelja, prijatelja, savjetnika poput vas i tako lakše donijeti odluku.
Pa i je, složio sam se. Ali samo slušati. Odluka MORA biti vaša, ne moja, prijateljska ili roditeljska. A čak se i ne morate konzultirati. Pitate li roditelje što misle o vašim odlukama kad se radi o ljubavnom životu? Sigurno bi oni i za to mogli imati dobrih savjeta, ali o tome se ne raspravlja, zar ne? Tu ste odreda bitno odlučniji.
I da, složit ću se odabir cure/dečka i nije tako dugoročan i fatalan u tim godinama, ali nije ni odabir fakulteta ni karijere.
Na čemu raditi
Jer ako ćete kontinuirano raditi na sebi, a ako su vas roditelji (i oni rijetki učitelji) pravilno i kvalitetno naučili osnovnim vrijednostima i pogotovo stavovima, lakše ćete steći znanja i vještine koje će vam biti potrebne u karijeri. Poput onih o upornosti, kako učiti, kako se nositi s poteškoćama, odgovornosti, proaktivnosti ...
Jer i karijera će se mijenjati. Stalno. Samo ćete vi ostati isti. Izvana. Iznutra i vi trebate rasti i razvijati se. I ne biti u strahu od pogreške, kritike. Ne zaboravite da je kritika, ako je dobronamjerna isključivo besplatan savjet. A ako je nedobronamjerna, onda prvo provjerite možete li iz nje nešto izvući za sebe. Za nedobronamjernog kritičara je ionako prekasno.
Slučajno ili ne, taj su dan ipak bili senzibilizirani razmišljati o karijeri, svi su se složili. A kako im ide saznat ćemo tek za par godina. Dug je to put. Ali i zabavan ako ga na vrijeme shvatite. I uživate putem.
Osobni primjer
Možda je vrijedno podijeliti još jedno osobno iskustvo koje smo baš na tom okruglom stolu dotakli - o drastičnoj razlici samo u jednoj osobnoj vrijednosti i/ili stavu. Na pitanje kako sam se kao matematičar, programer, tehnološka osoba snašao u odnosu s mladima kao profesor i karijerni savjetnik, pojasnio sam da se u biti nisam puno promijenio. Sve znanje, vještine i vrijednosti ostale su iste, samo sam bitno (gotovo za 1800) promijenio stav - prije me nije baš bilo briga za druge, a sad sam otvoren i stavljam se na raspolaganje mladima i široj zainteresiranoj zajednici. Makar i ovim putem. Po ostalim sam kriterijima ostao isti.
Ne baš. Osjećam se bolje. Bitno bolje. Rastem. I uživam. A samo sam jedan stav korigirao!
Sretnu i uspješnu godinu Vam želim!
