Proljeće je uvijek vrijeme velikih domaćih IT konferencija, a dok su neke ponovno u proljetnom terminu neke poput WinDaysa već tradicionalno 18 godina su u proljeće. Ovogodišnji WinDays18 konferencija, održana u Poreču okupila je prema riječima organizatora više od 2000 sudionika koji su u dva segmenta poslovnom i tehnološkom dijelu konferencije mogli čuti o najzanimljivijim događanjima iz svijeta tehnologije.
Jedan od naših sugovornika je i Jeremy White, izvršni urednik britanskog Wireda, koji govori o budućnosti tehnologije, obrazovanju i ima vrlo zanimljiva razmišljanja koja se mnogima neće baš previše svidjeti. Isto tako popričali smo s njime i o budućnosti novinarstva, ali o tome nekom drugom prilikom.
O umjetnoj inteligencije u svakodnevnoj primjeni govori Mark Torr, Microsoftov stručnjak za internet stvari i analitiku u regiji CEE, dok o cloudu i kognitivnom računarstvu Ratko Mutavdžić, direktor za cloud servise u Microsoftu Hrvatska.
Mnogima se neće svidjeti niti riječi Mark Van Rijmenam, osnivača tvrtke Datafloq koji govori o kriptovalutama i njihovoj budućnosti, blockchainu. Zanimljivo ističe kako Bitcoin mora umrijeti, pogledajte i zašto.
O domaćem rješenju i novoj mreži za Internet stvari (IoT) koja je krenula početkom svibnja govore HT-ovci Tomislav Kosanović, direktor odjela za razvoj proizvoda za poslovne korisnike i Ivan Visković, član projektnog tima za NB IoT.
Vrlo zanimljiv sugovornik koji govori o digitalizaciji i digitalnoj transformaciji javnih usluga, države i lokalne samouprave je Taavi Kotka, prvi direktor informatike (CIO) estonske Vlade koji vrlo otvoreno i jasno govori kakav mora biti smjer.
Europska komisija već bi u ožujku mogla izdati nacrt zakona koji poziva pružatelje usluga u cloudu i hiperskalere da nadoknade promet koji generiraju njihove usluge izravnim financiranjem infrastrukture telekomunikacijskih kompanija.
Kriptovalute su kroz prošlu godinu podosta brzo mijenjale vrijednost i izazvale nesigurnost kod investitora, što je rezultiralo njihovim masovnim povlačenjem s mjenjačnica, koje su samim time doživjele poveći financijski udar.
Negdje u jesen 2012. godine kada mi je postalo jasno da usprkos zapravo genijalnim uvjetima, kakve dotad nisam imao u niti jednom poslu kojim sam se bavio, jednostavno me nije veselilo baviti se više medicinskom opremom odlučio sam otići.