Znanstvenici otkrili da godišnje "popijemo" gotovo 100.000 čestica plastike

Ponajveći ekološki problem današnjice predstavljaju sitne čestice plastike koje putem hrane dospijevaju i u naše tijelo. Studija Medicinskog sveučilišta u Beču prvi put objašnjava kako mikroplastika i nanoplastika uspijevaju prijeći krvno-moždanu granicu te dospjeti i u mozak.

U svrhu studije životinjama su oralno dane doze mikroplastike i nanoplastike iz polistirola, široko rasprostranjenog umjetnog materijala koji se između ostalog koristi u pakiranju namirnica.

Istraživački tim bečkih znanstvenika ustanovio je pritom da se prisutnost sitnih čestica polistirola može dokazati u mozgu već dva sata nakon uzimanja. Mehanizam koji mikroplastici i nanoplastici omogućava da se probije kroz krvno-moždanu barijeru dosad nije bio poznat u medicini, ali bečki su znanstvenici sada pomoću računalnih modela otkrili da je za prijenos čestica plastike u mozak presudna njihova površinska struktura.

Sličnu zaštitnu stijenku kao mozak ima i crijevo, svoju crijevnu sluznicu, koju kako znanstvena istraživanja pokazuju sitne čestice plastike također mogu prijeći. Čestice nanoplastike i mikroplastike u probavnom sustavu tako su dovedene u vezu s lokalnim upalnim i imunološkim reakcijama te s pojavom raka.

Čestice plastike u mozgu mogle bi povećati rizik od upala, neuroloških poteškoća ili čak neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti te su daljnja istraživanja u tom području prijeko potrebna, naglašavaju iz Medicinskog sveučilišta u Beču.

Čestice plastike manje od 0,001 milimetra nazivaju se nanoplastikom, a one do pet milimetara veličine mikroplastikom te su vidljive golim okom. Nanoplastika i mikroplastika dospijevaju u naš hranidbeni lanac, između ostalog, iz ambalažnog otpada. To se odnosi na krutu i na tekuću hranu.

Kako su pokazala istraživanja, osoba koja pije dnevno preporučenu količinu vode od 1,5 do dvije litre godišnje u sebe unese oko 90.000 sitnih čestica plastike. Osobe koje piju vodu iz slavine u nešto su povoljnijem položaju pa unesu oko 40.000 čestica godišnje.

"Kako bi se smanjila moguća šteta mikroplastike i nanoplastike za čovjeka i okoliš, važno je ograničiti njezino širenje i upotrebu te istovremeno nastaviti istraživati djelovanje sitnih čestica plastike", naglašavaju iz znanstvenog tima.

Otkriveni mehanizam kojim čestice probijaju krvno-moždanu granicu važan je za daljnja istraživanja.