Izgradnja podatkovnih centara donijet će građevinskom sektoru 3,2 bilijuna USD

Izgradnja podatkovnih centara povezana s razvojem infrastrukture umjetne inteligencije mogla bi do 2050. godine građevinskom sektoru donijeti 3,2 bilijuna američkih dolara, pokazuje PwC-ovo izvješće "Global Engineering and Construction Sector Outlook 2026".

Istraživanje, u kojem je sudjelovalo 377 rukovoditelja iz sektora inženjerstva i građevinarstva diljem svijeta, pokazuje da bi udio tvrtki koje očekuju prihode od projekata podatkovnih centara u sljedećih pet godina mogao porasti za oko 20 posto. Riječ je o najvećem relativnom rastu među svim analiziranim kategorijama infrastrukturnih projekata.

Istodobno, ispitanici očekuju da će se udio podatkovnih centara u ukupnim prihodima njihovih tvrtki povećati u prosjeku za 26 posto.

Rast ulaganja u podatkovne centre trebao bi potaknuti i razvoj povezane infrastrukture. Energetska infrastruktura, komunalne usluge i elektroenergetske mreže već imaju važnu ulogu u poslovanju građevinskih i inženjerskih tvrtki, a očekuje se da će njihov prosječni udio u prihodima tijekom sljedećih pet godina porasti za oko 11 posto.

Značajan potencijal rasta bilježe i obnovljivi izvori energije, sustavi za pohranu energije, vodik i tehnologije hvatanja ugljika, s očekivanim povećanjem udjela u prihodima od 26 posto. U području napredne proizvodnje predviđa se rast od 24 posto.

Takva ulaganja mogla bi otvoriti nove poslovne mogućnosti i hrvatskim građevinskim i inženjerskim tvrtkama, osobito u područjima energetike, hlađenja, automatizacije i upravljanja projektima. Međutim, dostupnost kvalificiranih stručnjaka i odgovarajuće energetske infrastrukture mogla bi predstavljati ograničenja za njihov razvoj.

Istodobno se mijenja struktura poslovanja građevinskog sektora. Prema istraživanju, 42 posto ispitanika navodi da njihove tvrtke smanjuju aktivnosti ili se povlače iz projekata izgradnje stambenih, poslovnih i institucionalnih objekata. S druge strane, 51 posto očekuje rast poslovanja ili ulazak u druge infrastrukturne projekte, uključujući prometnu i energetsku infrastrukturu.

Čak 91 posto ispitanika očekuje da će se udio prihoda njihovih tvrtki prema pojedinim kategorijama projekata i tržištima promijeniti za najmanje pet postotnih bodova. Gotovo trećina, odnosno 29 posto, predviđa promjene od najmanje 20 postotnih bodova.

Među regijama s najvećim potencijalom rasta izdvajaju se zemlje Vijeća za suradnju arapskih država Zaljeva (GCC). Udio rukovoditelja koji tu regiju smatraju jednim od najvažnijih tržišta za budući rast prihoda povećava se s trenutačnih 38 na 47 posto u sljedećih pet godina.

Predviđa se da će godišnja infrastrukturna ulaganja u zemljama Zaljeva porasti za 75 posto, s 200 milijardi dolara u 2024. na 349 milijardi dolara do 2050. godine.

Na važnosti dobivaju i tržišta južne i jugoistočne Azije. Udio ispitanika koji južnu Aziju prepoznaju kao značajno tržište povećava se s 23 na 27 posto, dok se za jugoistočnu Aziju očekuje rast s 22 na 27 posto.

Azijsko-pacifička regija u cjelini trebala bi zadržati vodeću poziciju u globalnim infrastrukturnim ulaganjima, s više od polovice ukupnih predviđenih ulaganja do 2050. godine. Godišnja potrošnja na infrastrukturu u toj regiji mogla bi porasti s 2,3 bilijuna dolara u 2024. na 3,6 bilijuna dolara do sredine stoljeća.

Za razliku od azijskih tržišta, udio ispitanika koji Sjedinjene Američke Države smatraju važnim tržištem trebao bi ostati stabilan na 33 posto. Zapadna Europa bilježi blagi pad, s trenutačnih 27 na 23 posto ispitanika koji očekuju da će ta regija 2031. godine predstavljati značajno tržište.

