Ovih dana se puno bure diglo oko izjave trenutačnog Ministra znanosti i bivšeg dekana FER-a Vedrana Mornara o tome da bi studenti koji napuste Hrvatsku nakon diplome trebali državi vratiti novce uložene u njihovo školovanje. Svi smo svjesni besmislenosti takve izjave i da su to novci poreznih obveznika a ne državni, pa ne bih trošio puno riječi na nespretne izjave profesora koji je u politiku očito zalutao bez da je naučio osnovno pravilo da treba paziti što priča u javnosti...
Umjesto toga, prepričao bih vam doživljaje lake konjice CISEx-a s nedavne outsurcing konferencije u Stockholmu i što smo naučili o švedskom školskom sustavu.
Ebba i Björn
Nakon konferencije bio je organiziran mingling svih sudionika, pa smo imali priliku upoznati većinu prisutnih, pa tako i Ebbu i Björna. Njih dvoje su osnivači i vlasnici agencije za digitalni marketing koja se zove Markit, razmijenili smo vizitke. Nekako su mi izledali mlađahni, pa sam ih pitao da li još studiraju, a njihov odgovor me šokirao - Ebba ima 17 godina a Björn ima 18 i idu u srednju školu!
U Švedskoj je školstvo, kao i u Hrvatskoj, besplatno. Škola koju pohađaju Ebba i Björn je u programu Young Enterprise, te svi učenici moraju, kao dio programa, osnovati poduzeće i pokrenuti posao. U Švedskoj postoji tako preko 20.000 ne studentskih, nego srednjoškolskih firmi. Ovo im je druga firma, a s prvom je prošle godine Björn osvojio prvu nagradu na godišnjem natjecanju.
To dvoje, slobodno ih možemo tako nazvati, klinaca, su sasvim normalno, ravnopravno, pametno i bez ikakvog straha komunicirali sa nekim od najvećih švedskih investitora i poduzetnika, te razvijali i prezentirali svoj poslovni model. Zamolio sam ih da se slikamo za uspomenu te sam im rekao da ću napisati tekst o njima.
Zlatan
Ovo je bio samo prvi dio zanimljive priče. Naime, u odnosu na prošlu godinu, u organizaciji konferencije se pojavilo jedno novo lice, mladić imena Zlatan, koji je, kao i ostatak ekipe iz agencije SEEBA koja organizira konferenciju, porijeklom iz BIH. Na konferenciji se brinuo za sve, od pripreme dvorane i mikrofona za predavače, sve do davanja izjava za švedsku televiziju. Poslije konferencije je bio organiziran i after-party u vikinškom baru na Gamlastanu, gdje smo uz vikinško pivo imali priliku malo popričati sa Zlatanom, pa smo mu spomenuli Ebbu i Björna. Nakon onoga što sam imao prilike čuti tako sam pao na dupe, da me još i danas boli...
Naime, Zlatan ima 21 godinu. U Švedsku je došao krajem devedesetih iz BIH, bez ikakve imovine, te je prošao švedski školski sustav. On u agenciji nije potrčko, nego suvlasnik koji je udjel kupio od bivših partnera. Osim agencije, bavi se i konzaltingom za restrukturiranje, a u jednom gradu sjevernije od Stockholma ima dva restorana i kuglanu, koje nije naslijedio, nego je stekao od svojih aktivnosti i ulaganja do 21. rođendana. Zlatan je 2012. izabran za najboljeg mladog poduzetnika u Švedskoj, a također i za jednog od dvanaest švedskih super-talenata.
Kada je zavšio srednju školu, u kojoj je kako dio školskog programa pokrenuo firmu koja se bavila digitalnim marketingom, tu firmu je prodao, dobio stipendiju i otišao na godinu dana u New York gdje je radio u timu ABB-a (velika švedska energetska tvrtka) na projektima restrukturiranja. U tih godinu dana je završio i MBA koji inače traje nekoliko godina, nije trebao ići na predavanja, samo je polagao ispite.
Zlatan je mentor Ebbi i Björnu. Upite koji mu dolaze vezano na posao kojim se bavila njegova bivša firma prosljeđuje njima, te ih aktivno coacha kako bi bili uspješniji u poduzetništvu. Ovdje moram ponoviti da Zlatan ima 21 godinu, a Ebba i Björn su, hmmmm, još uvijek maloljetni?
Naravoučenije
Nisam bio lijen, pa sam sve ove stvari provjerio na webu i zaista, Zlatan Bajrić je najbolji švedski mladi poduzetnik 2012. godine. Dečko, koji de facto nije ni pravi Šveđanin, imao je priliku i uspio je već s 21 godinom. Tvrtka Ebbe i Björna ima vizitke, web-stranicu, neke korisnike i neke prihode. Dakle, nije bajka.
Što u međuvremenu rade srednjoškolci u Hrvatskoj? Vjerojatno slušaju turbo-folk, prepisiju na testovima, maštaju o novom iPhoneu i nemaju pojma što će studirati i raditi u životu. Nije to njihova greška, to je greška društva koje ih priprema za život.
Švedska se ne mora plašiti da će nakon besplatnog školovanja netko otići iz zemlje a da će društvo (namjerno ne kažem država) biti uskraćeno za njegovo znanje. Ako netko i ode, netko drugi, možda i bolji, će doći na njegovo mjesto iz Hrvatske, BIH, Ugande, Čilea ili Šri Lanke. Jednostavno, ako si dobar, onda si privlačan za pametne, sposobne i potencijalno uspješne.
Ako vam nakon ovog teksta još nije jasno zašto je Švedska uspješna a Hrvatska nije, vjerojatno bih trebao koristiti neka pomagala za crtanje kako bih ovo iznio jednostavnije, shvatljivije i plastičnije.
Da ne bude sve tako crno, na kraju i jedan pozitivan primjer. Ove godine je Ministarstvo poduzetništva RH organiziralo u suradnji s Kraljevinom Švedskom Program obrazovanja za međunarodno poslovnje (International Trade Management ITM 2014) u koji je uključeno tridesetak polaznika iz Hrvatske, mnogi iz izvozno orjentiranih IT firmi, uključujući i jednu kolegicu iz naše firme. Troškove dvadesetodnevne edukacije u Hrvatskoj i Švedskoj uglavnom snose MINPO i Kraljevina Švedska, a tvrtke sudionice snose samo putne troškove, te su obavezne u sljedeće tri godine izvijestiti o rezultatima i efektima edukacije na ostvareni izvoz.
Dok se ministar Mornar, Premijer, predsjednički kandidati i ostali političar uglavnom razbacuju budalaštinama i lažima, ima ljudi koji šute i rade. Respect!
