Direktori informacijske sigurnosti moraju preispitati način na koji vode sigurnost, identitete i inovacije jer umjetna inteligencija ubrzava i poslovne prilike i poremećaje, navodi Gartner. Kako bi ostali korak ispred, sigurnosni lideri trebali bi se usredotočiti na tri prioriteta: modernizirati identitet kao temeljnu infrastrukturu, redefinirati uspjeh kibernetičke sigurnosti kroz otpornost umjesto isključive prevencije te smanjiti prepreke inovacijama kako bi timovi mogli sigurno eksperimentirati, širiti automatizaciju i primjenjivati AI ondje gdje odmah donosi mjerljivu vrijednost.
„Ovi prioriteti pomoći će CISO-ima zadržati smjer usred gotovo svakodnevnih objava novih proizvoda za kibernetičku sigurnost“, rekao je Leigh McMullen, istaknuti potpredsjednik analitičar i Gartner Fellow. „U rukama vještih napadača današnja je tehnologija već dovoljno dobra, neovisno o tome je li riječ uglavnom o marketingu ili doista revolucionarnim rješenjima. CISO-i to mogu ublažiti ubrzavanjem vlastitog AI puta i pretvaranjem prijetnji koje donosi umjetna inteligencija u još jednu kariku neprekidnog lanca poboljšanja. Ista tehnologija koja manje stručnim napadačima omogućuje masovno povećanje opsega napada omogućit će i obrambenim timovima jednako povećanje kapaciteta, a CISO-i raspolažu većim resursima.“
McMullen je izdvojio tri ključna područja kojima bi se organizacije trebale baviti dok umjetnu inteligenciju koriste kao priliku za modernizaciju ljudskih i strojnih identiteta.
1. Ulaganja u AI za modernizaciju upravljanja identitetima i pristupom
Ulaganja kompanija u umjetnu inteligenciju prisiljavaju organizacije na dugo odgađano preispitivanje upravljanja identitetima i pristupom. Brz rast AI agenata, automatiziranih radnih opterećenja i komunikacije između strojeva preopterećuje IAM programe koji su već bili pod pritiskom širenja oblaka i DevOps praksi. Identitet se iz pozadinske kontrolne funkcije pretvorio u temeljnu digitalnu infrastrukturu, a zastarjeli modeli oblikovani za ljudske korisnike i statične uloge sve su manje usklađeni sa stvarnim okruženjem.
AI uvodi novi arhitektonski sloj koji se oslanja na delegiranje, autonomiju i kontekst, a ne na fiksne dozvole. Tradicionalna kontrola pristupa temeljena na ulogama i klasični procesi uključivanja korisnika ne mogu se učinkovito širiti na okruženja s tisućama ili milijunima strojnih identiteta koji rade neprekidno. Kako se agentni sustavi šire, loše upravljanje strojnim identitetima i nedostatak politika koje uzimaju u obzir kontekst postaju glavni izvori rizika. Gartner zato predviđa da će do 2028. godine 25 posto proboja koristiti površine napada povezane s agentima zbog slabih strojnih identiteta i nedostatka kontekstualnih kontrola.
„Taj pritisak istodobno predstavlja stratešku priliku“, rekao je McMullen. „Umjesto dodavanja novih alata krhkim tehnološkim skupovima, organizacije ulaganje u AI mogu iskoristiti za ubrzavanje modernizacije IAM-a. Kako interakcije s korisnicima, partnerima i zaposlenicima postaju sve više posredovane strojevima, snažne kontrole identiteta i povjerenja prelaze iz nužnosti u tržišnu prednost. Kompanije koje mogu brže i sigurnije uključivati i nadzirati strojna radna opterećenja stječu stvarnu prednost u brzini, integraciji i povjerenju.“
2. Normalizacija kibernetičkih napada mijenja definiciju uspjeha
Kibernetički napadi postali su uobičajeno obilježje suvremenog poslovanja, a ne izniman neuspjeh. Tržišta, regulatorna tijela i korisnici incidente sve češće smatraju neizbježnima, a ne nužno dokazom nemara. Kako napadi potpomognuti umjetnom inteligencijom rastu brzinom i opsegom, definiranje uspjeha isključivo kroz prevenciju postaje nerealno i teško dokazivo. Takva normalizacija stvara priliku da se iznova odredi kako se uspjeh kibernetičke sigurnosti mjeri i komunicira.
