Tvrtke će potrošit 15 milijardi dolara na LEO povezivost do 2030.

Prema podacima analitičke kuće Omdia, poduzeća koja zahtijevaju besprijekornu i visokosigurnosnu komunikaciju potrošit će do 2030. godine 15,3 milijarde američkih dolara na usluge povezivosti putem satelita u niskoj Zemljinoj orbiti (LEO). Širokopojasne veze činit će 94 posto prihoda od LEO povezivosti, dok će pretplate na izravnu povezanost s uređajima (D2D) činiti preostalih 6 posto. 

„Središte prilika u LEO segmentu nalazi se među javnim i privatnim poduzećima koja imaju izolirane operacije i visoke zahtjeve vezane uz sigurnost mreže i suverenitet podataka“, istaknuo je Pablo Tomasi, glavni analitičar za buduće bežične tehnologije u Omdiji, dodajući kako „sateliti koji služe isključivo za premošćivanje digitalnog jaza neće moći pokriti sve troškove“. Izvještaj pokazuje da tržište ciljano na poduzeća snažno raste. 

Pojam „suvereni sektori“ u Omdijinom izvještaju odnosi se na organizacije s prostorno rasprostranjenim i visoko ovisnim mrežama, što uključuje ključne industrije poput javne sigurnosti i obrane, kao i prijevoza te energetike. Satelitska povezivost postaje presudna za telekom operatore jer poduzeća sve više traže konvergentnu i pouzdanu povezanost „bilo gdje“, neovisno o tehnologiji. To prisiljava operatore da prodaju iskustvo usluge, a ne samo određenu tehnologiju povezivanja.

Trenutačno tržištem dominira Sjeverna Amerika, na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama, koja će zadržati vodeću poziciju i do 2030. godine te predstavljati 37 posto ukupne tržišne prilike. Oceania te istočna i jugoistočna Azija, predvođene Kinom, povećat će svoj udio prihoda s 9 posto u 2025. na 33 posto do kraja desetljeća. Izvještaj naglašava da će LEO D2D segment teško ostvarivati značajniji prihod, jer iskustvo korištenja još uvijek ne doseže razinu mobilne mreže, a specifične primjene ostaju ograničene. Većina D2D rješenja vjerojatno će biti uključena u premium ponude i time neće generirati izravne prihode.

Usporedno s brzim rastom LEO segmenta, očekuje se značajan pomak u strategijama nacionalne digitalne sigurnosti i suvereniteta podataka. Države sve češće promiču razvoj vlastitih satelitskih konstelacija i partnerstava s privatnim tvrtkama kako bi osigurale kontrolu nad kritičnom infrastrukturom. Europska unija kroz program IRIS² planira do 2027. godine izgraditi vlastiti LEO sustav kako bi smanjila ovisnost o komercijalnim mrežama poput Starlinka. 

Slično, Japan i Australija razvijaju nacionalne satelitske projekte usmjerene na podršku obrambenim i civilnim mrežama. Istodobno, veliki proizvođači opreme, poput OneWeba i Amazonovog Project Kuipera, ulaze u fazu komercijalnog širenja, a telekom operatori nastoje integrirati LEO povezivost u svoje 5G i buduće 6G arhitekture.

 Očekuje se da će do 2030. godine LEO mreže igrati ključnu ulogu u uspostavi globalno redundantnih, sigurnih i energetski učinkovitih komunikacijskih sustava koji će podupirati digitalnu suverenost i otpornost država i poduzeća.