Kontinuirana evaluacija i unaprjeđenje procesa i alata za kibernetičku sigurnost su ključni, no ne zaboravite na ljude koji su važna karika

Kako bismo učinkovito adresirali izazove u kibernetičkoj sigurnosti, potrebno je usvojiti višeslojni pristup koji kombinira tehnološke i ljudske resurse, ističe za ICTbusiness.info Vedran Vujasnović, Direktor Direkcije informacijske sigurnosti u Setcoru i dodaje umjetna inteligencija i analitika podataka igraju sve važniju ulogu u razvoju učinkovitih strategija zaštite.

Na organizacijskoj razini, izuzetno je važno imati definirane i testirane planove za odgovor na incidente, a ovi planovi trebaju biti interdisciplinarni i uključivati ne samo IT odjel, već i pravne, financijske i komunikacijske timove, pojašnjava Vujasnović.

Kako se kibernetička sigurnost razvila tijekom proteklih nekoliko godina i kakvi su trenutni izazovi?

Razvoj kibernetičke sigurnosti u posljednjem desetljeću je bio iznimno dinamičan. Početni fokus bio je na tradicionalnim virusima i crvima, ali s razvojem tehnologije došli smo do točke gdje su prijetnje poput naprednih perzistentnih prijetnji (APT) i ransomwarea postale svakodnevica. Umjetna inteligencija i strojno učenje omogućili su bržu detekciju i reagiranje na prijetnje, što je pozitivan pomak. No, te iste tehnologije također mogu biti iskorištene za izvođenje sofisticiranih napada. Dodatni izazovi uključuju širenje prisutnosti IoT uređaja i značajni rast prihvaćanja cloud usluga, što dodatno komplicira sigurnosnu situaciju. Dakle, iako smo napredovali u mnogim aspektima, izazovi ostaju i često su složeniji nego ikad.

Osim toga, postoji stalna potreba za ažuriranjem sigurnosnih mjera kako bi se pratio brzi razvoj napadačkih metoda. Također, postoji pritisak na tvrtke da se usklade s novim regulativama i zakonodavstvom, kao što su GDPR i NIS2.

Vidimo trend gdje se tvrtke sve više okreću Zero-Trust arhitekturama i korištenju tehnologija kao što su multi-factor autentifikacija (MFA) i rješenja za endpoint detekciju i odgovor na prijetnje (EDR) kako bi se prilagodile novim izazovima. Organizacije koje implementiraju takve strategije obično imaju niže stope kompromitacije i brže reagiraju na incidente.

AI i strojno učenje, dok pružaju napredne metode zaštite, također otvaraju nove vektore napada koje hakeri mogu iskoristiti. Uvođenje AI-a u sigurnosne sustave zahtijeva i dublje razumijevanje tih tehnologija, što je aspekt koji ističemo kao ključan za buduće sigurnosne strategije. Tvrtke sada ne traže samo proizvođače sigurnosnih rješenja, već i partnere koji razumiju složenost AI-a u kontekstu kibernetičke sigurnosti.

Koje su strategije najefikasnije za suočavanje s ovim izazovima?

Da bismo učinkovito adresirali izazove u kibernetičkoj sigurnosti, potrebno je usvojiti višeslojni pristup koji kombinira tehnološke i ljudske resurse. Strategija treba uključivati proaktivno praćenje, incident response planove i kontinuiranu edukaciju zaposlenika. Integracija umjetne inteligencije u sigurnosne protokole može pružiti brže i točnije rezultate, ali to treba biti uravnoteženo sa stručnim ljudskim nadzorom. Upravljanje rizicima mora biti integralni dio poslovne strategije, a ne samo tehnički dodatak. I konačno, treba postojati fleksibilnost u strategiji kako bi se mogli prilagoditi novim prijetnjama koje se neprestano pojavljuju.

Umjetna inteligencija i analitika podataka igraju sve važniju ulogu u razvoju učinkovitih strategija zaštite.

