Nova platforma Cloud Control pokazuje kako se sigurnosna automatizacija seli prema agentnim modelima, ali i otvara pitanje kontrole, governancea i operativne odgovornosti.
Depositphotos / Ilustracija
Cisco je početkom lipnja predstavio Cloud Control, novu softversku platformu kojom želi poduzećima i javnim institucijama omogućiti izgradnju i upravljanje AI agentima za nadzor mreža, blokiranje upada i uklanjanje prijetnji. Sama novost nije samo u još jednom sigurnosnom proizvodu, nego u tome što Cisco obrambene operacije sve otvorenije premješta prema konceptu agentne automatizacije, gdje softver više ne služi samo kao alat analitičarima nego kao aktivni operativni sloj koji samostalno prati okruženje i reagira na incidente. Reuters navodi i da će Cisco u istu platformu uključiti tržište vanjskih alata za kodiranje, pri čemu je OpenAI Codex prvi najavljeni alat, što dodatno spaja razvoj softvera, generativni AI i sigurnosne operacije u jedinstven proizvodni okvir.
Za tržište je važno to što veliki mrežni i security vendor sada vrlo jasno komercijalizira narativ o AI agentima, ne više samo u produktivnosti i korisničkoj podršci, nego izravno u zaštiti IT sustava. To znači da se borba za enterprise AI sve više seli s modela i chatbotova prema platformama koje kombiniraju orkestraciju, nadzor, sigurnost i integraciju s postojećim operativnim alatima. Istodobno, ovakav pristup otvara pitanja odgovornosti i governancea: tko odobrava akcije autonomnih agenata, kako se dokazuje zašto je neki agent blokirao promet ili poduzeo korektivnu mjeru i kako se sprječava da AI automatizacija sama postane nova površina napada.
Za Hrvatsku i regiju tema je relevantna jer lokalne tvrtke i javni sektor tek ulaze u ozbiljniju fazu SOC automatizacije i AI potpore sigurnosnim timovima. Urednički potencijal je snažan za analizu pod radnim naslovom: „Jesu li AI agenti nova faza cyber obrane ili novi operativni rizik za enterprise?“ Dobro bi funkcionirao i intervju s Ciscovim regionalnim ljudima ili domaćim CISO-ovima o tome gdje završava korisna automatizacija, a počinje regulatorni i sigurnosni problem.
SoftBank je lansirao kibernetički sigurnosni proizvod temeljen na OpenAI modelima, čime je dodatno ojačana teza da se generativni AI sve brže pretvara iz horizontalne tehnologije u vertikalne, komercijalno definirane enterprise proizvode. Sama objava važna je zato što dolazi od velike telekom i tehnološke grupe koja AI ne pozicionira samo kao interni alat za učinkovitost, nego kao tržišni sigurnosni proizvod s konkretnom poslovnom logikom. Time se potvrđuje i širi tržišni trend: veliki operatori, sistem integratori i tehnološki konglomerati žele zauzeti dio vrijednosnog lanca u kojem se spajaju AI modeli, poslovni podaci i sigurnosne operacije.
Cisco je početkom lipnja predstavio Cloud Control, novu softversku platformu kojom želi poduzećima i javnim institucijama omogućiti izgradnju i upravljanje AI agentima za nadzor mreža, blokiranje upada i uklanjanje prijetnji. Sama novost nije samo u još jednom sigurnosnom proizvodu, nego u tome što Cisco obrambene operacije sve otvorenije premješta prema konceptu agentne automatizacije, gdje softver više ne služi samo kao alat analitičarima nego kao aktivni operativni sloj koji samostalno prati okruženje i reagira na incidente. Reuters navodi i da će Cisco u istu platformu uključiti tržište vanjskih alata za kodiranje, pri čemu je OpenAI Codex prvi najavljeni alat, što dodatno spaja razvoj softvera, generativni AI i sigurnosne operacije u jedinstven proizvodni okvir.
OpenAI-jev prilagođeni čip razvijen s Broadcomom usmjeren je na inference, odnosno na svakodnevno izvršavanje AI modela za korisničke upite i aplikacije. Upravo taj dio AI infrastrukture postaje najveći troškovni izazov jer se ne radi o jednokratnom treningu, nego o stalnom pogonu koji mora biti brz, pouzdan i financijski održiv. Izrada vlastitog čipa omogućuje optimizaciju za specifične modele i interne potrebe, ali istodobno uvodi rizike proizvodnje, dobave memorije, integracije sustava i ovisnosti o TSMC-ovu proizvodnom kapacitetu. Urednički najzanimljiviji dio nije sama objava, nego pomak koji otkriva u načinu na koji se ICT budžeti i tehnički prioriteti sele prema kapacitetu, pouzdanosti i mjerljivoj poslovnoj vrijednosti.
