Američka vojska ne može bez umjetne inteligencije jer barata s previše podataka

Moderno bojište toliko je zasićeno senzorima i umreženim oružanim sustavima koji generiraju znatno više podataka nego što ih vojnici realno mogu sami obraditi, da je potrebna umjetna inteligencija kako bi se ti podaci smisleno razvrstali, objasnio je nedavno jedan časnik američke vojske nakon vježbe u Europi.

Godinama je fokus američke vojske bio na uvođenju što većeg broja senzora radi prikupljanja informacija i situacijske svijesti na bojištu, no sada se mora suočiti i s problemom preopterećenosti informacijama te upravljanjem golemim količinama pristiglih podataka.

Tijekom nedavne zajedničke vježbe američke vojske i NATO-a u Europi, vojnici su koristili vlastiti sustav umjetne inteligencije za prikupljanje i razvrstavanje podataka. Vrijednost tog sustava nije bila samo u tome što to može učiniti brže, nego u tome što može zapamtiti kontekst i obrasce koje ljudi ne mogu.

Primjer s vježbe Dynamic Front još je jedan pokazatelj kako američka vojska sve više uvodi umjetnu inteligenciju i automatizaciju u sve, od simulacija neprijateljskih napada do administrativnih poslova.

"Moderno bojište, ono što već vidimo diljem svijeta, prepuno je senzora, a mi se doslovno gušimo u podacima", rekao je pukovnik Jeff Pickler, zapovjednik 2. multidomenske zadaćne skupine američke vojske, na medijskom brifingu o vježbi Dynamic Front.

Kako je naveo, nema dovoljno ljudi koji bi mogli analizirati sve dostupne informacije. "Nikada neće moći u potpunosti obraditi sve to."

Softver koji bi trebao riješiti taj problem još je u fazi beta testiranja. U sljedećoj iteraciji vježbe Dynamic Front, koja će se spojiti s drugom vježbom pod nazivom Arcane Front kako bi se tehnološka testiranja povezala s probama borbenih operacija na razini bojišnice, vojni čelnici planiraju testirati umjetnu inteligenciju u većem opsegu.

"Ako govorimo o skupu ciljeva u europskom kazalištu operacija, gdje procjenjujemo da ćemo trebati obraditi i do 1500 ciljeva dnevno, to nadilazi ljudske mogućnosti", rekao je Pickler. "Rješenje te jednadžbe leži u umjetnoj inteligenciji i automatizaciji."

U slučaju potencijalnog velikog sukoba u Europi, umjetna inteligencija mogla bi pomoći u lociranju i procjeni tih ciljeva.

Sustav to može učiniti brzo, ali brzina nije njegova glavna prednost. Umjetna inteligencija može prepoznati i zapamtiti obrasce koje bi ljudi mogli zaboraviti ili uopće ne primijetiti. Pickler je naveo primjer u kojem AI povezuje naizgled nepovezana izvješća o brodskom prometu, lokalni nestanak struje i isporuku gnojiva te iz toga zaključuje da bi se moglo raditi o aktivnosti punjenja projektila gorivom.

"Razlika nije u sekundama naspram minuta, nego u minutama umjesto mjeseci. Ne zato što stroj brzo skenira, nego zato što zadržava kontekst kroz različite izvore koje ljudi ne mogu držati u pamćenju", rekao je Pickler nakon brifinga.

"Ne zamjenjuje analitičare time što brže čita, nego zamjenjuje tjedne koje analitičari provedu ponovno povezujući informacije raspršene kroz tisuće izvješća."

U scenariju sukoba to bi moglo značiti da analitičari brže dolaze do jasnije slike bojišta. Poveznice između podataka prikupljenih različitim senzorima mogle bi se brže uočiti. Ako bi protivnik punio, naoružavao ili premještao oružje na načine koji nisu odmah očiti, umjetna inteligencija mogla bi pomoći u otkrivanju tih poveznica.

Ljudi bi, međutim, i dalje odlučivali kako reagirati.

Vojska navodi da su vojnici postigli uspjeh daljnjim unaprjeđenjem postojećeg modela umjetne inteligencije. Sustav je tijekom testiranja prilagođavan, a ljudi su i dalje uključeni u proces, provjeravajući rezultate u više faza.

Cilj je povećati podudarnost između rezultata modela i informacija koje proizvode ljudi. U primjeru odabira ciljeva, važna prekretnica bila bi kada bi umjetna inteligencija postigla 90 do 95 posto podudarnosti s ljudskim procjenama na uzorku od stotinu skupova ciljeva.

Nastojanja vojske da uvede umjetnu inteligenciju i automatizaciju potiču i razvoj softvera za Zapovijedanje i upravljanje nove generacije, što je jedan od prioriteta.

Tehnologija koju razvijaju timovi dobavljača poput Andurila, Palantira i Lockheed Martina koristi umjetnu inteligenciju i strojno učenje kako bi zapovjednicima i vojnicima u stvarnom vremenu pružila podatke o razinama streljiva, potrebama održavanja, obavještajnim informacijama, ciljanju i simuliranim neprijateljskim napadima.

No umjetna inteligencija mijenja i druge aspekte funkcioniranja vojske. Autonomne značajke u dronovima, oružju i sustavima za ciljanje možda su u prvom planu, ali iza kulisa se koriste novi alati, redizajnirani radni procesi i integracija podataka za novačenje, održavanje i upravljanje inventarom. Riječ je o ručnim zadacima za koje vojska smatra da se mogu unaprijediti primjenom umjetne inteligencije.