Na primjer, uvođenje rješenja koja automatski detektiraju, klasificiraju i reagiraju prijetnje, te izvođenje redovnih 'red team' simulacija napada mogu značajno poboljšati sposobnost tvrtke da otkrije i reagira na potencijalne sigurnosne prijetnje. Osim toga, bitno je za istaknuti kako tvrtke koje koriste automatizirane alate za ocjenjivanje ranjivosti obično su bolje pripremljene za novonastale prijetnje.

Kako su se taktike i metode hakerskih napada promijenile u posljednjim godinama?

U posljednjim godinama vidjeli smo značajne promjene u taktikama i metodama hakerskih napada. Ranije su se često koristile relativno jednostavne metode kao što su phishing napadi i malware, ali sada vidimo složenije i ciljane napade. Napadači koriste napredne tehnike kao što su AI-driven spear phishing, ransomware i supply chain napadi. Osim toga, oni sve više koriste tzv. living-off-the-land taktike, koristeći legitimne resurse i alate unutar kompromitiranog sustava kako bi izbjegli detekciju.

Također, s porastom nesigurnih Internet of Things (IoT) uređaja koje se često previdi u sigurnosnim strategijama tvrtki i Cloud tehnologija, površina izloženosti napadu se dramatično povećava. Napadači postaju sofisticiraniji i koriste visoko specijalizirane alate za detekciju ranjivosti i eksploataciju.

Osim toga, insajderske prijetnje, gdje su napadači zapravo zaposlenici ili bivši zaposlenici tvrtke, postaju sve češće i znatno kompliciraju sigurnosnu sliku.

Koje su potencijalne posljedice hakerskih napada za tvrtke i njihove klijente?

Posljedice hakerskih napada za tvrtke i njihove klijente mogu biti razarajuće i višeslojne. Na financijskom planu, govorimo o potencijalnim gubicima koji se mogu kretati od nekoliko tisuća do milijuna dolara, ovisno o razmjerima napada. Osim izravnih financijskih gubitaka, tu je i pitanje reputacijske štete koja može imati dugoročne posljedice na poslovanje. U kontekstu klijenata, povreda podataka može dovesti do kompromitacije osobnih i financijskih informacija, što otvara vrata za daljnje napade poput identitetskog kriminala.

Na primjer, GDPR regulativa u EU predviđa kazne koje mogu ići do 4% godišnjeg globalnog prometa tvrtke. Tvrtka „EOS Matrix“ je od AZOP-a prije koji dan dobila kaznu u iznosu od 5,57 milijuna eura zbog gubitka osobnih podataka.

Napadi mogu također izazvati prekide u poslovanju, koji mogu biti posebno katastrofalni za tvrtke kojima je za poslovanje ključna dostupnost njihovih usluga ili servisa, kao što su financijske institucije ili zdravstveni sustavi.

Ako stavimo reaktivne mjere na stranu; tvrtke koje su uspješno implementirale planove za upravljanje krizama i komunikaciju sa klijentima pokazale su se otpornijima na dugoročne posljedice napada

Praktično, to znači da tvrtke ne samo da moraju imati robustne sigurnosne mjere, već i proaktivne strategije za upravljanje krizama i komunikaciju s klijentima. Ovdje dolazi do izražaja važnost integriranog pristupa koji uključuje tehničke, organizacijske i komunikacijske aspekte.

Što tvrtke mogu učiniti kako bi se bolje zaštitile od napada na svoje informacijske sustave?

