Obzirom da je ovo već treća kolumna izgleda da sam ipak prihvatio Draženov izazov, pa na tragu prošle, evo i konteksta u kojoj ih pišem. Radim kao profesor, točnije viši predavač, na studiju Informatike Tehničkog veleučilišta u Zagrebu gdje također vodim i Centar za karijerno savjetovanje NetAkademije, TVZ-ovog centra za cjeloživotno učenje. Dakle posao (i veliko zadovoljstvo) mi je pripremati i savjetovati mlade ljude za karijeru u IT industriji.
No, sve više razgovaram i nerijetko savjetujem i iskusne IT profesionalce, jer karijera u IT industriji je izrazito dinamična, zahtijeva neprestano ulaganje u stručno znanje i gotovo stalne osobne promjene. Mnogi to na samim počecima svoje karijere nisu (ozbiljno) shvatili, pa evo mali osobni pogled u ne tako daleku budućnost društvenih promjena u stjecanju znanja; te opasnosti ali i prilika koje i nas osobno i cijelu IT industriju očekuju.
Internet mijenja sve
On je i medij, ali i poruka. I kako je McLuhan prilično davno predvidio, primijetili smo to tek kad se promjena dogodila, ne nužno uzrok, ali uzrok ionako (više) nije važan. Dogodilo se. I moramo se nositi s time.
Znanje se mijenja
Mijenja se ne samo znanje nego i mjesta gdje se sve nalazi i način na koji ga stječemo. Neki, uključujući i mene, još mantraju klasičnu DIKW piramidu: - podaci, informacije, znanje i mudrost. I klasičnu metodu filtriranja: od podataka postupno preko informacija, pa sve do traženog znanja. Čitamo knjige, sekvencijalno filtriramo informacije, polažemo ispite/certifikate, stječemo znanja. I tu dolazimo nekako do prve poveznice s naslovom.
Ekstroverti i introverti
Jedna od intuitivnijih karakteristika osobnosti, koju gotovo svi mahom razumiju i rado prihvaćaju, podjela na introverte i ekstroverte osnova je gotovo svih karijernih promišljanja. Vjerujem da znate, makar iz opće i/ili popularne psihologije, to su urođene karakteristike (ni dobre ni loše) koje opisuju način na koji se prirodno (lakše) odnosite prema okolini i drugim ljudima. (Mi) ekstroverti aktivnim odnosom (pa i pisanjem kolumni) i preferencijom prema otvorenoj komunikaciji s vanjskim svijetom i oni drugi (ne manje vrijedni) introverti okrenuti više unutrašnjem svijetu ideja, misli i osobnih iskustava.
Već kužite, zar ne?
It is extrovert's world!
Internet je promijenio i znanje i poglavito njegovu distribuciju, razasuo ga na stotine (IP) adresa i traži umrežavanje, komuniciranje, a ne samo filtriranje, kako bi ga stvorili za sebe. Svijet postaje sve više (nepovratno) ovisan o komunikaciji i komunikacijskim vještinama. Idealno mjesto za ekstroverte, zar ne?
Čak se i ono najsporije u našem društvu (školstvo) postupno mijenja. Pod utjecajem „zapada“ sve više se uvode komunikacijske vještine i grupni rad. Ne sjedi se više (linearno) u klupama nego u manjim grupama i potiče zajednički rad i učenje. Stjecanje novih, pretežno „ekstovertnih“. znanja i vještina koja će djeci nesumnjivo koristiti u budućem svijetu. I naša djeca sve više koristeći se Internetom komuniciraju, dogovaraju se, timski usklađuju odgovore, zajedno dolaze do rezultata. No, nažalost još malo pa će se usuglašavati koliko je dva plus dva. „Mislim šest, ali ajmo pitati Marka“. „Ili još bolje postajmo na fejs, očas ćemo dobiti (usuglašeni) rezultat“. Usuglašeni, ali ne nužno i točan. I zajednica će biti sretna, svi su zadovoljni, svi misle isto - možda ipak krivo. Jer možda nisu pitali Janka, introverta koji je pokušao u miru i tišini (kojih je sve manje) izračunati traženo. I dobiti i rezultat, provjeriti postupak i onda to fino zapisati u tekicu ako ga „ne daj Bože“ netko javno prozove. Na sreću, tih je i miran, ne ističe se, pa je „opasnost“ sve manja.
Vidite kud ciljam? Svijet se sve više mijenja, ekstroverzija polako preuzima primat, a s njom je i zabavno i dobro, nipošto ne impliciram da je nužno nešto i krivo, ali je definitivno sve teže malim (i velikim zar ne?) introvertima.
Trebamo li uopće introverte?
Treba li ih uopće današnji ili pak sutrašnji svijet? Nisu li ipak važnije činjenice od dobre komunikacije, prezentacije? Je li važniji sadržaj ili forma? Ne prodaje li danas sve više omot? Nije li važnija prodaja od proizvodnje?
Na sreću, ne brinite introverti (oličenje vrijednog, samodostatnog, upornog rada, bez potrebe za fancy efektima i glamurom) svijet vas i dalje treba, samo bad luck, bit će vam sve teže i teže, sve je veća galama i veselje oko nas, sve je prepuno shortkata i prodaje. A da su činjenice, sadržaj, ipak bitni i važniji od forme, ilustrirati ću sveznajućim Google-om i SEO vještinama.
Svima vam je poznata vještina Search Engine optimizacije, modernih znanja koje nečije stranice (u zamjenu za honorar, nadoknadu za znanje) mogu „optimirati“ da se nađu na prvoj stranici svemoćne Google tražilice i time osigurati korisniku realne izglede za novim korisnicima. Pod SEO znanjima i za neke od nas vrlo vrijednim zanimanjem ne mislim pri tome ništa loše, dapače cijenim sve vrijedne i stručne profesionalce, ali u ovom vas primjeru tretiram kao „dodatno friziranje“ stranice, koju sam sadržaj realno nikad ili gotovo nikad ne bi izbacio na sam vrh Google-a.
„Introvertom“ do prvog mjesta na Google pretraživaču
Eksperiment koji (donekle) ilustrira moju kolumnu je proveo Ken Krouge kolumnist Forbes magazina, kad je 20.7.2012. objavio članak pod naslovom „The Death Of SEO: The Rise of Social, PR, And Real Content“ i ne koristeći nikakvu SEO optimizaciju došao na prvu stranicu Google-a (Death Of SEO).
Kad ste već tamo, svakako pročitajte i članak, on izravno govori da je i danas pravi sadržaj ispred forme, odnosno neizravno da nam i te kako trebaju introverti i njihov tih, savjestan, detaljan i predan rad, bez „sačuvaj Bože“ potrebe za posebnim isticanjem.
