Iako prema međunarodnom pravu nitko ne može prisvojiti dijelove Mjeseca ni proglasiti vlasništvo nad Marsom, SAD i Kina nikad nisu bili u intenzivnijoj utrci za osvajanje Zemljina prirodnog satelita.
Gostujući u Zagrebu na desetom Say HI to SPACE meetupu u organizaciji hrvatskog svemirskog huba HISPACE, pravnik i profesor na Sveučilištu Sjever Goran Vojković upozorio je da tu utrku potpiruje pravni vakuum jer međunarodno pravo još nije jasno uredilo komercijalno iskorištavanje svemirskih resursa. Ujedinjeni narodi prepoznali su taj izazov, no duboke podjele među svjetskim silama blokiraju postizanje novog sporazuma.
"Smatram da je u današnjim geopolitičkim okolnostima teško zamisliti dogovor pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a - SAD-a, Rusije, Kine, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva - o budućnosti svemirskog prava, posebno imajući u vidu da nijednoj sili ne odgovara rješavanje tog pitanja u ovom trenutku", istaknuo je Vojković.

Radna skupina UN-ova Odbora za miroljubivu uporabu svemira (COPUOS) prošle je godine pripremila prvi nacrt preporučenih načela za aktivnosti povezane sa svemirskim resursima, koji je dodatno razrađen tijekom 2026. godine. Taj dokument pokušava odgovoriti na pitanja tko smije vaditi minerale na Mjesecu, može li privatna kompanija postati vlasnik iskopanih sirovina, koja područja moraju ostati netaknuta te treba li od resursa profitirati cijelo čovječanstvo. Temeljni pravni okvir datira iz 1967. godine kada je donesen Ugovor o svemiru, koji državama zabranjuje prisvajanje nebeskih tijela, ali ne predviđa komercijalnu eksploataciju. Nove preporuke UN-a trebale bi se dovršiti do 2027. godine, no nisu pravno obvezujuće i za novi međunarodni ugovor i dalje nedostaje politička volja velikih sila.
Odgovor na upravljanje resursima izvan državnih granica već postoji u međunarodnom pravu mora. Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982. godine uredila je iskorištavanje minerala dubokog morskog dna izvan nacionalnih jurisdikcija, za što je osnovana Međunarodna vlast za morsko dno (ISA) sa sjedištem na Jamajci. Vađenje manganskih nodula bogatih manganom, niklom, kobaltom i bakrom s oceanskog dna otvara iste dileme kao rudarenje u svemiru. ISA to rješava sustavom u kojem privatne kompanije moraju imati državu sponzora i zadovoljiti ekološke kriterije, iako komercijalno rudarenje na dnu oceana još nije počelo zbog usuglašavanja pravila. Preslikavanje tog modela na svemir otežava pitanje podjele koristi između tehnoloških velesila i država bez svemirskih programa.
"Nitko ne želi dati svoje", upozorio je Vojković, govoreći o nespremnosti bogatih država da dijele skupo razvijenu rudarsku tehnologiju.
Dok pravnici traže kompromis, svemirske agencije ubrzano napreduju. Američka NASA u travnju ove godine uspješno je provela misiju Artemis II poslavši četvero astronauta oko Mjeseca, a 2028. godine planira slijetanje s ciljem uspostave trajne ljudske prisutnosti. Kina planira poslati astronaute na Mjesec do 2030. godine, a oko 2035. izgraditi međunarodnu lunarnu istraživačku postaju usmjerenu na korištenje lokalnih resursa, dok je Indija 2023. misijom Chandrayaan-3 prva spustila letjelicu u južnu polarnu regiju Mjeseca. Upravo je južni pol glavna meta zbog zaliha vodenog leda u trajno zasjenjenim kraterima, iz kojeg se dobivaju kisik za disanje i vodik za raketno gorivo, čime Mjesec postaje ključna baza za daljnje osvajanje Sunčeva sustava.
Vojković je ukazao i na pravni apsurd prema kojem država ili tvrtka posjeduju opremu dopremljenu na Mjesec, ali ne i tlo na kojem ona stoji. SAD je 2015. godine donio nacionalni zakon kojim američkim tvrtkama priznaje vlasništvo nad iskopanim resursima bez prisvajanja teritorija, a sličnu logiku slijede i američki sporazumi Artemis iz 2020. godine o sigurnom istraživanju i zaštiti povijesnih lokacija poput mjesta slijetanja misija Apollo. Međutim, ti sporazumi ne obvezuju sve države, a buduće će pravo morati jasno definirati tko smije rudariti i koja područja od posebne znanstvene, kulturne ili duhovne vrijednosti ostaju zabranjena za kopanje.
Temeljni svemirski ugovori pisani su u doba Hladnog rata kada su dominirali državni programi, pa zakoni danas ne prate razvoj privatnog sektora i planove za stalne baze. U atmosferi sukoba između SAD-a, Kine i Rusije Vojković ne očekuje brza rješenja, dok predsjednik HISPACE-a Jakov Čudina naglašava da se svemirska utrka neće zaustaviti dok političari ne pronađu zajednički jezik.
"Svaka nova misija otvarat će nova pitanja o pravu na resurse, a tko će i pod kojim uvjetima gospodariti izvan Zemlje postaje jedno od ključnih geopolitičkih i gospodarskih pitanja našeg vremena. To je pitanje na koje ćemo odgovor morati pronaći prije nego što na Mjesecu niknu prve stalne ljudske baze, a vremena za to sve je manje", zaključuje Čudina.