Zaštita informacijskih sustava nije samo tehnički izazov, već i strateški imperativ. Učinkovit pristup zahtijeva kombinaciju hardverskih, softverskih i organizacijskih mjera. Počevši od tehničke strane, važno je redovito ažurirati sve sustave, alati poput ITMS-a koje nudi Symantec mogu upravljati IT administracijom, automatski identificirati potrebu za ažuriranjima i primjenjivati zakrpe kako bi se zaštitili od poznatih ranjivosti na OS-u i aplikacijama. Šire gledajući potrebno je implementirati višeslojne obrane, koje uključuju, fizičke mjere, kao što su biometrijske provjere te uz standardne IT mjere tradicionalnih rješenja, implementirati i moderne tehnologije dizajnirane za borbu protiv novih prijetnji, kao što su DLP, Threat Defense for AD, Adaptivna zaštita, CASB, enkripcija podataka, itd. Za kompleksnije i osjetljivije sustave, razmatranje implementacije Zero Trust arhitekture postaje obvezno. Ovo podrazumijeva da se nikome ne vjeruje unaprijed, pretpostavljamo da su svi koji se udaljeno spajaju već kompromitirani i od te pretpostavke gradimo dalje, pristup se odobrava na temelju stroge i kontinuirane verifikacije. Ovaj pristup osigurava da smo razmotrili sve negativne aspekte i pripremili se za taj scenarij.

Na organizacijskoj razini, izuzetno je važno imati definirane i testirane planove za odgovor na incidente. Ovi planovi trebaju biti interdisciplinarni i uključivati ne samo IT odjel, već i pravne, financijske i komunikacijske timove. Zaposlenici su često najslabija karika, stoga je obuka i senzibilizacija osoblja za kibernetičke prijetnje ključna.

Programi nagrađivanja za izvještavanje o sigurnosnim propustima mogu potaknuti zaposlenike da budu proaktivniji u otkrivanju potencijalnih prijetnji. Korištenje analitike i umjetne inteligencije omogućuje bržu detekciju i odgovor na prijetnje, što je ključno u dinamičnom okruženju kibernetičkih prijetnji.

24. listopada održat će se Setcorova konferencija XDay 2.0: The Next Level Cloud. Ovo će biti izvrsna prilika da okupimo IT struku i poslovne lidere koji će kroz razmjenu znanja i iskustava dati vrijedne uvide u najnovije tehnologije i alate koji mogu pomoći tvrtkama da se zaštite u današnjem dinamičnom poslovnom okruženju.

Pitanje 6: Kako se može unaprijediti svijest zaposlenika o kibernetičkoj sigurnosti unutar tvrtke?

Odgovor: Svijest zaposlenika o kibernetičkoj sigurnosti može se znatno poboljšati kroz kontinuiranu edukaciju i praktične vježbe. Interaktivni seminari i radionice, idealno dizajnirani u skladu s realnim scenarijima koji su relevantni za tvrtku, mogu imati puno veći učinak od generičkih online tečajeva. Uz to, redovite interne komunikacije o novim prijetnjama i najboljim praksama mogu pomoći u održavanju visoke razine budnosti. Poticaji za zaposlenike koji prijave sumnjive aktivnosti ili ideje za poboljšanje također mogu biti korisni. U svemu ovome, liderstvo tvrtke ima ključnu ulogu.

Važno je i stvoriti kulturu u kojoj je kibernetička sigurnost svim zaposlenicima prioritet, a ne samo odgovornost IT-a ili odjela kibernetičke sigurnosti.

Koje su ključne komponente dobre kibernetičke sigurnosti i zašto su važne?

Ključne komponente dobre kibernetičke sigurnosti mogu se podijeliti u tri glavne kategorije: tehnologija, ljudi i procesi.

Tehnološki aspekt obuhvaća hardver i softver koji služe za zaštitu informacijskih sustava, uključujući anti-malware rješenja, xDR, DLP, CASB i enkripcijske alate ali i alate za osiguranje sukladnosti sa politikama tvrtke. Slijedi ih upravljanje identitetom i pristupom (IAM), koje osigurava da samo ovlaštene osobe imaju pristup informacijskim sustavima. Nove tehnologije, omogućavaju dinamičko ažuriranje i adaptaciju na nove vrste prijetnji poput tehnologije Adaptive protection koja je dio Symantec Endpoint Security sustava. I na kraju, nezaobilazni su sustavi za backup i oporavak podataka osiguravaju kontinuitet poslovanja i minimiziraju štetu u slučaju sigurnosnog incidenta, a napredna analitika i alati za monitoring, omogućavaju tvrtkama da u realnom vremenu prate i reagiraju na potencijalne prijetnje, čime se smanjuje vrijeme reakcije i potencijalna šteta.

