Nova era odgovornosti za direktore informacijske sigurnosti
U proteklih samo nekoliko godina jedna se uloga u kibernetičkoj branši bitno promijenila, a to je uloga direktora informacijske sigurnosti (engl. Chief Information Security Officer, CISO).
U ranijoj kolumni smo prikazali kako Greška Tipa II može upropastiti globalnu tvrtku koja tvrdoglavo odbija novu tehnologiju. Uzrok tom odbijanju je ustrajanje na njihovom uhodanom poslovnom modelu“. Takva se paradigma može primijeniti i na neprihvaćanje inovativnih pristupa izvan „realnoga sektora“. Na primjer u oblikovanju političkog sustava koje je u nas sada vrlo aktualno: zbori u rujnu 2016. će najvjerojatnije dati „samo“ relativnog pobjednika. Tako ćemo se naći u sličnoj, ako i ne u goroj situaciji kao i na početku 2016. godine: ogroman utrošak energije na koaliranje i preslagivanje što je najbolje ilustrirano ovako šarenom slikom Sabora RH:
Postavlja se pitanje, ne bismo li trebali učiniti nešto posve novo dakle ne samo „inkrementalnu“ inovaciju (malo drugih kadrova, „umivanje“ predizbornih programa, drugačija suradnja/koaliranje, maslo više lijevo ili desno). Dakle, možemo li u političkom ponašanju načiniti „disruptivnu“ inovaciju, tj. nešto što će iz korijena promijeniti „pravila (političke) igre“.
Odmah će se javiti „innovation killeri“, poput:
Kao prvo treba kroz sistemsku inovaciju definirati kompleks PROBLEM/RJEŠENJE:
Inovativna ideja se sastoji u tome da potpora iz Sabora RH ne znači niti koaliranje niti „suradnju“, već „samo“ saborski nadzor rada takve manjinske vlade. U osnovi nadzire se izvršenje usvojenog programa i plana rada Vlade RH. U tom je slučaju odnos Vlade RH i potporne/nadzorne strukture u Saboru analogan odnosu između Uprave tvrtke i Nadzornog odbora (NO). U dogovorenoj dinamici (najčešće kvartalno) se održava sjednica NO gdje se raspravlja o izvješću Uprave o izvršenju programa i plana za prethodni kvartal, te o planu za naredno razdoblje. Ministri u Vladi obrazlažu rezultate, a o tome se saborski nadzor očituje pozitivnom, uvjetnom ili negativnom ocjenom. Negativna ili dvije uzastopne uvjetne ocjene u pravilu znače smjenu odgovornog ministra. Isto tako saborski nadzor može ocjenjivati ukupni rad Vlade RH.
Nastavimo se prijedlogom „Manjinska Vlada“ dalje baviti bez emocija i predrasuda tj. strukturiranim pristupom, jedna od mogućnosti je provjera potencijala ove inovativne ideje NAF+CC evaluacija:
COST (financijski efekt): manjinska vlada RH bi trebala biti stabilnija od koalicijske. Zbog toga je manja vjerojatnost od prijevremenih izbora, pa time i manji rizik povećanog troška. Nadzor iz Sabora ne košta ništa više a barem dio zastupnika prisiljava rade posao za koji su izabrani i plaćeni.
JESTE LI ZNALI?
... da je manjinska vlada uobičajeni tehnički termin u razvijenim demokracijama („minority government“). Takva vlada neopravdano smatra izuzetkom i odlikom nestabilnosti. Na primjer, skandinavske su zemlje imale duga razdoblja manjinskih vlada u 1980-im i 1990-tim godinama. Tada je parlamentarna „opozicija“ bila u prilici ne samo nadzirati funkcioniranje vlade, nego i ostvariti niz svojih zahtjeva koji su bili suprotni izvornim rješenjima koje su manjinske vlade predlagale parlamentu. O ponašanju izvršne i zakonodavne vlasti u takvim uvjetima postoji čak i službeno izvješće tzv. Venecijanske komisije Vijeća Europe iz 2010. godine, vidi OVDJE.
Iako se općenito smatra da manjinska vlada ima eksplicitnu ili prešutnu potporu „opozicije“ u parlamentu, ovaj inovativni prijedlog je ponešto drugačiji: skupina zastupnika u Saboru RH koja svojim potpisima inicijalno podupire mandatara manjinske vlade nije „tipična hrvatska opozicija“, koja: :
Zastupnici potpore u Saboru RH surađuju i u konačnici odobravaju program i plan rada manjinske vlade. Njihova bitna funkcija je nadzor provedbe izvršenja dogovorenog uz moguću usuglašenu doradu rečenih dokumenata. Prednosti, ali i rizici ove „inovacije“ se mogu prikazati na način uobičajen za svaki poslovni poduhvat u poslovnom okruženju - SWOT tablicom:
SWOT | Pozitivno | Negativno |
Unutrašnje, sadašnje: | Snage:
| Slabosti:
|
Vanjsko, buduće: | Prilike:
| Prijetnje:
|
Možda je najbolje dokazivati ispravnost ovakvog pristupa jednom od osnovnih postavki iz discipline „teorija sustava“: za svaki je sustav bitno da se njime „upravlja“, najčešće pomoću gore spomenute „povratne veze“. Ona je obilježena dvjema komponentama: snagom i brzinom. U slučaju hrvatske demokracije te „povratne veze“ praktički nema:
Teorija sustava zaključuje da u slučaju nepostojanja upravljanja (= povratna veza) sustav se ili gasi ili eksplodira (npr. ekspresni lonac koji nema odušnog ventila kod pretjeranog pritiska!). Za sada se dešava da se naš politički sustav gasi, urušava, što to bi moglo rezultirati i eksplozijom. Treba poduzeti odlučne korake da se to ne dogodi kao što bi moglo u slučaju bankrota države pod teretom ogromnih zaduženja. Shema uspostave upravljanja našim parlamentarnim sustavom u najjednostavnijem obliku izgleda ovako:
Zaključujemo da je na taj način osigurano funkcioniranje i izvršnog i zakonodavnog dijela političkog sustava RH. Povratna veza je JAKA (izvršava se usvojeni program) i BRZA (ministri čiji resori ne daju planirane rezultate za 6 mjeseci se mijenjaju).
Ova je inicijativa u svojem početnom obliku objavljena OVDJE. O reakcijama opće i stručne javnosti ćemo detaljnije pisati u ovoj kolumni sljedeći ponedjeljak!
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant