Burze i dalje oprezne dok traje borba oko carina i geopolitička neizvjesnost

Prošli tjedan na globalnim tržištima (19.-25. svibnja 2025.) obilježili su velika volatilnost i nesigurnost zbog trgovinskih tenzija, političkih izjava i makroekonomskih pokazatelja. Američke dionice završile su tjedan s padom, potaknute prijetnjama novim carinama i snižavanjem kreditnog rejtinga SAD-a.

Europske burze doživjele su suprotan trend – početkom tjedna indeksi su dosegnuli višemjesečne vrhove, no na kraju tjedna oštro su pali zbog istih trgovinskih napetosti. Azijska tržišta reagirala su mješovito: japanski Nikkei porastao je pod impulsom povoljnih vijesti iz industrije, dok su kineske i hongkonške burze blago pale uslijed trgovinskih neizvjesnosti i slabljenja tehnoloških sektora.

Na Wall Streetu su glavni indeksi prošli tjedan završili s padom od oko 2–3 posto. Dow Jones izgubio je približno 2,5 posto, S\&P 500 oko 2,6 posto, a Nasdaq oko 2,5 posto. Posebno su oslabila tehnološka i diskrecijska dionica (Amazon, Nvidia, Meta, Tesla itd.), dok su sektori komunalnih usluga, telekomunikacija i energije relativno odolijevali padovima. Pad indeksa pokrenula je najava da bi predsjednik SAD-a mogao ponovno uvesti 50 posto carine na uvoz iz EU i 25 posto na uvoz iPhonea. Takve su poruke ponovno povećale zabrinutost da bi trgovinski rat mogao eskalirati, pa su investitori pojačano kupovali sigurnije obveznice (prinos 10‑godišnjih američkih obveznica porastao je tog dana na oko 4,55 posto) i prodavali rizične dionice. Kao rezultat, obveznički prinosi kasnije u tjednu blago su pali nazad blizu 4,50 posto, a ulagači su smanjili očekivanja ranih smanjenja kamatnih stopa. Unatoč tjednom padu, pojedinačni sektori su pokazali diverziju – potrošački sektor i potrošački diskrecijski sektor imali su najviše gubitke, dok su stabilnosti pridonijeli energetski i osnovni potrošački sektori.

Europske burze prošlog su tjedna imale mješovite rezultate. U utorak su indeksi dosegnuli najviše razine u dva mjeseca: STOXX Europe 600 ojačao je oko 0,7 posto zahvaljujući dobrim vijestima u sektorima utilitija i telekomunikacija. Dio obnovljivih energetskih dionica snažno je porastao, primjerice dionica Danskog Orsteda skočila je dvocifreno nakon što je SAD ukinuo zabranu na gradnju američkih vjetroelektrana. Međutim, krajem tjedna došlo je do snažnog zaokreta. U petak je STOXX 600 pao oko 0,9 posto, zabilježivši prvi tjedni gubitak nakon više uzastopnih tjedana rasta. Euro STOXX 50 oslabio je oko 1,5 posto, dok je londonski FTSE gotovo stagnirao, dijelom zahvaljujući povoljnom trgovinskom dogovoru između Velike Britanije i SAD-a. Ponajprije su na udaru bili eksponirani sektori: automobilske dionice zaronile su (s obzirom na novi rizik carina), a luksuzni brendovi također su potonuli oko 2–3 posto. Njemački DAX oslabio je oko 1,5 posto nakon što je dan ranije, uslijed objave da je privredni rast u prvom tromjesečju revidiran prema gore, bio blizu rekordnih razina. Međutim, skok trgovinskih rizika brzo je poništio te dobitke. Tijekom tjedna prinosi na europske obveznice pali su, odražavajući rastuće očekivanje daljnjih monetarnih poticaja – npr. depozitna stopa ECB-a sada se tržišno cijeni oko 1,60 posto do kraja godine. U prosjeku, europska tržišta proživjela su oprezan tjedan u kojem su kratkotrajni dobici izbrisani najavama novih trgovinskih preprekа.