Ovo je posebno važno u okruženju gdje AI i strojno učenje pružaju napredne mogućnosti za analizu i detekciju neovlaštenog pristupa.

Ljudski faktor je često zanemaren, ali izuzetno je važan. To uključuje obuku zaposlenika, ali i stvaranje kulture koja naglašava važnost kibernetičke sigurnosti. Potrebno je postavljanje jasnih protokola i procedura koje zaposlenici trebaju slijediti u slučaju sumnjive aktivnosti ili sigurnosnog incidenta. Korisničke privilegije trebaju biti dobro regulirane, i zaposlenici trebaju imati pristup samo onim resursima koji su im neophodni za obavljanje posla (zero trust).

Procesi, kao što su planovi za odgovor na incidente i redovite provjere sigurnosnih protokola, osiguravaju da se sve komponente sustava učinkovito koriste.

Kako surađuju državne agencije, tvrtke i organizacije civilnog društva kako bi se borile protiv kibernetičkih prijetnji?

Suradnja između državnih agencija, tvrtki i organizacija civilnog društva postaje sve važnija u borbi protiv kibernetičkih prijetnji. Državne agencije često služe kao centri za prikupljanje i analizu informacija o prijetnjama, dok tvrtke i civilne organizacije mogu pružiti praktična iskustva i resurse. Inicijative poput zajedničkih centara za reagiranje na incidente (CSIRT) i razmjene informacija o prijetnjama (ISAC) postaju uobičajene. Važno je i da postoji jasan zakonodavni okvir koji omogućuje ovakvu suradnju, ali i štiti privatnost i osjetljive podatke. U praksi, sposobnost brze i učinkovite koordinacije između različitih sudionika može značiti razliku između uspješne obrane od napada i katastrofe.

Publikacije i smjernice, često proizvod zajedničkog rada, pružaju jasna uputstva o tome kako se boriti protiv kibernetičkih prijetnji. Automatsko reagiranje, umjetna inteligencija i strojno učenje sve više se koriste za analizu velikih količina podataka kako bi se identificirale nove prijetnje i razvile strategije za borbu protiv njih. Javno-privatna partnerstva također igraju ključnu ulogu. Osim što omogućavaju resursima i stručnostima da se kombiniraju na učinkovit način, ova partnerstva često uključuju i financijske poticaje.

Nacionalne strategije i akcijski planovi, pomažu u koordinaciji napora i resursa. Ovi planovi često sadrže i mehanizme za ocjenjivanje i praćenje učinkovitosti mjera.

Koje su najnovije tehnologije i alati za zaštitu od kibernetičkih prijetnji i kako se primjenjuju?

Najnovije tehnologije u području kibernetičke sigurnosti uključuju umjetnu inteligenciju i strojno učenje, blockchain tehnologiju, promjenu paradigme pristupa popraćenu tehnologijom - zero-trust i napredne analitičke alate. AI i strojno učenje koriste se za identifikaciju i reagiranje na prijetnje u realnom vremenu, omogućujući bržu i učinkovitiju obranu. Blockchain se primjenjuje u osiguranju integriteta podataka i transakcija. Zero Trust arhitektura, koja podrazumijeva da nijedan entitet unutar ili izvan mreže nije unaprijed pouzdan, koristi se za minimiziranje rizika od unutarnjih i vanjskih prijetnji te služi kao platforma za siguran udaljeni pristup, zamjena za tradicionalni ranjivi VPN pristup.

