Priča mi tako kolega o jednom svom kolegi što radi u jednoj ustanovi na državnoj sisi. Ne želi mi reći o kome se radi ("Novinar si ti!"), no rado mi je prenio nedavno tranzicijsko iskustvo sveudiljnog informatičkog napretka ustanove koja je u ova financijski teška vremena doživjela dubioznu sreću da im uleti ciklus zamjene informatičke opreme.
Stotinjak računala tako je jednog dana tužno promatralo svoju zamjenu, svježa, nova, još u ambalažu zapakirana računala koja će ih zamijeniti na radnim stolovima, a njih poslati u zasluženu mirovinu, u kakav mračan podrum da tamo čekaju tužnu sudbinu otpisanih računala, prašinu i zaborav.
I zaista, jednog lijepog dana neki čudni ljudi čudna izgleda (IT djelatnici) dođoše, raskopčaše žice, te ih maknuše u stranu. Na njihova mjesta prikopčaše nova, svjetlucava, sjajna i moćna računala prepuna sebe. Stara računala tužno ih gledahu.
Da bajci ovoj tužan kraj ipak biti neće, ustanovilo se sljedećeg dana, kad su djelatnici došli na posao, uključili nova računala i... ugledali Windows 8.
Zbunjenost nije dugo trajala, ipak su to ljudi koji se bave konkretnim poslovima i navikli su na tehniku, pa i osmicu su valjda negdje mogli vidjeti. Produktivnost se tog jutra polako vraćala u ustanovu.
Sve do trenutka kada je trebalo obaviti konkretna mjerenja, pa se ispostavilo da uređaje nije moguće priključiti na računalo s Windowsima 8, a što je još gore niti softver, posebno napisan za njih, baš i nije radio. Nije ga novi OS htio. "Nećeš ti meni vrtiti prastari binary na mom krasnom novom operacijskom sustavu", kao da im Ballmer negdje iz prikrajka prstom prijeti.
Ispalo je tako, baš kao u Ezopovoj basni, da mlad i drčan računalni pastuh baš i nije u stanju odraditi sve što je mogao ostarjeli prethodnik, već žigosan od strane veterinara kao podobna sirovina za konjske kobasice.
No, pustimo basne, razložimo bit problema: ustanovi se dogodila tranzicija. Nikako neočekivana, već planirana zamjena starih računala novim. No, dogodila se u nezgodan trenutak, taman kada je Microsoft rekao kako trgovci više neće prodavati računala s Windowsima 7, već samo s osmicom: od kraja listopada. Tu je zatim nastala nekakva zbrka u glavama, jer je riječ o prodaji retail verzija sedmice, dok je najavljeni kraj isporuke OEM licenci bio kraj listopada 2014. godine - a i tu je informaciju Microsoft kasnije demantirao, izjavivši kako nemaju fiksirani datum tog događaja.
U toj nesretnoj zbrci dogodilo se da je ustanova, odnosno osoba zadužena za nabavu informatičke opreme, nabavila stotinjak novih računala posve uvjerena kako više nije moguće kupiti računala s Windowsima sedam, kako ih na tržištu više nema i kako je moguće legalno nabaviti samo računala s osmicom.
Mogli bismo to svesti na igru pokvarenog telefona ili pak na lukavštinu nekog trgovca kad rezultat tranzicije nije bila samo zbunjenost djelatnika novim sučeljem već i konkretna nemogućnost pokretanja aplikacija i njihove komunikacije s hardverom jer su napisane u dovoljno starim alatima da ih novi Windowsi, inače željni samo .NET filozofije, jednostavno ne žele, bolje rečeno ne mogu pokrenuti.
Takva je nažalost cijena napretka, pa je zaposlenicima, žele li moći obavljati posao, priprijetila nužnost kupnje novog softvera koji može raditi na osmici, možda čak i nabavka novog hardvera (o čemu svjedoči sav onaj silan stari ali posve funkcionalan hardver koji je s izlaskom sedmice prisilno umirovljen jer za njega nisu postojali upravljački programi). Skupog novog specijaliziranog hardvera.
Srećom, isplati se u ustanovi imati sposobne informatičare koji vole svoj posao unatoč malim plaćama i statusu u rangu električara ili vodoinstalatera: nije trebalo dugo da se pojavi jedno pomalo blesavo, ali očito funkcionalno i financijski ispravno rješenje: virtualizacija.
E, sad - priča ovdje postaje pomalo blesava: sva stara računala su virtualizirana, tj. sadržina starog računala prenesena je u virtualni stroj koji se zatim izvršava na novom stroju. Tako svi djelatnici dobili su natrag mogućnost korištenja svog "starog" računala, samo na novijem hardveru. Sve je tu - desktop, sve ikone, svi dokumenti, sve, sve, sve.
A radi i stari softver i može se povezati sa starim uređajima.
I tako je za paradoksalni čin obnavljanja opreme koji je umalo rezultirao značajnim dodatnim financijskim troškovima pronađeno paradoksalno rješenje: novi strojevi sadrže osim Windowsa 8 i virtualizirane Windowse 7, a neke prastare aplikacije i virtualizirani Windows XP. Djelatnici lijepo sjednu za svoje strojeve, pa tko voli Windows 8 taj ganja Windows 8, kome se više sviđa stara sedmica digne si virtualku preko cijelog ekrana i radi kao da i dalje sjedi za svojim računalom, i tako dalje i tako dalje. Svi sretni i sa smiješkom, produktivni 107%.
Ezop bi primijetio kako mudrost i znanje starog zmaja i dalje živi kroz novog zmaja.
Informatički pismeniji među nama zavrtili bi glavom na ovakav auzmiš operacijskih sustava i virtualizacija.
Korisnici? Oni su, eno ih - produktivni. I njima se zapravo fućka. Možda su dobili nešto što nisu htjeli, ali uz malu pomoć spretnog kolege informatičara za njih se zapravo ništa nije promijenilo - osim što su im računala brža. Čak i kad su virtualizirana.
I zaista, kad podvučemo crtu, jedini kratkoročni problem su Windowsi XP kojih će se ustanova ipak na neki način uskoro morati riješiti, pa će tu sigurno biti nekih dodatnih troškova. Ostalo su sitnice - računala su dovoljno brza da mogu virtualizirati stare strojeve na koje su ljudi navikli, pa se djelatnici ne trebaju plašiti niti prisilne migracije na nove Windowse. Na neki se način tu i uštedjelo novca, možda ne za licence ali svakako za edukaciju.
Dapače, možete li primijetiti i uštede u budućnosti? Jednom virtualizirano računalo (kada je učinjen teži dio posla pretvaranja fizičkog u virtualno računalo) kasnije je moguće seliti s jedne na drugu generaciju računala, prostim kopiranjem virtualnog diska, bez posebnih dodatnih troškova. Priča tu ne staje: virtualizirano računalo lakše je održavati - backup, primjerice, postaje značajno jednostavniji, jeftiniji i k tome često nudi i brži disaster recovery: u slučaju kvara fizičkog računala moguće ga je zamijeniti, postoje li pričuvna računala, doslovce unutar jednog sata uz minimalan ili nikakav gubitak podataka.
Tko zna, možda je ovo nezgrapno rješenje nešto što ćemo u budućnosti češće viđati: novi, moćni strojevi što na sebi vrte moćan i nov OS kojeg nitko gotovo da i ne primjećuje jer ekipa u virtualki vrti svoj dobri stari, ružan ali pouzdan sustav?
