Tko tu vedri i oblači?

Tko tu vedri i oblači?

Vjerojatno nisam jedini koji je uočio zbrku koja nastaje kad neki pretjerano revni autor teksta, bez obzira radilo se o novinaru ili učeniku koji priprema školski pano, krene „posuđivati“ članke pisane na engleskom jeziku te iznenada milijarde postanu bilijuni. Jer naime, svuda u svijetu bilijun je milijun milijuna, samo u SAD bilijun je tisuću milijuna (što i nije toliko čudno za zemlju u kojoj je svima normalno da stopa ima 12 inča). Pa onda copy+paste učini grubi faul.

Ne samo da je autoru takvog teksta svejedno što je u nekoj brojci promašio tisuću puta, nego ni većina njegovih čitatelja neće okom trepnuti kad vidi ovakvu nebulozu. Neki zato što su se u životu po vijestima nagledali milijardi koje njima ni u džep, ni iz džepa, neki zato što razmišljaju o sarmi koja ih doma čeka da se podgrije, ali većina zato što čovjek jednostavno ne može pojmiti ništa što je neusporedivo veće ili manje nego nešto od onoga s čime se on svakodnevno susreće. Za daljnju referencu proučiti Total Perspective Vortex u "Vodiču kroz galaksiju za autostopere".

Pa da onda, stavimo neke stvari u pravi i razumljivi omjer.

Po podacima Sinergy Research Group iz veljače 2015, cloud tržište je u 2014 godini na globalnoj razini ostvarilo 16 milijardi (billion) dolara prihoda. Zvuči puno, zar ne?

No, u stvarnosti, to je tek nešto malo manje nego prihod hrvatskog državnog proračuna za istu godinu. Po sadašnjim brojkama cijeloj toj industriji trebalo bi 5 godina da oprihoduje trenutnu imovinu Billa Gatesa. Spomenuti iznos 6 puta je manji nego je ostvarila globalna pornografska industrija u istoj godini i meni simpatična usporedba za kraj - za taj novac može se kupiti 6 nuklearnih podmornica klase Virginia, što je jedva dostatno želite li u slobodno vrijeme uništiti kontinent prosječne veličine.

U usporedbi s nekim drugim industrijama ili općenito sa svjetskim ulaganjem u IT, cloud je vrlo malen, skoro pa i beznačajan. Ono što ga čini bitnim je njegov rast. Brojke za 2014 su 48% veće nego one za godinu prije i taj trend sve bržeg rasta će se nastaviti, sve dok na kraju ne postanu usporedive s onima koje tvrtke izdvajaju za hardware. U tome će svakako biti podosta novca za koju godinu pa ni zainteresiranih da uhvate mastan komad tog rastućeg tržišta ne nedostaje.

Najveći danas na svijetu je svakako Amazon. Sa svojih 30% tržišnog udjela veći je nego idućih 5 konkurenata iza njega zajedno! Znači li to da je Amazon siguran na svojoj poziciji? Nikako. Name, njegov rast je iznosio 51%, što je otprilike jednako kao i ukupni rast tržišta. Rasti jednako brzo kao tržište u ovakvoj mladoj industriji znači da postoje neki sporiji od tebe, koji zaostaju, ali i neki brži, koji te sustižu.

Ti brzi su Microsoft s 91% rasta i Google s 81%.

Microsoft je promjenom na svom čelu napravio bitan iskorak u pravcu moderne kompanije koja teži biti tržišni leader po inovacijama, pozicija koju je prije dosta godina napustio. Osim manjih, ali bitnih, stvari koje on čini (Windows telefoni, besplatni office za Android uređaje ispod 9'' ekrana itd), ključnu prevagu donosi integracija cloud usluga sa svojom ogromnom - skoro pa monopolističkom - bazom korisnika uredskih aplikacija i operativnih sustava. Integriranje clouda u Windows 8, promoviranje Office 365 i integracija svega toga s Azure platformom pokazali su se kao dobitni koraci. O već postojećoj razvijenoj bazi partnera i distributera u svim državama, koje Amazon uopće nema, da ni ne govorimo.

Google strategija je vrlo slična. Oni su prirodna internet kompanija i zapravo u tom okruženju jedino i egzistiraju. Fokusirani su na korisnike koji ne žele trošiti vrijeme baveći se operativnim sustavima, već žele aplikacije koje ljudi masovno ionako koriste (npr Gmail, tražilicu, android mobitele ili Chrome - područja na kojima Microsoft nikad nije uspio) nadopuniti poslovnijim okruženjem poput vlastitih online office aplikacija ili Google drivea. Jaka strana svih tih sustava je kolaboracija timova na istom dokumentu, otvorenost platforme i prirodnost korištenja. Otuda i rast, otuda i grupa lokalnih partnera specijaliziranih za prilagodbe Google clouda potrebama pojedinog korisnika.

