Virtualne mašine i kontejneri alati su koje programeri često koriste za razvoj, testiranje i implementaciju softvera. Na papiru, dijele mnoge sličnosti - oba rade unutar host operativnog sustava, omogućujući pokretanje više aplikacija na istom hardveru.
Prenosivi su između sustava, pružaju izolaciju između aplikacija i hostova te se lako postavljaju. Međutim, dizajnirani su za potpuno različite svrhe. Postoji nekoliko ključnih razlika između kontejnera i virtualnih mašina.
Kontejneri ne mogu pokretati cijele operativne sustave
Virtualne mašine rade na hipervizoru, koji se pokreće na host operativnom sustavu. One su idealne za scenarije koji zahtijevaju više operativnih sustava na istom uređaju. Uz njih možete paralelno pokretati različite distribucije Linuxa ili verzije Windowsa, pod uvjetom da imate dovoljno računalnih resursa.
Virtualne mašine odlične su za pokretanje softvera specifičnog za određeni operativni sustav, poput vlasničkih aplikacija ili zastarjelih programa. Također, pružaju jaču izolaciju i sigurnost.
S druge strane, kontejneri rade na container engineu unutar host operativnog sustava i namijenjeni su isključivo pokretanju određene aplikacije. Instalacijski paketi kontejnera, poznati kao slike (images), sadrže samo aplikaciju i njezine potrebne datoteke. Svi kontejneri dijele isti host operativni sustav.
Kontejneri su lakši
Budući da ne pokreću operativne sustave, kontejneri troše znatno manje resursa od virtualnih mašina. To ih čini idealnima za istovremeno pokretanje većeg broja kontejnera, što je česta praksa u razvojnim timovima.
Postavljanje i dijeljenje kontejnera također je jednostavno. Nakon što se aplikacija spakira u kontejnersku sliku, može se lako premjestiti između uređaja ili podijeliti na platformama poput GitHuba.
Kontejneri se brže postavljaju
Postavljanje aplikacije unutar virtualne mašine zahtijeva dodjelu resursa, instalaciju operativnog sustava i konfiguraciju svih potrebnih datoteka. S druge strane, postavljanje kontejnera temeljenog na unaprijed pripremljenoj slici može se obaviti u svega nekoliko klikova ili naredbi.
Brzo pokretanje kontejnera iznimno je korisno u različitim situacijama. Primjerice, u cloud okruženju gdje je potrebna skalabilnost, load balancer može trenutno pokrenuti dodatne instance kontejnera kako bi se nosio s povećanim opterećenjem ili ih ugasiti kada više nisu potrebni, čime se štede resursi.
Virtualne mašine nude veću izolaciju
Budući da pokreću vlastiti operativni sustav, unutar sebe imaju i vlastiti kernel i softverski sloj. Ova arhitektura pruža snažnu izolaciju između host operativnog sustava i drugih virtualnih mašina.
Kontejneri također osiguravaju izolaciju međusobno, ali budući da dijele hardverske resurse i rade unutar istog host operativnog sustava, njihova izolacija nije toliko robusna.
Kako bi se iskoristile prednosti obje tehnologije, kontejneri se često pokreću unutar virtualnih mašina.
Virtualne mašine su složenije
Zbog virtualizacije hardvera i softvera, virtualne mašine su prikladne za kompleksne sustave. Unutar njih možete kreirati potpuno odvojeno razvojno okruženje ili radni prostor, što kontejneri nisu namijenjeni raditi.
Za razliku od virtualnih mašina, većina kontejnera upravlja se putem naredbenog retka umjesto grafičkog sučelja. Iako postoje grafičke nadogradnje, one se rijetko koriste, budući da su korisnici kontejnera uglavnom iskusni programeri.
