POLUVODIČI

Globalna ulaganja u proizvodnju čipova mogla bi dosegnuti 227 milijardi dolara do 2029.

Globalna ulaganja u opremu za tvornice čipova na pločama od 300 milimetara mogla bi porasti sa 149 milijardi dolara na 227 milijardi do 2029. godine. SEMI očekuje dvoznamenkasti godišnji rast kroz cijelo razdoblje, uz posebno brz skok u Sjedinjenim Državama. AI potražnja, memorija i napredni procesi nose narudžbe. Struja, financiranje i geopolitičke odluke ostaju glavna ograničenja širenja.

Globalna ulaganja u proizvodnju čipova mogla bi dosegnuti 227 milijardi dolara do 2029.
Depositphotos / Ilustracija

Globalna ulaganja u opremu za tvornice koje obrađuju silicijske ploče promjera 300 milimetara mogla bi porasti sa približno 149 milijardi dolara na 227 milijardi do 2029. godine. Industrijska organizacija SEMI očekuje dvoznamenkasti godišnji rast kroz promatrano razdoblje, potaknut AI akceleratorima, memorijom i naprednim proizvodnim procesima.

Američka ulaganja trebala bi rasti još brže, s 18,1 milijarde na 40,6 milijardi dolara. Takav skok odražava gradnju subvencioniranih tvornica i pokušaj vraćanja dijela proizvodnje u Sjedinjene Države. Ipak, najavljeni iznos za opremu nije isto što i gotov kapacitet: nova linija mora proći instalaciju, kvalifikaciju procesa i postupno povećavanje prinosa dobrih čipova.

Ploča od 300 milimetara industrijski je standard za veliku proizvodnju jer na njoj stane više čipova nego na starijim pločama od 200 milimetara. Veći promjer snižava trošak po ispravnom čipu kada je tvornica dobro popunjena, ali zahtijeva iznimno skupe litografske, depozicijske, mjerne i procesne sustave. Zato oprema čini velik dio početnog ulaganja.

Procjena navodi 26 novih projekata proizvodnih linija pokrenutih ove godine i još 18 planiranih za sljedeću. Istodobno bi broj linija koje ulaze u rad trebao porasti s 13 na 23. Razlika između početka gradnje i komercijalne proizvodnje važna je za kupce: najava ne rješava kratkoročnu nestašicu, a kašnjenje jedne faze može pomaknuti isporuke cijelog pogona.

Najveću vidljivost potražnje imaju tvornice vezane uz napredne logičke čipove, HBM memoriju i pakiranje AI sustava. No investicijski ciklus prelijeva se i na mrežne čipove, upravljanje napajanjem i druge komponente potrebne u podatkovnim centrima. Dobavljači opreme zato dobivaju širu bazu narudžbi, dok proizvođači pokušavaju zaključati termine isporuke najtraženijih strojeva.

Rast nije bez granica. Tvornice trebaju stabilan priključak električne energije, velike količine ultračiste vode, kvalificirane radnike i dobavljače plinova i kemikalija. U regijama s opterećenom mrežom energetski priključak može postati sporiji od same gradnje. Više kamatne stope i promjene državnih potpora dodatno mogu odgoditi projekte koji još nemaju ugovorene kupce.

Geopolitika istodobno stvara i potražnju i neučinkovitost. Države subvencioniraju domaće pogone kako bi smanjile ovisnost o Aziji, ali izvozne kontrole ograničavaju prodaju dijela opreme i čipova Kini. Rezultat može biti više regionalno dupliciranih kapaciteta, viši trošak proizvodnje i teže održavanje pune iskorištenosti kada se ciklus potražnje ohladi.

Prognoza do 2029. zato je prije karta namjera nego jamstvo iskorištenih tvornica. Najvažniji pokazatelji bit će stvarne narudžbe opreme, odobreni energetski priključci, tempo instalacije i prinos proizvodnje. Ako svi najavljeni pogoni krenu sličnim rasporedom, današnja nestašica mogla bi prijeći u višak u pojedinim segmentima; ako infrastruktura uspori projekte, visoke cijene i dugi rokovi isporuke trajat će dulje.

Za proizvođače opreme prognoza donosi dobru vidljivost prihoda, ali i potrebu za širenjem vlastitog lanca dobave. Litografski sustavi, vakuumske pumpe, precizna optika i dijelovi otporni na agresivne kemikalije imaju dobavljače s ograničenim kapacitetom. Ako se narudžbe koncentriraju u nekoliko godina, kašnjenje jedne komponente može odgoditi cijeli stroj. Proizvođači zato traže avanse i dugoročne ugovore, čime dio rizika prelazi na tvornice čipova.

Regionalni raspored ulaganja utjecat će i na cijenu radne snage. Novi pogoni trebaju procesne inženjere, tehničare održavanja i stručnjake za kontrolu kvalitete, a takvi timovi ne nastaju tempom kojim se može izgraditi hala. Kompanije će morati ulagati u obuku i privlačiti zaposlenike iz postojećih klastera, što povećava trošak pokretanja. Stvarna konkurentnost novih lokacija mjerit će se vremenom do stabilnog prinosa, a ne svečanim otvaranjem ili nominalnom vrijednošću subvencije. To će odvojiti održiv kapacitet od politički atraktivnih, ali nedovoljno pripremljenih projekata.