Kineski inženjeri oživljavaju NASA-inu ideju iz 1970-ih - hipersonični nosač dronova mogao bi promijeniti zračno ratovanje

U utrci velikih sila za vojno-tehnološku nadmoć jedno se područje nameće kao strateško polje budućnosti – hipersonična aeronautika. Brzine iznad pet puta veće od brzine zvuka (Mach 5+) više nisu samo eksperimentalni izazov, već potencijalno ključna komponenta geopolitičkog balansiranja snaga. Najnoviji primjer stiže iz Kine, gdje su inženjeri odlučili oživjeti gotovo zaboravljeni NASA-in koncept iz 1970-ih, poznat kao „scissor wing” ili oblique wing, i pretvoriti ga u platformu koja bi mogla postati temelj nove generacije zračnog ratovanja.

Prema izvještajima tiska, kineski razvoj usmjeren je na stvaranje hipersoničnog “mothershipa” – letjelice koja ne samo da postiže brzine do Mach 5, već ujedno služi kao nosač dronova. Takvo rješenje omogućilo bi nošenje i lansiranje cijelih rojeva autonomnih bespilotnih letjelica duboko iza neprijateljskih linija, čime bi se stubokom promijenila pravila igre u zračnim operacijama.

Osnovna inovacija leži u jedinstvenom krilu koje se može rotirati do 90 stupnjeva. Za razliku od klasičnih letjelica koje su dizajnirane kao kompromis – optimalne za određeni raspon brzina, ali uvijek podložne ograničenjima – “scissor wing” omogućuje prilagodbu tijekom čitavog leta.

Pri polijetanju i nižim brzinama krilo stoji pod pravim kutom na trup, maksimizirajući uzgon i stabilnost. U blizini brzine zvuka, dok se inače formiraju turbulentni udari i gubitak efikasnosti, krilo se zakreće pod kutom od 45 stupnjeva, redistribuirajući zračne tokove i ublažavajući stres na konstrukciju. Konačno, na hipersoničnim brzinama od Mach 5, krilo se gotovo potpuno poravnava s trupom, pretvarajući cijelu letjelicu u svojevrsni “waverider”. U tom režimu avion doslovno „jaše“ vlastite udarne valove, pretvarajući silovit otpor zraka u dodatni uzgon i poboljšanu potrošnju goriva.

Radi se o rješenju koje je NASA davno testirala na eksperimentalnom AD-1 zrakoplovu, no tadašnji materijali i tehnologija nisu omogućavali praktičnu primjenu na većim brzinama i dimenzijama. Današnje legure, kompoziti i napredni sustavi za termalno upravljanje čine razliku koja otvara vrata stvarnim borbenim aplikacijama.

Sama hipersonična brzina već bi bila dovoljan izazov za suvremene sustave protuzračne obrane. No kineski projekt ide korak dalje – letjelica ujedno služi i kao nosač bespilotnih sustava različitih tipova. U optjecaju su navodi da se planira integracija dronova poput hipersoničnog MD-19, ali i čitavih rojeva manjih izviđačkih ili udarnih platformi.

Time bi vojni planeri dobili instrument sposoban probiti duboko u neprijateljski zračni prostor i lansirati višestruke napade s minimalnim rizikom za posadu. Koordinirani roj lansiran iz hipersonične brzine mogao bi istodobno prikupiti obavještajne podatke, izvršiti napadne misije ili zbuniti i preopteretiti obrambeni štit protivnika.

Naravno, put od prototipa do operativnog sustava bit će pun tehničkih prepreka. Najveći izazovi odnose se na toplinu i strukturalni stres. Na Mach 5 brzine, temperatura na površini letjelice može dosezati tisuće stupnjeva, što zahtijeva iznimnu otpornost materijala, sofisticirano hlađenje i pouzdane sustave pogona. Inženjeri stoga posebnu pažnju posvećuju razvoju novih keramičkih i kompozitnih materijala, ali i inovativnih metoda aktivnog hlađenja.

Drugi izazov leži u koordinaciji rojeva dronova lansiranih iz ekstremno brzog nosača. Softver i algoritmi za autonomno letenje, komunikaciju u uvjetima elektroničkog ratovanja i prilagodbu dinamičnim borbenim scenarijima ključni su elementi koje valja dovesti na višu razinu.

Kineska inicijativa uklapa se u širi trend globalnog povećanja ulaganja u hipersoniku. Američke i europske kompanije posljednjih godina testiraju vlastite prototipove, a posebno se ističe američki Stratolaunch, koji je 2025. uspješno proveo više letova s višekratnom letjelicom Talon-A2 na brzinama većim od Mach 5. Ipak, kinesko rješenje odskače specifično time što kombinira hipersonični nosač i masovno lansiranje dronova – koncept koji bi mogao obrisati dosadašnje taktičke granice.

Vojni analitičari smatraju da bi takav sustav mogao ozbiljno ugroziti učinkovitost današnjih obrambenih kišobrana, temeljenih na presretačima i raketnim štitovima. Brzina hipersonika u kombinaciji s brojnim i autonomnim napadačima stvara situaciju u kojoj klasične protumjere mogu postati prespore i preskupe. Time se otvara pitanje nove doktrine protuzračne obrane – one koja će morati biti dizajnirana ne samo protiv pojedinačne nadzvučne prijetnje, već protiv cijelih koordiniranih rojeva lansiranih iz hipersonične platforme.

Još uvijek nije poznato kada bi kineski projekt mogao prijeći u funkcionalno operativnu fazu. Radi li se o idejnom konceptu, naprednom istraživanju ili prototipu blizu faze testiranja, zasad ostaje nejasno, no poruka je dovoljno jasna: hipersonična era ulazi u novu fazu, a kombinacija brzine i bespilotnih sustava mogao bi postati novi standard.

S obzirom na geopolitičke okolnosti, ovakvi projekti ne ostaju izolirani – potiču dodatna ulaganja suparničkih sila i ubrzavaju globalnu utrku. A u toj utrci, svaki tehnološki iskorak može značiti strateški pomak.