ICT na Ti: Telekom više nije samo mreža, a Hrvatska mora odlučiti želi li biti tržište usluga ili strateška digitalna infrastruktura

Telekom industrija ulazi u jedno od svojih najzahtjevnijih, ali i najzanimljivijih razdoblja, a upravo se na spoju mreža, podatkovnih centara, umjetne inteligencije i geopolitičke sigurnosti lomi pitanje njezine buduće uloge. Kako ističe Tomislav Makar iz T-Minus 10, sektor više ne može živjeti samo od tradicionalnog modela prihoda, jer je potrošnja korisnika na klasične telekomunikacijske usluge uglavnom stabilna, dok sve više novca odlazi na digitalne pretplatničke sadržaje i druge usluge koje korisnici doživljavaju kao poželjne, a ne nužne. “Telekomunikacijski račun postaje nešto što se mora, a te usluge postaju nešto što se želi”, upozorava Makar, objašnjavajući zašto operatori pokušavaju širiti ponudu kroz pakete, dodatne sadržaje i nove digitalne modele.

Istodobno, tehnološki zahtjevi nikada nisu bili veći. Pravi 5G Standalone, FTTH, napredni podatkovni centri i ulaganja u umjetnu inteligenciju traže golem CAPEX, a to je posebno osjetljivo u industriji u kojoj rast prihoda više nije linearan. Makar pritom naglašava da se podatkovni centri više ne mogu promatrati samo kao komercijalna infrastruktura za smještaj računalnih resursa. “Data centri su praktički ključni elementi temeljne infrastrukture”, kaže, upozoravajući da su sigurnost, dostupnost energije, hlađenje, skalabilnost i fizička otpornost postali jednako važni kao i sama računalna snaga. U tom smislu današnja digitalna ekonomija više ne počiva samo na oblaku kao apstraktnom pojmu, nego na vrlo konkretnoj, robusnoj i stalno dostupnoj infrastrukturi.

Upravo tu Makar vidi i hrvatsku priliku, ali bez uljepšavanja stvarnosti. Hrvatska, smatra, ima određene komparativne prednosti, od industrijskih segmenata važnih za opskrbni lanac podatkovnih centara do znanja u područjima poput naprednog hlađenja i energetske opreme. No, istodobno upozorava da zemlja ne može biti konkurentna bez povoljnije industrijske cijene električne energije, dovoljno snažne prijenosne mreže i jasne strategije razvoja. Veliki globalni igrači, bilo da je riječ o hyperscalerima ili drugim pružateljima digitalne infrastrukture, ne biraju lokacije prema sentimentu nego prema učinkovitosti, cijeni i pouzdanosti. Drugim riječima, Hrvatska ima potencijal, ali bez ozbiljno posloženih preduvjeta taj potencijal neće automatski postati investicija.

Zato pitanje telekom infrastrukture više nije samo tržišno, nego i državno-strateško. Makar otvoreno pokazuje razumijevanje za modele u kojima država želi zadržati veću kontrolu nad ključnim komunikacijskim koridorima, posebno u vremenu kada digitalni suverenitet postaje sastavni dio nacionalne sigurnosti. “Bitno je da ta infrastruktura nije u potpunosti pod komercijalnim interesima međunarodnih telekomunikacijskih grupa, nego da države imaju određenu razinu suvereniteta”, poručuje. U hrvatskom slučaju to znači da rasprave o objedinjavanju ili jačem strateškom upravljanju dijelovima javne telekom infrastrukture više nisu teorijske, nego se uklapaju u širi europski trend povratka infrastrukture u sferu dugoročnog nacionalnog interesa.

Na europskoj razini cijelu sliku dodatno komplicira konsolidacija tržišta. Dok su Sjedinjene Države i Kina izgradile velika tržišta s manje operatera i većim investicijskim kapacitetom, Europa i dalje traži ravnotežu između konkurencije i sposobnosti financiranja nove generacije mreža, optike, AI sustava i podatkovnih centara. Makar ne vidi to pitanje samo kroz klasična spajanja operatora, nego kroz puno širu promjenu industrije u kojoj su akvizicije sve češće motivirane strateškim, a ne samo financijskim razlozima. Hrvatska je pritom premalo tržište da bi se promjene gledale izolirano, pa će i eventualne transakcije ovisiti o regionalnom i europskom kontekstu, regulatorima i zaštiti tržišnog natjecanja.

No možda je najvažnija njegova poruka ona o umjetnoj inteligenciji. Po njemu, AI transformacija nije samo još jedan tehnološki val, nego duboka promjena načina na koji kompanije organiziraju procese, podatke i odlučivanje. Jedan dio hrvatskih tvrtki još nije završio ni klasičnu digitalnu transformaciju, drugi radi na izdvojenim AI slučajevima primjene, dok treći već gradi ono što Makar naziva AI Factoryjem, modelom u kojem se poslovanje i tehnologija prilagođavaju kontinuiranom stvaranju nove vrijednosti kroz agente, automatizaciju i podatkovne platforme. Preduvjet za to je jasan: bez kvalitetno digitaliziranog poslovanja i svojevrsnog digitalnog blizanca nema ni stvarne umjetne inteligencije. Upravo zato telekom danas više nije samo sektor koji povezuje korisnike, nego infrastruktura na kojoj počiva cijela digitalna, a sve više i AI ekonomija.