Pandemija koronavirusa uvelike je utjecala na našu svakodnevicu, a to se itekako odnosi na poslovni sektor koji se itekako morao prilagoditi da bi preživio. Ali, stvari se polako vraćaju u nekadašnju normalu pa se treba pripremiti na ono što nas čeka kad izađemo iz izolacije te se vratimo na svoja radna mjesta.
Ono što će se prvo primijetiti jest manjak ljudi u istom prostoru, što se mora izvesti na takav način zbog mjera za sprečavanje širenja koronavirusa. Distanca i smanjeni ljudski kontakt glavne su odrednice povratka na radna mjesta, što znači da se treba što prije naviknuti na manje kolega oko sebe, manjak komunikacije i manjak otprije poznate užurbanosti radnog prostora.
Tako nešto može izazvati svojevrsnu tjeskobu ili depresiju jer će zaposlenici i dalje imati osjećaj kao da rade iz svojih domova, ali imat će obvezu dolaska na radna mjesta, interakciju uživo sa svojim nadređenima i(li) podređenima. Ipak, potreba ta sastancima će se smanjiti, kao i broj ljudi koji će im nazočiti.
Vrlo vjerojatno će se potreba rada na daljinu održavati narednih nekoliko mjeseci po povratku u urede jer smanjen broj zaposlenih na jednom mjestu ne znači povećan prostor za sve njih pa će rad u grupama biti nastavljane. Dio zaposlenih radit će u jednom trenutku iz ureda, dio njih iz svojih domova. To može biti stresno, držati se jedne grupe ljudi, s drugom komunicirati samo uz pomoć tehnoloških pomagala... Ali, stresno je i svako malo se iz domova "seliti" u urede.
Organizacije zato moraju imati strpljenja i razumijevanja pa pomoći zaposlenicima da se što prije snađu i lakše funkcioniraju u uvjetima kakvi nikad prije nisu postojali. Siliti ih na nešto ili stvarati pritisak može biti kontraproduktivno, no činjenica je da će do toga itekako dolaziti. Upravo zato neće biti ni najmanje lako zaposlenima vratiti se u "novu normalu".
Ali, to je ono na što se treba pripremiti, što treba očekivati i što treba "pregrimiti" kako bi što prije svi skupa krenuli dalje na jednostavniji način...
Iako je do formalne primjene PSD3 i PSR regulative realno još godinu do godinu i pol dana, banke i pružatelji platnih usluga koji čekaju da propis stupi na snagu prije nego počnu s pripremama, ulaze u utrku s vremenom koju je vrlo teško dobiti.
Većina zemalja ima regulativu za tzv. lawful interception. Telekom operatori moraju imati tehničku mogućnost da, uz odgovarajući nalog, nadležnim službama omoguće prisluškivanje određenog korisnika. U Hrvatskoj 12 mjeseci čuvaju podatke o ostvarenim komunikacijama – tko je s kim komunicirao, kada, koliko dugo i druge propisane metapodatke. Ne i sadržaj komunikacije – za to treba nalog.
Dvadesetak godina naše IT sustave od kibernetičkih napada štitimo ulaganjem u vatrozide, antivirusne sustave, višefaktorsku autentikaciju, sustave za otkrivanje upada, segmentaciju mreže i penetracijska testiranja. Kad govorimo o kibernetičkoj sigurnosti, gotovo uvijek razmišljamo o istom scenariju – netko će pokušati provaliti u naš informacijski sustav.