Na azijskim burzama prevladavala je neizvjesnost. U Kini i Hong Kongu indeksi su bili blagi: Shanghai Composite oslabio je oko 0,1 posto, a CSI300 oko 0,6 posto u ponedjeljak, pod pritiskom pada dionica automobilske industrije i kineskih dobavljača Applea uslijed američkih prijetnji carinama. Hongkonški Hang Seng također je bio u laganom minusu tijekom tjedna. S druge strane, u Japanu je Nikkei 225 porastao gotovo 1 posto na početku tjedna, potaknut optimizmom u industriji – američki predsjednik je dao zeleno svjetlo japanskom Nippon Steelu za preuzimanje američkog čeličnog diva, što je tržištima dalo signal vjere u japanske izvozno orijentirane kompanije. Ipak, Japan je u fokusu i zbog pritisaka u domaćem gospodarstvu: tamošnja proizvodnja još je ostala u blagom padu (manufacturing PMI za svibanj ispod 50), no rast cijena nastavio se pojačavati. Inflacija u travnju iznosila je oko 3,5 posto (bez hrane i energenata), što je najviša razina u godinama i sugerira pritiske da BoJ na kraju godine podigne kamate. U ostatku Azije, gotovo sve valute ostale su stabilne, uz nešto jači jen kao sigurnu luku – USD/JPY prošli je tjedan pao s gotovo 145 na oko 142,5. Tržišta južnokorejskog KOSPI i australskog ASX-a ostala su relativno mirna unatoč blago negativnim globalnim tonovima.

Na tržištima obveznica prinosi su se snažno mijenjali pod utjecajem političkih i ekonomskih faktora. U SAD-u su 10‑godišnje državne obveznice tjedan započele s prinosima iznad 4,5 posto – najvišima u više mjeseci – nakon vijesti o snižavanju kreditnog rejtinga i ponovnim trgovinskim prijetnjama. Kasnije u tjednu prinosi su se ipak umjereno spustili prema 4,50 posto kako su investitori tražili stabilnija ulaganja u obveznice. Dvogodišnji prinosi ostali su blizu 4,0 posto, što je pokazalo da tržišta i dalje računaju na umjerene kamatne rezove u budućnosti. U Europi su 10‑godišnje prinose njemačkih obveznica (bundovi) također pali na kraju tjedna, odražavajući očekivanja daljnjeg monetarnog ublažavanja – prinosi su se kretali oko 2,3–2,5 posto. Prinosi perifernih obveznica bili su nešto viši (talijanske 10‑godišnje oko 4 posto), ali je talijanski „spread“ prema Njemačkoj ponovo pao ispod 100 bodova, dijelom zbog dogovorenih fiskalnih planova u Italiji i zajedničkih EU mjera potpore. U Aziji investitori su se zabrinuto bavili situacijom u Japanne: prinose na dugoročne japanske obveznice (30–40 godina) skočili su na povijesni maksimum oko 3,4–3,5 posto, izazivajući intervencije Banke Japana i tešku pažnju guvernera. Za sada su tržišta u svim regijama usmjerena na mogućnost da kamate ostanu duže niske – analiza trenutnih prinosa sugerira da će središnje banke najvjerojatnije uskoro početi rezati kamate kako bi poduprle gospodarstva suočena s rastućom nesigurnošću.

