Projekt koji je danas prerastao u start-up s ambicijama lansiranja raketa iznad 100 kilometara visine, započeo je sasvim slučajno, kao hobi skupine srednjoškolaca, objašnjava za ICTbusiness.info i ICTBusiness TV Luka Nuić, CEO i suosnivač Nucleus Aerospace.
On ističe nekolicina entuzijasta krenula je izrađivati 3D printane rakete više iz dosade nego iz plana, koristeći kućni 3D printer i dostupne resurse s interneta.
„Ideja je bila jednostavna – pokušati napraviti prototip i testirati osnovne funkcionalnosti. No već prvi pokušaji suočili su ih s nizom izazova, ponajprije nabavom motora. Vlastitu propulziju bilo je nemoguće razviti zbog zakonskih i sigurnosnih ograničenja, pa je nakon dugog procesa uspostavljeno partnerstvo s kanadskom kompanijom koja im danas isporučuje raketne motore“, pojašnjava Nuić.
Početni tim suočavao se i s birokratskim preprekama. Sama činjenica da skupina srednjoškolaca razvija raketu koja se može klasificirati kao oružje bila je problematična. Proces ishođenja dozvola uključivao je Agenciju za civilno zrakoplovstvo, policiju i druge institucije, a u početku je nailazio na nerazumijevanje. S vremenom su, kroz dijalog s institucijama, uspjeli dobiti potrebne dozvole za testiranja te čak potaknuti uspostavu posebnih obrazaca i procedura koje danas olakšavaju slične prijave.
U protekle dvije i pol godine izvedena su tri testna lansiranja do visine od dva kilometra, čiji je cilj bio dokazati izvedivost same konstrukcije, elektronike i organizacije.
„Sljedeća faza donosi znatno veći izazov. Nova raketa trebala bi doseći visinu od osam kilometara i brzinu od 2000 kilometara na sat. Zbog sigurnosnih zahtjeva testiranje se planira iznad Jadranskog mora, a tim trenutno prolazi kroz postupak dobivanja dozvola i odabira trajne lokacije za buduća lansiranja. Logistički izazovi dosad su bili veliki jer se svako testiranje selilo na drugu lokaciju, uz sudjelovanje 25 ljudi i cjelokupne opreme u vrlo kratkim vremenskim rokovima“, objašnjava Nuić.
Početkom ove godine projekt je prerastao u formalni start-up s pet osnivača i jasnim planom dugoročnog razvoja. Cilj je razvijati svaku sljedeću raketu tako da bude tehnološki naprednija od prethodne, s konačnom ambicijom pružanja usluge lansiranja na visine iznad 100 kilometara, odnosno u suborbitalni prostor. Takva usluga bila bi posebno vrijedna za znanstvene institucije i kompanije koje žele testirati senzore ili druge uređaje u mikrogravitaciji, a koje bi na ovaj način izbjegle komplicirane i skupe procese vezane uz satelite.
Projekt kombinira provjerene koncepte raketne tehnologije s inovacijama poput 3D printanja, kompozitnih materijala i naprednih softverskih rješenja. Na taj način stara tehnologija dobiva novu dimenziju, a tim želi dokazati da se i u Hrvatskoj može razviti konkurentan sustav. Iako je tehnički dio izrazito zahtjevan, sami osnivači naglašavaju da je još teže bilo probiti regulatorne barijere i stvoriti okvir u kojem takav projekt može legalno funkcionirati, objašnjava Nuić.