Napredni analitički alati koriste se za praćenje i analizu velikih količina podataka kako bi se identificirale nepravilnosti i potencijalne prijetnje. Ovi alati mogu koristiti prirodni jezik za generiranje izvješća i uputa za korisnike, što olakšava razumijevanje i brzu reakciju na prijetnje.

Implementacija navedenih naprednih tehnologija nije samo pitanje tehničke sofisticiranosti; zahtijeva i strateški uvid u kibernetičke rizike i potencijale. Zato su ključni partneri u ovom procesu visoko kvalificirani stručnjaci, koji se specijaliziraju za kibernetičku sigurnost i donose dragocjeno praktično iskustvo. Tvrtke poput Setcora predstavljaju idealne partnere, jer njihova ekspertiza omogućava klijentima da maksimalno iskoriste prednosti ovih tehnoloških inovacija.

Sve više se koriste i cloud-based rješenja koja omogućavaju skalabilnost i fleksibilnost, dok istovremeno pružaju visoku razinu sigurnosti. Virtualizacija i kontejnerizacija također omogućavaju bolju izolaciju i kontrolu nad resursima, smanjujući tako rizik od napada.

Mnoge tvrtke sada koriste automatske sustave za patch management poput Symantec ITMS kako bi osigurale da su svi sustavi ažurirani s najnovijim sigurnosnim zakrpama. Ovo je posebno važno u svijetu gdje je svaka zakrpa potencijalno kritična za sigurnost.

Tehnologije kao što su multi-faktorska autentifikacija (MFA) i napredna enkripcija postaju standard u industriji, pružajući dodatni sloj zaštite.

Iako su SoC centri često uzdignuti kao vrhunski resursi u kibernetičkoj sigurnosti, ne smijemo zanemariti potrebu za robustnim, proaktivnim rješenjima koja oni primjenjuju. U praksi, rad u SoC centrima često se svodi na neprekidnu forenziku i analizu ulaznih prijetnji, što može opravdati njihove visoke operativne troškove. No, naša filozofija naglašava primjenu preventivnih tehnologija koje će neutralizirati prijetnje prije nego što postanu kritične. Na taj način, angažman SoC centara može biti rezerviran za specifične, složene slučajeve, umjesto da je konstanta. Ovo ne samo da smanjuje ukupne troškove, već smanjuje rizike i povećava učinkovitost cjelokupnog sigurnosnog aparata.

Pri odabiru tehnologije, tvrtke trebaju razmotriti nekoliko faktora, uključujući skalabilnost, troškove i kompatibilnost s postojećim sustavima. U svjetlu sve bržeg razvoja tehnologije, kontinuirano praćenje i ažuriranje sigurnosnih alata i praksi postaju imperativ za očuvanje kibernetičke sigurnosti.

Kako tvrtke mogu bolje pripremiti svoje osoblje za reagiranje na hakerske napade?

Priprema osoblja za reagiranje na hakerske napade nije samo pitanje tehničke obuke, već i psihološke pripreme. Uz standardne edukacijske module i redovite vježbe, važno je razviti i kulturu u kojoj je kibernetička sigurnost svima prioritet. Simulacije i "war games" su izuzetno korisni za testiranje kako ljudi reagiraju pod pritiskom i u nepredviđenim situacijama. To također pomaže u identificiranju potencijalnih slabosti u planovima za odgovor na incidente.

Vrlo je važno već spomenuto uspostavljanje jasnih procedura i protokola za reagiranje na incidente, koji trebaju biti dobro dokumentirani i lako dostupni svim zaposlenicima. Ovo uključuje i jasnu podjelu odgovornosti i uloga unutar tima, kao i van njega.

Identifikacija i obuka ključnih osoba za upravljanje kriznim situacijama mogu biti presudni za učinkovitu reakciju na hakerske napade. Osim toga, važno je kontinuirano ažurirati i prilagoditi planove na temelju najnovijih informacija o prijetnjama i napadima.