Na tržištima roba prevladavale su umjerene promjene. Cijene nafte blago su pale: barel Brent zadržao se u rasponu oko 64–65 USD, a WTI oko 61–62 USD. To se pripisalo očekivanom dodatku proizvodnje od strane OPEC+ (najava dodatnih \~400.000 barela dnevno u srpnju) i neočekivanom porastu zaliha u SAD-u. Tijekom petka došlo je do blagog oporavka cijena nafte (Brent je nakratko dosegnuo oko 64,8 USD) zahvaljujući zatvaranju kratkih pozicija i zabrinutosti oko iranskog konflikta. Sirova nafta stoga je tjedan završila gotovo nepromijenjena, unatoč rizičnim najavama trgovinskog rata. Zlato je bilo pod utjecajem napetosti – tijekom tjedna cijena je rasla do dvotjednog vrha, no u ponedjeljak je zatim potonula oko 1 posto (na \~\$3.332) nakon vijesti da je Trump odgodio uvođenje novih carina na uvoz iz EU do srpnja. Investitori, ipak, ostaju skloni dugu investicijskom valu (ciljajući \~\$3.500) zbog geopolitičkih rizika (rat u Ukrajini, trgovinske prijetnje). Među industrijskim metalima istaknuo se bakar, koji je nakon ranijih padova ojačao natrag na oko 9.500 USD/tonu. Ulagači su ranije gomilali bakar pred moguće poremećaje, no tjedan je završio stabilizacijom cijene. Aluminij se kretao niže (oko 2.450 USD/t) jer su neki fondovi prebacivali kapital iz bakra u aluminij kako bi reducirali volatilnost. Drugi metalni i energetski proizvodi (npr. srebro, platina) bilježili su samo neznatne pomake u skladu sa smanjenom potražnjom za rizičnom imovinom.

Američki dolar prošli je tjedan općenito oslabio. Dolarov indeks (DXY) spustio se na najnižu razinu u više tjedana (\~99,1). EUR/USD porastao je prema 1,136–1,139 (tjedni rast blizu 1 posto u eurima), dosegnuvši najvišu razinu od ranog svibnja. USD/JPY je slabilo s gotovo 145 na oko 142,5 (tjedni pad od oko 2,2 posto), reflektirajući porast potražnje za jenom kao sigurnom lukom. Druge glavne valute razvijenih tržišta ostale su relativno stabilne: britanska funta mirno se kretala oko 1,25 USD (neznatno jačanje uslijed hladnijih očekivanja inflacije), a švicarski franak i euro u principu su odražavali kretanja eura. Na azijskim tržištima kineski juan oslabio je blago (oko 0,2 posto) unatoč intervencijama PBOC, dok su južnoazijske valute (won, rupija) završile tjedan blago jače prema dolaru. Valutne fluktuacije još jednom su pokazale kako trgovinski rizici dominantno utječu na tečajeve – dolarova slabost uglavnom je posljedica politika SAD-a, dok su monetarne razlike bile manje važan faktor u ovom razdoblju.

Proteklog su tjedna političke najave i trgovinska politika dominirali trgovačkom dinamikom. U fokusu su bile izjave američkog predsjednika o carinama - u petak je najavio da će od 1. lipnja uvesti 50 posto carine na uvoz iz EU (čime bi pogodio npr. luksuznu robu i lijekove) i 25 posto na uvoz iPhonea. Te su vijesti dodatno povećale strahove od eskalacije trgovinskog rata. Istovremeno, dogovoreno je 90‑dnevno moratorij na dio američkih carina na uvoz iz Kine (smanjenje standardne carine na 10 posto), ali stalne tarife ostaju na snazi. Dakle, barem privremeno bilaterarne napetosti SAD–Kina nisu eskalirale dalje, dok se istodobno otežava situacija sa EU.

Europska unija i Velika Britanija najavile su nove sankcije protiv Rusije, bez čekanja na američku reakciju. Time se izvan trgovinskih sukoba stvorio i novo područje nesigurnosti – sukob u Ukrajini i dalje opterećuje energetsko tržište i investitore, osobito u Europi. Tržišta su to prihvatila kao dodatni rizik, pa su cijene plina i nafte povremeno skakale zbog straha od prekida dobave.

