Generacija Z gura trendove u radnim okruženjima, ali postoji dobar razlog zašto bi ipak trebalo slušati milenijalce i boomere

Generacija Z polako preuzima primat u radnoj okolini jer radi se o mladima u naponu snage, prepunih ideja, ambicija i energije. Ali, iako su svakako sila kojoj se treba prikloniti, kad se radi o iskustvu i mudrostima proizašlima iz njega, bolje je slušati one starije.

Pritom se ne radi o nekoj vrsti nepoštovanja prema mlađima, dapače. Njih treba uvažavati, no istovremeno ne treba otpisivati one koji su u "žrvnju" godinama duže od njih. Idealno bi bilo spojiti tu mladost i energiju s iskustvom i znanjem, ali to ne ide baš tako jednostavno.

Primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama konstantno se priča o tome što generacija Z treba, što nudi, kako se ponašati prema njoj... A manje se priča o milenijalcima, koji su najbrojniji u zemlji i donedavno su bili glavna tema. Također u identičnom smislu kao generacija Z sad, što zapravo nije pozitivno s obzirom da je tematika uvijek nekako okrenuta u negativnom smislu.

Priče o tome da generacija Z nikad nije zadovoljna, da propagira "tiho davanje otkaza", da kod nje ne postoji respekt prema starijima, da se radi o potpuno neshvaćenim mladim ljudima s kojima je teško raditi jer kao da dolaze iz neke druge kulture... Sve to se prolazilo i u prošlosti, s apsolutno svim generacijama.

Zato je nekako već vrijeme da se nauči drugačije kako bi svima bilo bolje, a ne da se njeguje atmosfera "ne razumijemo se zbog razlike u godinama".

Ukratko, ono što generacija Z prolazi, zapravo su prošli i oni prije njih, zbog čega se njihovo iskustvo i savjeti ne mogu i ne smiju isključiti. Isto tako, od mladih se ne može očekivati "status quo", odustajanje od snova, ambicija ili bilo kakve želje za uspjehom. Mlade treba usmjeriti da pokušaju doći do cilja, a starijima treba dati priliku da pomognu u tome.

Zvuči kao potpuno lako izvedivo, no to je sve, samo ne lako...