Istraživanje pokazuje i promjene u prioritetima naručitelja građevinskih i infrastrukturnih projekata. Više od dvije petine ispitanika, odnosno 43 posto, smatra da će brzina realizacije biti najvažniji zahtjev klijenata u sljedećih pet godina. Sigurnost poštovanja rokova i predviđenih proračuna kao prioritet navodi 40 posto ispitanika.

Unatoč sve većem naglasku na brzini, približno polovica rukovoditelja upozorava na poteškoće u opskrbnim lancima, duge rokove isporuke opreme i probleme s osiguravanjem kapaciteta potrebnih za provedbu projekata.

Sve važniju ulogu u sektoru trebale bi imati umjetna inteligencija i napredne tehnologije. Medijan udjela ispitanika koji ih u velikoj ili vrlo velikoj mjeri primjenjuju u različitim dijelovima poslovanja mogao bi porasti s trenutačnih 52 na 69 posto tijekom sljedećih pet godina.

Među 20 posto tvrtki koje je PwC svrstao u kategoriju najprilagođenijih budućim zahtjevima taj bi udio mogao porasti sa 62 na 81 posto.

Primjena umjetne inteligencije zasad je prvenstveno usmjerena na poslove koji zahtijevaju obradu znanja i informacija, a manje na automatizaciju samih građevinskih aktivnosti. Polovica ispitanika svrstava umjetnu inteligenciju u projektiranju, inženjerstvu, procjeni troškova i pripremi ponuda među tri najvažnije tehnologije za ostvarivanje strateških ciljeva u sljedećih pet godina.

Međutim, približno dvije trećine ispitanika upozorava da nedostatak kvalificiranih stručnjaka i odgovarajućih vještina predstavlja prepreku daljnjem rastu.

Osim tehnoloških promjena, građevinske i inženjerske tvrtke sve se više usmjeravaju na integrirane infrastrukturne projekte koji povezuju različite sustave. Više od polovice ispitanika, odnosno 52 posto, takve programe, koji mogu uključivati energetsku infrastrukturu, podatkovne centre i vodoopskrbne sustave, svrstava među tri najvažnija područja budućeg rasta.

Istodobno, 44 posto ispitanika među glavne razvojne prioritete ubraja širenje usluga tijekom cijelog životnog ciklusa infrastrukturnih objekata. Jednak udio prednost daje ulasku u nove segmente klijenata.

Među tvrtkama koje su ocijenjene najprilagođenijima budućim zahtjevima vjerojatnost davanja prednosti uslugama tijekom cijelog životnog ciklusa 20 posto je veća nego u sektoru u cjelini.

Ipak, istraživanje pokazuje nesklad između planiranog širenja poslovanja i područja u koja se ulaže najviše sredstava. Samo 12 posto ispitanika navodi upravljanje imovinom, održavanje i usluge tijekom životnog ciklusa među tri dijela poslovanja u kojima očekuju najveći postotni rast ulaganja tijekom sljedećih pet godina.

PwC u izvješću upozorava da bi opseg budućih infrastrukturnih ulaganja mogao nadmašiti kapacitete mnogih građevinskih i inženjerskih tvrtki. Zbog toga se ističe važnost odabira projekata i područja poslovanja u kojima tvrtke mogu ostvariti konkurentsku prednost.

Posebno se naglašava potreba za učinkovitijim upravljanjem nabavom opreme s dugim rokovima isporuke, priključenjima na energetsku mrežu, puštanjem sustava u rad, koordinacijom projekata i predajom podataka o infrastrukturnoj imovini.

Tvrtke bi pritom trebale procijeniti koje stručne i tehnološke kapacitete trebaju razvijati unutar vlastitih organizacija, a koje mogu osigurati kroz partnerstva, licencije ili akvizicije. Važnim se smatra i bolje povezivanje pojedinih faza projekata kako bi se smanjili gubici vremena i informacija te jasnije definirale odgovornosti sudionika.

Izvješće također naglašava potrebu za unaprijed određenim kriterijima profitabilnosti i prihvatljivih poslovnih rizika. To uključuje procjenu očekivanog povrata na ulaganja, odluku o podjeli rizika s partnerima te utvrđivanje okolnosti u kojima bi tvrtke trebale odustati od pojedinih projekata, unatoč njihovoj potencijalnoj vrijednosti.