Mnoge su državne institucije, javne ustanove, lokalna uprava i samouprava i drugi koji dobivaju novac iz proračuna lijepo na Veliki petak radno vrijeme skratili do podneva, neki malo dulje, ali svakako skraćeno. Istovremeno su prodavačice u Konzumu radile do kasno navečer, pa čak i na državni blagdan u ponedjeljak na Uskrsni ponedjeljak do 13 sati.
I nije to šala, a kamoli kad vas čitatelj upozori na našu prvotravanjsku šalu koju smo objavili da „Agrokor i Adris kupuju Optimu Telekom i Tele 2 za gotovo milijardu kuna“ da me mogu kazneno goniti zbog toga što eto ja manipuliram tržištem kapitala. Pa hrvatskim tržištem kapitala manipulira se s nekoliko stotina tisuća eura bez ikakvih problema, a ne prvotravanjskim šalama. Ma tko je tu lud?
Krenimo ipak redom. Kojim pravom se državni službenici i namještenici bune ako im se umanjuju plaće jer eto štiti ih kolektivni ugovor i bez obzira na gospodarsku situaciju oni su nedodirljivi. S druge strane dežurni dušobrižnici iz sindikata i za vas imam spreman odgovor. Bio sam i sam predsjednik sindikalne podružnice i jednog mi je dana došao predstavnik vlasnika, i jedne velike strane kompanije i jasno poručio imate još mjesec dana rada počnite pripremati program zbrinjavanja viška radnika - jer gotovo je. A sve je do tada bilo u redu, radilo se punom parom i sve je bilo pod kontrolom.
Blagdanski nerad
Dakle, radno vrijeme pred blagdan do podneva je najsuludija stvar koja postoji i jednostavno treba prestati biti praksom. Potpuno besmisleno, uništavanje radne etike, a ima i onih na proračunu koji rade po cijele dane 0-24 u smjenama - medicinske sestre, liječnici, policajci, vatrogasci.
Dakle može se i mora se raditi, poštujući sva prava radnika, od prava na adekvatnu plaću i plaćanje doprinosa što se oni iz državnih i javnih poduzeća, državnih i javnih službi, ali i lokalne uprave i samouprave. Dok u privatnom sektoru usprkos zakonima koji već godinama plaću definiraju u bruto iznosu dakle radnik je zaradio i doprinose i poreze koje u njegovo ime poslodavac plaća direktno državi mnogi nisu niti znali da im se sve to nije isplaćivalo, a oni koji su znali i upozoravali ili su imali sindikalnu zaštitu kao ja ili su se bojali da će dobiti otkaz.
Dakle, praksa i to ću reći po tko zna koji put, da se pred praznik radi skraćeno je relikt nekog prošlog vremena i dokazuje da treba poštivati radno vrijeme i raditi efektivno maksimalno u njemu, a ostatak se može raditi štogod se želi. Svima treba to omogućiti, a ne ovako. Jer ovako nikad nećemo dostići EU standard u bilo kojem smislu te riječi.
Šala, Ante šala
A sad se vratimo na prvi travanj i našu ICTbusiness.info šalu o Agrokoru, Adrisu, Tele 2 i Optimi Telekomu. Dakle, da ponovimo upozorio me jedan čitatelj da me mogu kazneno goniti, dakle HANFA iliti nacionalni regulator financijskog tržišta, pa neka me goni ako im je to zanimljivo, umjesto da progone one koji s par stotina tisuća eura mogu manipulirati tržištem.
Manipulacija, da baš na dan kad je eto burza zatvorena i nitko ne radi, kada je Google objavio da je poplavio, a Tweeter da će naplaćivati samoglasnike, a neki domaći mediji o prodaji nogometaša Samira. Ako me treba kazneno goniti neka me gone, ali neka i sami pripaze na mnogo veće probleme na tržištu koje rade različiti igrači o kojima se već godinama piše između redaka, a komentira u kuloarima.
Jedan moj dobro upućeni prijatelj u stanje na financijskom tržištu kaže mi da imam sreće jer Ante Samodol nije više šef HANFA-e jer bih sigurno bio prijavljen za manipulaciju tržištem. I to kao najgori kriminalac jer sam eto pogodovao sebi koji nemam dionice niti jedne domaće kompanije, pa niti onih koje se spominju u tekstu jer sam s tržišta izašao u vrijeme dok je HT bio oko 380 kuna pa vi vidite kada.
A šala je očito bila dobra jer neki su nasjeli, a možda se iza šale zapravo krije ono što mnogi pričaju da je tržištu potrebna konsolidacija. I ona će se sigurno dogoditi, možda ne u ovome obliku iz prvotravanjske šale, ali će se sigurno dogoditi i to vrlo brzo, jer neki procesi su nepovratno počeli.
Pohvala za posadu
I na kraju, nekoliko putovanja zrakoplovom, o kojima sam pisao i gdje sam imao prilično nezgodnih iskustava, eto i jedne pohvale aviokompanijama. I to ovog puta za let Istanbul-Zagreb Croatia Airlinesa u četvrtak navečer, koji je nažalost uvođenjem viza i ukinut. Ulazak u zrakoplov s ruksakom s foto opremom bio je za mene već noćna mora na koju sam se navikao, ali mi u Lufthansi nedavno rekoše da to nikako ne smije u trup zrakoplova jer eto „prtljaga se baca“ pa mi mogu nešto slomiti.
E pa neće i ja se tako borim danima, mjesecima i godinama, no ovog puta osoblje već spomenutog leta iznimno ljubazno. „Smjestit ćemo mi vašu torbu nema uopće problema, vrijedna je to oprema i znamo što ona za vas znači“, kažu mi oni nakon uspješno odrađenog napornog putovanja u Tursku. Zaista svaka čast!
