Evoluira li moderna trgovina u opasni kibernetički napad?

Evoluira li moderna trgovina u opasni kibernetički napad?
Dražen Tomić / Tomich Productions

Dva puta razmislite hoćete li prihvatiti kolačiće treće strane - a onda kliknite na tipku „Odbijam“.

Shopping iskustvo budućnosti

Neobične stvari su se dogodile kad sam prije par dana posjetio taj novi shopping centar. Prolazeći pored kafića, iznenadio me konobar koji je krenuo za mnom nudeći mi kombinaciju od dvije čokoladne krafne, soka od naranče i kave s mlijekom po cijeni samo jedne kave. Sramim se reći da sam ulazeći u shopping centar, krajičkom oka opazio privlačan poster sa slikom zavodljivih čokoladnih krafni, orošenom čašom svježe iscijeđenog soka od naranče i kapučinom u pozadini, te velikim natpisom „Samo danas do 10 sati“. Možda je konobar spazio moj čeznutljivi pogled?

Mršava sexy prodavačica istrčala je praktički iz trgovine s kupaćim kostimima, širokog osmjeha i punih ruku minijaturnih bikinija pažljivo izgrađenih oko samo jedne tanke niti, pridružila se konobaru u ljubaznom nuđenju svojih proizvoda. Ne samo to, nego je pozvala i kolegicu koja prodaje turističke aranžmane i krstarenja tropskim krajevima.

Moj osobni prostor bio je ozbiljno narušen. Osjećao sam se ... ugroženo? Zaskočeno? Iz ove situacije, kupnja u Turskoj pri kojoj mi je u obrani izrečene cijene prodavač osobno predstavio jedanaestero usta koja mora nahraniti, činila se sasvim ugodnom.

Pomalo uplašen, u nadi da će me ova ne tako mala grupa prestati slijediti, ubrzano sam ušao u najveću trgovinu sa namirnicama u shopping centru. Nisu me slijedili. Koje olakšanje! ... ali zato su se razišli i postavili zasjede. Kad kod bih dotaknuo neki proizvod na polici, netko od njih bi iskočio nudeći kavu, bikini ili putovanje. Da stvari budu gore, grupa mojih sljedbenika je nezadrživo rasla.  Činilo se da svaka moja i najmanja akcija rezultira novim članom grupe.

Da raščistimo, ja sam muško, 170 cm i 105 kg. App to svrstava u pretilost. Konstantno na dijeti, nisam mogao ne uočiti sliku svježih krafni na ulazu i stvarno sam se očajno osjećao kad me konobar po centru počeo slijediti s tanjurom krafni i nagovarati me da ga kupim.

Prolazeći pored trgovine s kupaćim kostimima nisam gledao kostime, nego sliku modela u izlogu koji ih nose, a koliko god bih želio posjetiti sunčane tropske plaže, za mene to uopće nije opcija. Upravo sam dobio otkaz i nemam prebijene pare. Možete si misliti kakve misli i osjećaje je sve to izazvalo...

Slijede nas

Zapravo ... u toj bi se izmišljenoj priči osjećao upravo onako kako bi se trebao osjećati svatko tko je izložen online remarketing kampanji. Modreni internetski marketing bez neke vrste uhođenja je nezamisliv. Na remarketingu je izrasla cijela nova marketinška industrija. Cijela je ideja u tome da ljudi posjećivanjem web stranica izražavaju interes za kupnju proizvoda i usluga, pa je stoga za očekivati za će uspješnost prodaje tim ljudima biti značajno veća. Nastavno, oni vrijede dodatnog truda i marketinškog troška. Sa gledišta prodaje, nema sumnje da je remarketing uspješna prodajna strategija, iako etički upitna.

Sa strane kupca, problem se očituje u tome što ljudi web stranice najčešće ipak posjećuju bez namjere kupnje, a upravo su informacije o njihovim posjetima temelj za profiliranje, praćenje i izlaganje intenzivnim, a često i nasrtljivim reklamnim kampanjama. Zato će se nekad profiliranjem točno ustanoviti što kupac stvarno želi kupiti, a nekad će ta procjena biti potpuno pogrešna.