S obzirom na trgovinsku buku, mnoge zemlje pokušavaju diversificirati odnose: npr. Kanada i Meksiko su intenzivirali pregovore o vlastitim sporazumima, a neke azijske ekonomije (poput Indije) smanjuju carine na vanjski uvoz kako bi poduprle domaće gospodarstvo. Sve u svemu, objave i reakcije političara (tarife, trgovinski pregovori, sankcije) dodatno su podgrijavale špekulativnu potražnju ili strah na tržištima. Kratkoročno, odgoda carina (npr. Trumpova odgoda lipanjske carine na EU) donijela je olakšanje tržištima, dok su nove prijetnje signalizirale da se povratak riskantnih volatilnosti očekuje čim pregovori propadnu. Analitičari ocjenjuju da je trgovinska politika SAD-a ponovno ključni faktor i da će sljedeći koraci američkog i europskog vodstva određivati u kojem će se smjeru nastaviti globalne burze.

Središnje banke zadržavaju oprezni stav, ali su bili prisutni važni nagovještaji. Federal Reserve je početkom mjeseca (prije prethodnog tjedna) zadržao kamatne stope na 4,25–4,50 posto. U priopćenju je istaknuto da gospodarstvo „i dalje čvrsto raste”, ali da su rizici za inflaciju i zaposlenost povećani zbog trgovinskih šokova. Powell je nakon sjednice naglasio da Fed neće žuriti s rezanjem kamata i da će slijediti učinke tarifa na gospodarstvo kroz ekonomske podatke. Analitičari procjenjuju da će prvi rezovi doći tek krajem ljeta, odnosno da tržišta sada cijene samo dva rezanja do kraja godine.

U travnju je Europska središnja banka spustila kamatnu stopu na 2,25 posto. Čelnici ECB-a nakon toga poručuju da su spremni na daljnje rezove budu li inflacija i rast ostali slabi. Neki su članovi ECB-a eksplicitno istaknuli da novi poticaji moraju uzeti u obzir porast neizvjesnosti trgovinskih odnosa. Primjerice, guverner Kazaks upozorio je da bi trgovinski ratovi mogli značajno prigušiti europsko gospodarstvo, dok je Rehn najavio da bi kamate možda trebalo spustiti ispod neutralne razine (\~1,75 posto) ako bude potrebno. Europsko tržište novca već sada cijeni mogućnost dodatnog smanjenja stope depozita do sredine 2026.

BoJ (Bank of Japan) je zadržala super-lagani monetarni kurs, ali su na vidiku i pomaci. Inflacija u Japanu prešla je 3 posto, a dugoročne prinose obveznica dovele do rekordnih vrijednosti. Guverner Ueda izjavio je da će pažljivo pratiti tržište obveznica i po potrebi interveniranjem ograničiti skok prinosa. Za sada BoJ još drži ciljanu krivulju prinosa, no rizik da će trebati podići kratkoročnu stopu rastao je u pozadini tjedna. Analitičari sve više očekuju da bi BoJ mogao prvu korekciju monetarne politike razmotriti krajem godine.

Tržište je pratilo objave važnih ekonomskih podataka, koje su potvrdile trend oporavka u nekim regijama i usporavanja u drugima.

U SAD-u, podaci o inflaciji i zaposlenosti pobudili su pomiješana očekivanja. Inflacija u travnju umjereno je usporila: CPI je porastao samo 0,2 posto na mjesečnoj razini (y/y oko 2,3 posto), najniža stopa u četiri godine zahvaljujući padu cijena hrane. Core inflacija iznosila je oko 2,8 posto na godišnjoj bazi. Ova su brojka potvrdila očekivanje Fed-a da će se inflacija hladiti prije nego što najavljene carine u potpunosti prorade. Istovremeno, američko tržište rada ostaje snažno. U travnju je otvoreno dodatnih 177 tisuća radnih mjesta (znatno više od očekivanih \~130 tis.), a stopa nezaposlenosti ostala je 4,2 posto. To je donijelo blagi optimizam na početku tjedna: S\&P 500 je blago porastao, a prinosi obveznica porasli (10‑godišnja na \~3,27 posto), uz pad dolara. Dakle, tržišta sada vjeruju da se puni efekt tarifa još nije manifestirao. Osim toga, S\&P Global flash PMI za svibanj porastao je na 52,1 (manufacturing 52,3; usluge 52,3), što sugerira da se aktivnost u gospodarstvu oporavlja. Treba napomenuti da su tvrtke gomilale zalihe – input indeksi skočili su na najvišu razinu u 18 godina – pripremajući se za moguće carinske poremećaje. To je signal tržištima da rizik stagflacije (usporavanje rasta pri visokoj inflaciji) i dalje tinja.