Jedan od ključnih aspekata je i komunikacija, ne samo unutar tima za odgovor na incidente, već i s ostalim odjelima i čak s vanjskim partnerima i klijentima. U kriznim situacijama, jasna i brza komunikacija može biti od presudne važnosti.

U suvremenom okruženju kibernetičke sigurnosti, mnoge tvrtke sada angažiraju specijalizirane Incident Response Teams (IRT). Ovi timovi nisu samo dobro obučeni, već su i opremljeni za brzo i precizno reagiranje na kibernetičke incidente. Koristeći se vrhunskim tehnologijama i alatima — koji su redovito ažurirani s najnovijim informacijama o prijetnjama — ovi timovi predstavljaju vitalni segment u složenom ekosustavu kibernetičke obrane.

Nažalost, danas još uvijek postoje iznimke koje smatraju da je dovoljno samo redovito izraditi sigurnosne kopije podataka, pod pretpostavkom da je to adekvatan oblik zaštite; ovakav pristup je površan i otvara prostor za mnoge potencijalne sigurnosne propuste, kao i osobnu odgovornost u sklopu gubitka podataka koji nisu bili osigurani kroz GDPR. S druge strane tu su astronomske kazne koje su tu da vrate odgovornost na onoga kod koga su osobni podaci kao i nemali trošak ljudskih resursa opterećenih kontinuiranim povratima iz sigurnosnih kopija.

Vanjske certifikacije i standardi, poput ISO 27001/20000, mogu pomoći u osiguranju da su procesi i politike usklađeni s najboljim praksama u industriji. Također, suradnja s vanjskim stručnjacima i konsultantima može pružiti dodatni uvid i ekspertizu. Kontinuirana evaluacija i unaprjeđenje procesa i alata također su ključni. Nakon svakog incidenta, trebalo bi provesti reviziju i analizu kako bi se identificirale slabosti i mogućnosti za poboljšanje.

U sveobuhvatnom pristupu, tvrtke bi trebale koristiti kombinaciju tehnoloških, organizacijskih i ljudskih resursa kako bi maksimalno povećale svoju otpornost na hakerske napade i osigurale brz i učinkovit odgovor.

Kako se regulacija i zakonodavstvo mijenjaju kako bi se bolje nosili s kibernetičkom sigurnošću?

Regulacija i zakonodavstvo u području kibernetičke sigurnosti postaju sve zahtjevniji i kompleksniji, reflektirajući tako rastuće izazove i prijetnje. Imamo zakone kao što su GDPR i NIS2 , koji su postavili stroge zahtjeve za zaštitu podataka, ali i za uvjete za reagiranje na incidente kibernetičke sigurnost, zaštitu podataka te ozbiljne kazne za prekršaje.

Nove regulative često se fokusiraju na obvezu izvještavanja o incidentima. Na primjer, tvrtke su sada često zakonski obavezne prijaviti bilo kakvo curenje podataka ili sigurnosne incidente nadležnim tijelima u kratkom vremenskom roku. Ovo je značajno jer potiče tvrtke da brzo i transparentno reagiraju na incidente.

Na globalnoj razini, vidi se i sve više međunarodne suradnje. Europol i druge međunarodne organizacije sada imaju specijalizirane jedinice za borbu protiv kibernetičkog kriminala.

S obzirom na sve veći broj uređaja povezanih na internet, Internet stvari (IoT) postaje posebno osjetljivo područje koje zahtijeva strožu regulativu. Ovdje se posebno ističu standardi za sigurnost uređaja i zaštitu podataka koji se generiraju.

Kako se tehnologija razvija, zakonodavci se trude biti agilni i prilagoditi zakone najnovijim izazovima. To za tvrtke znači da se moraju kontinuirano ažurirati o novim zakonodavstvima i prilagoditi svoje prakse sukladno njima.

Iako strože regulative donose dodatne zahtjeve i troškove za tvrtke, one također pomažu u standardizaciji praksi i povećanju povjerenja među potrošačima.

