Čak 20 posto diskova na kojima se pohranjivala glazba iz 90-ih više ne radi

Otprilike petina hard diskova koji iz medijske industrije stižu na servis u Iron Mountain, potpuno je neupotrebljiva.

Tvrde to u toj kompaniji, specijaliziranoj za upravljanje poslovnim informacijama, upravljanje zapisima, uništavanje informacija, sigurnosne kopije podataka i obnovu podataka. To znači da bi informacije pohranjene na tim diskovima - uključujući studijske mastere, live sesije i sve ostalo - mogle biti izgubljene zauvijek, osim ako izdavačka kuća nije napravila sigurnosnu kopiju nestalih podataka na nekom drugom uređaju za pohranu ili mediju.

Migracija na hard diskove započela je intenzivno 2000-ih godina s pojavom tehnologija poput 5.1 Surround zvuka i Guitar Heroa. Te su tehnologije zahtijevale od izdavačkih kuća da remasteriraju zapise, a pritom su otkrili da su neke od vrpci na kojima su pohranjeni originalni zapisi počele propadati, dok su neke već bile neupotrebljive. Također su imali vrpce koje su još izgledale dobro, ali više nisu imali odgovarajuću opremu za njihovo reproduciranje. Zbog toga se glazbena industrija fokusirala na premještanje arhiva s vrpci na digitalne medije.

Ali, baš kao i vrpce, hard diskovi također propadaju, s većinom komercijalnih diskova koji su dizajnirani da traju samo tri do pet godina. Čak ako ih se i pohranjuje u optimalnim uvjetima, naći ćete da će i diskovi dizajnirani za arhivsku pohranu s vremenom postati neupotrebljivi.

Srećom, stručnjaci neprestano rade na različitim arhivskim medijima za pohranu koji su pouzdaniji od hard diskova, pa čak i SSD-ova. No, dok se ne napravi tehnološki iskorak, oni koji se oslanjaju na diskove moraju imati i rezervne scenarije.