IBM je također rastao s tržištem, fokusirajući se više na profitabilnije modele poslovanja nego na kvantitetu. Uslijedila je druga prodaja dijela poslovanja Lenovu (System X serveri, nekon što su laptopi već prije otišli, a pitanje je kad će i storage segment pasti kao žrtva), a s druge strane kupljen je cloud provider Softlayer. Stvoren je application store, uložena su nevjerojatna sredstva u nove data centre, fokus je na poslovne korisnike, a buzzword je hibridni cloud. Osnovna ideja je da će korisnik neke svoje podatke čuvati u vlastitim data centrima, ali će IBM aplikacije (npr. Cognos) integrirati kao SaaS. IBM je ozbiljnija tvrtka za hardcore korisnike, kojima se možda Google aplikacije čine banalnima, ali složenost implementacije i integracije IBM-a i u cloudu ostaje velika. Stoga je jasna otvorena i javno proklamirana namjera da svoje service partnere, dosadašnje box movere, IBM unaprijedi u dizajnere i implementatore cloud rješenja. Još je jedna stvar vrlo zanimljiva - partnerstvo s Appleom. Kako IBM nema svoju mobilnu platformu, a vidi se između ostalog i kao tvrtka koja upravlja mobilnim resursima poslovnih subjekata, zbližili su se s partnerom koji im može dati pristup u urede, na gradilišta, u operacijske dvorane i na slična mjesta. Naime, znakovita je informacija da je iPad jedini tablet kojeg je FAA odobrila za korištenje u kokpitu putničkih aviona (umjesto torbe s priručnicima i papirnim zrakoplovnim kartama). Teško je nakon te preskočene prepreke zamisliti djelatnost u koju iPad ne može ući. Također, fokus na inovaciju (Watson AI, machine to machine, istraživanja karbonskih mikroprocesora itd.) ostaju zalog za budući razvoj.

Tko su gubitnici? Rekao bih kompanije poput Rackspacea, koje se nisu znale dostatno diferencirati od velikog brata Amazona (osim dodatnom razinom usluge uz nešto manje automatizacije i beskrajnih ekrana za klikanje), a nemaju niti neku snagu ili polugu na kojoj sada dominiraju i mogu je iskoristiti za rast vlastitog clouda.

Postoje i neki koji sad nisu dio statistika, ali koje u budućnosti treba pažljivo promatrati. Primjerice, to je OnApp, tvrtka koja je do sada bila poznata samo kao proizvođač (vrlo kvalitetne) platforme za cloud, za profesionalne IaaS dobavljače, s nekoliko tisuća implementacija u svijetu. Oni nemaju snage ni novca sagraditi ogromne data centre, niti imaju postojeću bazu korisnika po nekim drugim oblicima poslovanja koju sad mogu mobilizirati, ali su se dosjetili pametne ideje. Preuzeli su dobro poznati Air BnB model iznajmljivanja već postojećih stanova i apartmana te pakiranja istih u jedinstvenu uslugu i preslikali je u cloud svijet. Svojom OnApp Federation platformom standardizirali su uslugu svih korisnika svog softwarea te omogućili prodaju njihovih dostupnih slobodnih resursa s jednog mjesta. I kao što sam ja jednom prilikom kroz Air BnB iznajmio po 2-3 noći apartmana u 4 različita grada različitih država i napravio desetodnevno kružno putovanje kod različitih stanodavaca, bez puno muke i posrednika, tako se sad vrlo lako može dobiti standardizirana cloud usluga (IaaS, CDN itd.) na više geografski disperziranih lokacija i povezati resurse raznih i potpuno nepovezanih 170 data centara u jedinstvenu uslugu. Te dečke i cure iz OnAppa svakako treba imati na oku tokom idućih nekoliko godina, mogli bi mnoge konce pomrsiti.

A gdje smo tu mi? Mravi koji se bore za cloud korisnike na tržištu populacije malo veće favele u Riu i ne znatno bolje ekonomije? Sasvim sigurno nikad nećemo nikog od gore spomenutih baciti na koljena. Ili postići da nas uopće i primijeti, kad smo već kod toga. No, uvijek će postojati lokalni i regionalni korisnici kojima će sve ovo gore biti teško, nepoznato i zastrašujuće, koji će se bojati stranaca, činjenice da se njihovi podaci možda tokom noći seljakaju između geo redundantnih data centara u Helsinkiju i Tokiju. Kojima će smetati što ih je netko prije 26 sati isključio zbog povrede stavka iz općih uvjeta za koji nisu ni znali da postoji. Kojima će značiti da nazovu inžinjera, možda čak i direktora data centra, telefonom. Mi spadamo više u zonu frizera ili kuhara, onih koje se slijedi srcem i nepcem više nego razumom, sve dok je cijena koliko toliko dobra, a usluga se pruža s puno srca. Zato, dragi kolege, nemojte lomiti jedni druge cijenom, lomit će vas dovoljno veliki igrači. Neka vaš korisnik u vama vidi prijatelja, ljude od povjerenja. To je jedina tržišna prednost koju imate, a mogla bi vam zatrebati i prije nego se nadate.