Koje su najvažnije mjere zaštite podataka koje tvrtke trebaju provoditi kako bi spriječile gubitak osjetljivih informacija?

Mjere zaštite podataka koje su od ključne važnosti uključuju enkripciju, redovito ažuriranje softvera, implementaciju rješenja za sprječavanje curenja informacija (DLP), sustava koji pomažu u nadzoru i kontroli prijenosa osjetljivih podataka, što je posebno važno u okruženjima gdje se koriste različite platforme i uređaji te se barata osjetljivim, osobnim ili povjerljivim podacima.

Potrebno je stvaranje višeslojnih sustava autentifikacije za upravljanje identitetima i pristupom (IAM) kao i sustave za nadzor privilegiranog pristpa (PAM). Ovo osigurava da samo ovlaštene osobe mogu pristupiti osjetljivim informacijama. No, jednako je važna i edukacija zaposlenika o pravilima i procedurama koje treba slijediti kako bi se osigurala sigurnost podataka

Tvrtke trebaju imati robusne planove za odgovor na incidente koji uključuju procedure za komunikaciju, analizu i oporavak u slučaju gubitka podataka. Redoviti audit i provjere sigurnosti su neophodni za održavanje visokog standarda zaštite podataka. To uključuje i vanjske provjere, kao što su one od strane etičkih hakera.

Osim toga, tvrtke bi trebale provoditi redovite interne i eksterne revizije svojih sigurnosnih mjera. U današnjem kompleksnom okruženju, gdje je povezanost veća nego ikad, jedan propust može dovesti do ozbiljnih kompromitacija.

Nije svaka mjera prikladna za svaku tvrtku; stoga je važno provesti sveobuhvatnu procjenu rizika kako bi se utvrdile najučinkovitije mjere zaštite podataka.

Kako se kibernetički napadi razlikuju u različitim industrijama i sektorima?

Kibernetički napadi variraju znatno ovisno o industriji i sektoru.  Na primjer,  financijski sektor često je meta sofisticiranih napada usmjerenih na pristup financijskim sredstvima ili osjetljivim podacima klijenata. Često su meta sofisticiranih napada poput spear phishinga i napada na SWIFT sustave s ciljem financijske dobiti. Osim toga, financijske institucije su podložne strogim regulativnim zahtjevima, što dodatno komplicira njihovu kibernetičku obranu.

U zdravstvu, napadi često ciljaju medicinske podatke i povjerljive informacije. Napadi ransomwarea su posebno problematični u ovom sektoru, jer mogu dovesti do ometanja vitalnih medicinskih usluga. Energetski sektor je podložan napadima koji ciljaju na industrijske kontrolne sustave (ICS). Ovi napadi mogu imati ozbiljne posljedice, uključujući prekide u opskrbi energijom.

U sektoru maloprodaje, krađa podataka o karticama i osobnih informacija korisnika je uobičajena. Napadači često ciljaju na Point-of-Sale (POS) sustave kako bi prikupili ove informacije. Obrazovne institucije često nemaju sredstva za najnovije sigurnosne tehnologije i postaju laka meta za različite vrste napada, uključujući DDoS napade i krađu intelektualnog vlasništva. U medijskom sektoru, napadi često ciljaju na krađu intelektualnog vlasništva ili, u nekim slučajevima, na utjecaj na javno mišljenje putem dezinformacija. U transportnom sektoru, sigurnost putnika može biti ugrožena ako se kompromitiraju sustavi kontrole prometa ili navigacijski sustavi.

Državni sektori i vojne organizacije su često mete sofisticiranih napada koje izvode druge države. Ovi napadi su često visoko ciljani i dugoročni, s ciljem prikupljanja obavještajnih podataka ili ometanja kritične infrastrukture.