„Otpornost, a ne prevencija, strategija je u kojoj organizacije mogu pobijediti“, rekao je McMullen. „Ako se cilj prebaci na ograničavanje utjecaja, održavanje kritičnih operacija i brz oporavak, ublažavanje posljedica s gledišta poslovnog ishoda postaje funkcionalno jednako prevenciji. Za razliku od apsolutne sigurnosti, otpornost se može testirati, uvježbavati, mjeriti i s vremenom poboljšavati.“
Kako bi taj pristup primijenile u praksi, organizacije moraju definirati jasne pragove utjecaja povezane s poslovno kritičnim lancima vrijednosti. Ti pragovi određuju koje su razine poremećaja prihvatljive i gdje je vrijeme oporavka doista presudno, čime se stvara zajednička odgovornost odjela za kibernetičku sigurnost i poslovnih funkcija.
3. Snižavanje prepreka inovacijama
Inovacije u kibernetičkoj sigurnosti često djeluju nedostupno jer se predstavljaju kao dodatan posao već preopterećenim timovima. U stvarnosti se inovacije svakodnevno događaju unutar sigurnosnih, IT i inženjerskih organizacija. Improvizacije tijekom odgovora na incidente, integracije alata, zaobilazna rješenja i poboljšanja radnih procesa također su oblici inovacije. Problem nije nedostatak kreativnosti ili truda, nego činjenica da se taj rad rijetko imenuje, mjeri ili štiti kao inovacija. Gartner predviđa da će do 2028. organizacije koje učinkovito uvedu AI u sigurnosne operativne centre smanjiti broj incidenata koji zahtijevaju ljudsku intervenciju za 30 posto, čime će se uloga analitičara početi mijenjati iz „izvršitelja odgovora“ u „nadzornika“.
„Zadaci poput izgradnje testnih okruženja, simuliranja napada, stvaranja pravila za otkrivanje prijetnji ili uvježbavanja oporavka više ne zahtijevaju velike specijalizirane timove ni duge cikluse planiranja“, rekao je McMullen. „Te se aktivnosti mogu ugraditi u svakodnevni operativni rad uz pomoć AI softverskog inženjerstva i automatizacije. Kada su eksperimenti niskorizični, ali povezani sa stvarnim sustavima i rezultatima, timovi stječu praktično iskustvo i istodobno stvaraju materijale koje organizacija može ponovno koristiti.“
Za održavanje takvog pristupa vodstvo mora izričito zaštititi vrijeme i stvoriti prostor za eksperimentiranje. Inovacije treba predstavljati kao rad na razvoju vještina i otpornosti, a ne kao neobvezan sporedni projekt. Mjerenje naučenog i dosegnutog opsega omogućuje organizacijama pretvaranje inovacija u dokazivu poslovnu vrijednost, što olakšava opravdavanje daljnjih ulaganja.
Širenje AI agenata mijenja strukturu identiteta u organizacijama jer svaki agent, servis, model i automatizirani proces može trebati vlastitu vjerodajnicu i skup dopuštenja. Gartner je među vodećim trendovima za 2026. posebno izdvojio prilagodbu upravljanja identitetima i pristupom agentima umjetne inteligencije. Praktičan odgovor uključuje kratkotrajne vjerodajnice, najmanje potrebne ovlasti, sigurnu pohranu tajni i potpunu evidenciju delegiranih radnji. Organizacije moraju moći utvrditi tko je pokrenuo agenta, kojem je cilju služio, koje je podatke koristio i koje je promjene napravio.
Za autonomne radnje potrebni su pragovi, zaštitne ograde, mogućnost trenutačnog zaustavljanja i brz povratak na prethodno stanje. Otpornost se mjeri konkretnim pokazateljima poput vremena otkrivanja, vremena oporavka, opsega pogođenih procesa i udjela ključnih usluga koje su ostale dostupne. Vježbe odgovora na incidente trebale bi uključivati scenarije pogrešnog ponašanja agenta, krađe njegovih vjerodajnica i manipulacije podacima kojima se koristi. AI u sigurnosnom operativnom centru može ubrzati trijažu, povezivanje događaja i izradu pravila detekcije, ali konačna odgovornost ostaje na organizaciji. Sigurna eksperimentalna okruženja omogućuju timovima provjeru modela na stvarnim procesima bez izlaganja produkcijskih podataka i sustava. CISO zato mora istodobno osiguravati AI, braniti organizaciju od napada potpomognutih AI-jem i koristiti istu tehnologiju za povećanje obrambenih sposobnosti.