Siguran sam da bi većina web trgovina bila oduševljena kad bi se 20% posjetitelja vratilo na njihov web i stvarno obavila kupnju. To ujedno znači i da im je prihvatljivo plaćati velike novce kako bi uznemiravali preostalih 80%, što u najmanju ruku nije lijepo. Ne bi li svi bili sretniji da konobar svoje usluge ponudi tek kad pokažemo jasan interes sjedajući u kafić  i da ne trči za nama kada želimo otići?

Dok postoji solidna šansa za prodaju, marketinški stručnjaci neće odustati samo zato što svojim kampanjama uznemiravaju sve koji za njih nisu zainteresirani.

Tu stvari postaju strašne

Tvrtke koje sa svojim kupcima žele graditi dugoročne kvalitetne odnose temeljene na uzajamnom poštivanju, nisu oduševljene ovako nasrtljivim marketinškim metodama koje potencijalno imaju negativan utjecaj na imidž tvrtke. Kako bi privukle i takve klijente, marketinške agencije moraju kupca identificirati puno preciznije. Lako! Jedino što im treba je veća količina podataka o posjetiteljima web stranica. Podaci se prikupljaju intenzivnim praćenjem kroz kibernetički i stvarni život, zapisivanje posjeta web stranicama, zapisivanje vremena provedenog na pojedinoj stranici i vremena zadržavanja miša iznad pojedine slike ili teksta, fizičke lokacije, aktivnosti senzora pokreta u mobitelu, fotografija snimljenih mobitelom, glasa, podataka dostupnih na društvenim mrežama...

Sve je više ljudi koji doslovce odašilju osobne podatke oko sebe. Brze komunikacije, društvene mreže i pametni telefoni su nam omogućili izgradnju donedavno nezamislivih poslovnih modela temeljenih na obradama osobnih podataka.

Nemamo kontrolu nad svojim osobnim podacima

Mislite li da kontrolirate upotrebu svojih osobnih podataka, jako ste u krivu. Većina korisnika interneta misli da prilikom posjeta web stranicama svoje osobne podatke daju samo njima. To je u jednoj mjeri točno, ali gotovo sve web stranice danas koriste se alatima koje im besplatno nude Google, Facebook i slične tvrtke . Ovi alati, vaše podatke šalju tehnološkim gigantima koji o nama danas znaju više od nas samih. Jeste li surfajući internetom, snimajući kamerom, koristeći se navigacijom,  ostali prijavljeni na svoj Google ili Facebook račun?

Jeste li tražili informacije o lijekovima, školama za svoju djecu, pravnim lijekovima za nezgodne situacije, odvjetnika za razvode, posao, seksualne igračke, kladionicu... Jasno vam je. Mislite da ste sigurni ako ste se odjavili sa korisničkog računa ili ga uopće nemate? Baš i ne. Cijeli je smisao prikupljanja ogromnih količina informacija omogućiti nepogrešivu identifikaciju njihovog vlasnika. Što je podataka više, to je vjerojatnost jedinstvene identifikacije veća. Nije li to upravo ono što marketinškim agencijama treba, ali ne mogu samostalno provesti?

Zato one te podatke kupuju. Dok mi uživamo blagodati modernog života, tamo negdje daleko se stvara ogromna baza podataka o nama, izrađuju se naši profili i prodaju svima koji su ih spremni platiti. Za sada se ne prodaju osobni podaci kao takvi. Umjesto toga, prodaju se posredničke usluge. Prodaje se mogućnost indirektnog kontaktiranja određenih sve preciznije definiranih profila ljudi. Moglo bi se reći da je to dobro, samo... Koliko puta ste na web stranici bili upozoreni da ćete ukoliko ne date privolu za postavljanje kolačića treće strane i dalje biti izloženi jednakoj količini reklama, samo što one tada neće biti relevantne za vas?

Svaki put kad date ovakvu privolu, odustajete od zaštite svoje privatnosti, jer vaši se podaci ne šalju samo stranici koju ste posjetili nego se negdje dopunjava vaš dosje. Gdje će on završiti i kako će se koristiti? Što bi bilo kad bi kompanije koje posjeduju sve ove podatke odjednom postale neprijateljske (što da se u ratu nađete na suprotnim stranama?)? Što bi bilo da pretrpe kibernetički napad i vaši podaci padnu u zlonamjerne ruke?

Zato, svaki put kad posjetite neku web stranicu, dva puta razmislite hoćete li prihvatiti kolačiće treće strane - a onda kliknite na tipku „Odbijam“.