Svaka industrija treba uzeti u obzir specifične rizike i izazove te prilagoditi svoje sigurnosne protokole i mjere kako bi se učinkovito zaštitile od kibernetičkih napada. Npr. u financijskom sektoru, poseban fokus je na zaštiti transakcijskih podataka i klijentskih informacija, dok je u zdravstvu glavni prioritet zaštita pacijentovih podataka.

Kako tvrtke mogu surađivati s etičkim hakerima ili "bijelim kapama" kako bi testirale svoje sigurnosne sustave?

Suradnja s etičkim hakerima postaje sve popularniji način za testiranje i poboljšanje sigurnosnih sustava. Ovi stručnjaci, u dogovoru s korisnikom, provode tzv. "penetracijsko testiranje" kako bi identificirali ranjivosti koje tradicionalni sigurnosni protokoli možda ne bi otkrili. Važno je pritom osigurati jasne ugovorne obveze i protokole koji štite oba partnera. Ovo je win-win situacija jer tvrtka dobiva vrijedne informacije o svojim slabostima, dok etički hakeri dobivaju priznanje i financijsku kompenzaciju.

Osim toga, etički hakeri često koriste različite alate i metode od internih sigurnosnih timova, što može dovesti do otkrivanja ranjivosti koje su interne metode mogle previdjeti. Surađivanje s etičkim hakerima također može poboljšati percepciju tvrtke u očima klijenata, pokazujući proaktivni pristup kibernetičkoj sigurnosti.

Također, važno je brzo i učinkovito reagirati na otkrivene slabosti. Ova vrsta proaktivne suradnje može biti ključna u održavanju visokog nivoa kibernetičke sigurnosti i može poslužiti kao primjer dobre prakse unutar organizacije.

U konačnici, etički hakeri mogu biti dragocjeni partneri u razvoju i implementaciji složenih i prilagodljivih sigurnosnih strategija koje mogu odoljeti različitim vrstama kibernetičkih napada.

Kako se kibernetička sigurnost povezuje s poslovnom strategijom i konkurentske prednosti?

Kibernetička sigurnost više nije samo tehnička disciplina, već je strateški imperativ za svaku modernu tvrtku u aspektu poslovne strategije i ključni faktor za stjecanje i očuvanje konkurentske prednosti. Tvrtke koje uspiju implementirati robustne i agilne sigurnosne sustave ne samo da se štite od potencijalnih financijskih i reputacijskih gubitaka, već i stječu povjerenje klijenata i partnera. Ovo povjerenje može biti odlučujući faktor u današnjem poslovnom svijetu gdje su podaci novi "crni zlato".

Ulaganje u kibernetičku sigurnost također može unaprijediti operativnu učinkovitost, smanjujući downtime i povećavajući produktivnost. Na taj način, tvrtke mogu bolje iskoristiti svoje resurse i fokusirati se na ključne poslovne ciljeve.

Tvrtke koje imaju čvrsto integriranu kibernetičku sigurnost u svoju poslovnu strategiju često su i agilnije u prepoznavanju i reagiranju na nove tržišne prilike i prijetnje.

Na kraju, kibernetička sigurnost je i ključna za održavanje i razvoj poslovnih partnerstava. Partneri i dobavljači su sve više zainteresirani za rad s tvrtkama koje mogu jamčiti visok nivo sigurnosti cijelog lanca vrijednosti.

Ukupno gledano, kibernetička sigurnost je neodvojivi dio poslovne strategije koji direktno utječe na konkurentske prednosti, operativnu učinkovitost i dugoročnu održivost poslovanja.

Tvrtke koje uspiju implementirati robustne i agilne sigurnosne sustave ne samo da se štite od potencijalnih financijskih i reputacijskih gubitaka, već i stječu povjerenje klijenata i partnera. Ovo povjerenje može biti odlučujući faktor u današnjem poslovnom svijetu gdje su podaci novi "crni zlato".  Kako tehnologija i prijetnje brzo napreduju, tvrtke moraju redovito ažurirati svoje strategije kibernetičke sigurnosti kako bi ostale konkurentne.