U eurozoni pokazatelji su bili manje ohrabrujući. Preliminarni kompozitni PMI za svibanj skliznuo je na 49,5, pao je ispod razine rasta, što znači da sektor usluga slabi – glavni je krivac za potpuni pad indeksa. Industrija je i dalje bila blago ekspanzivna, ali usporavanje usluga ukazuje na rizike za rast. Iza toga stoji spori učinak fiskalnih poticaja u članicama EU i usporavanje potrošnje. Inflacija u eurozoni u travnju iznosila je oko 2,2 posto, što je stabilno, ali premalo da bi općenito ublažilo monetarnu politiku. Države poput Njemačke najavile su velike javne izdatke (za obranu i infrastrukturu), pa se očekuje da gospodarska aktivnost postepeno obnavlja povjerenje. Unatoč tome, ograničena potražnja i trgovinska neizvjesnost drže ukupni europski rast na niskoj razini.

U Aziji su relevantni podaci uglavnom ukazivali na usporavanje: japanski BDP revidiran je u porast (popravljeno prema gore za Q1), ali to ujedno podsjeća na kolebanja u poslovnom ciklusu. Kineski podaci o industrijskoj proizvodnji i maloprodaji (objavljeni ranije) bili su ispod očekivanja, što je pokazalo da Kinu još uvijek muči slabija vanjska potražnja. Južnoazijske ekonomije, poput Indonezije i Indije, objavile su inflacije i PMije, koji su potvrdili trend umjerenog rasta. One vijesti nisu bitnije uzburkale globalna tržišta, ali lokalno su utjecale na monetarne politike (npr. središnje banke tih zemalja usporile su podizanje kamata kako bi podržale rast).

Ulagači su u cjelini ostali pribrani. Dionice su u SAD-u i Europi zabilježile gubitke, ali su ružna očekivanja većim dijelom bila «ugrađena» u cijene. Obveznice su profitirale od pada prinosa na kraju tjedna, signalizirajući da se investitori „vuču” iz dionica u državne dužničke papire. Zlato je osjetno ojačalo nakon što je Trump najavio carine, a potom blago oslabilo kada je najavu odgodio. Općenito, profili volatilnosti (VIX za dionice, MOVE indeks za obveznice) porasli su, ali su ostali na umjerenim razinama. Analitičari zaključuju da će daljnje kretanje ovisiti o najavama trgovinskih i ekonomskih politika idućih tjedana.

Prošlog tjedna svjetska tržišta bila su usredotočena na trgovinsko-političke tenzije i odgovore ključnih središnjih banaka. Američka ekonomija pokazala je znakove usporavanja – inflacija je ublažena, rast radnih mjesta blago usporio, ali ostaje solidan – dok je Europa i dalje na granici rasta. Istovremeno, objave u Aziji potvrdile su globalne pomake. U takvoj situaciji investitori su oprezno rasporedili kapital: uočila se veća potražnja za sigurnom imovinom (državne obveznice, „sigurne” dionice), a smanjenje rizičnih pozicija odrazilo je nesigurnost. Ključni pokazatelji – daljnje izjave dužnosnika, trgovinski sporazumi i novi makro podaci – u narednim će tjednima biti presudni za određivanje smjera globalnih financijskih kretanja.