Od svih planeta Mars je nekako uvijek bio najzanimljiviji. Pa poznata je uzrečica:”Ti kao da si pao s Marsa.”. Pogled na površinu Marsa izbliza pokazuje puno zanimljivih oblika reljefa. Sjeverna polarna kapa sastavljena je od običnog leda, a južna od takozvanog suhog leda tj. smrznutog ugljičnog dioksida. Sezonska topljenja leda od ugljičnog dioksida, u blizini Marsovog sjevernog pola, oblikuju brazde, pokazala su nova istraživanja uz pomoć podataka s Marsovog izviđačkog orbitera (MRO).

Znanstvenici ističu da je ovaj fenomen potaknut proljetnim otapanjem površinskog sloja zamrznutog ugljičnog dioksida, poznatog i kao suhi led. Ovo otapanje prvo počinje s donje strane ledenog sloja, koji je u dodiru s toplijim tlom. Suhi led iz čvrstog prelazi u plinovito stanje, a pritisak raste kako se povećava količina plina koji je zatočen. Na kraju, dolazi do pucanja leda i nešto ugljičnog dioksida se oslobađa, stvarajući privremene brazde na dinama.

U prošlosti, mnogi znanstvenici su tvrdili da su dugi, uski kanali na obroncima Marsa i pješčane dine dokaz tekuće vode na površini crvenog planeta. Ali inženjerka NASA sustava, Serina Diniega, ima još jednu teoriju: teoriju o suhom ledu.

No, gdje su dokazi? Slike iz satelita u orbiti oko planeta, Mars Reconnaissance Orbiter, pokazuju pješčane dine na Marsu obuhvaćene ugljičnim dioksidom tijekom zime na Marsu. Bilo usporedbom slike tijekom toplijih i hladnijih godišnjih doba, Diniega i njezine kolege otkrili su da se žljebovi formiraju tijekom ranog proljeća. Teorija je da kako se javlja sublimacija tijekom mjeseci, blokovi suhog leda se lome i pomiču niz padine i tako formiranje jame na dnu.