Network API-ji ulaze u fazu u kojoj operatori moraju dokazati stvarne B2B prihode

Telekom operatori već godinama pokušavaju pronaći nove izvore prihoda izvan klasične prodaje mobilnih tarifa, podatkovnog prometa i SIM kartica. Jedan od mogućih odgovora nude mrežni API-ji, odnosno programska sučelja putem kojih banke, internetske trgovine, digitalne platforme i javne službe mogu koristiti određene informacije iz telekomunikacijske mreže.

Industrijske inicijative poput GSMA Open Gatewaya trebale bi pojednostaviti i standardizirati pristup tim podacima. Među prvim uslugama koje se razvijaju nalaze se provjera telefonskog broja, otkrivanje nedavne zamjene SIM kartice, potvrda identiteta i različiti sigurnosni signali koji mogu pomoći u sprječavanju prijevara.

Upravo je zaštita od prijevara najrealniji početak komercijalne primjene mrežnih API-ja. Banke, osiguravatelji, fintech kompanije, e-trgovine i javni digitalni servisi svakodnevno se suočavaju s krađom identiteta, preuzimanjem korisničkih računa i lažnim transakcijama. Operator u takvim situacijama raspolaže podacima koje drugi sudionici nemaju, primjerice informacijom je li telefonski broj aktivan ili je SIM kartica nedavno zamijenjena.

Takva provjera može banci biti dodatni signal prije odobravanja transakcije ili prijave korisnika u digitalno bankarstvo. Sama zamjena SIM kartice ne znači da je riječ o prijevari, ali u kombinaciji s drugim neuobičajenim aktivnostima može upozoriti na povećani rizik. Vrijednost mrežnog API-ja zato se ne nalazi u količini dostupnih podataka, nego u njegovoj sposobnosti da pravodobno pomogne u donošenju sigurnosne odluke.

Za hrvatsko i regionalno tržište upravo su bankarstvo, fintech, e-trgovina i javne digitalne usluge najlogičnija područja za prve ozbiljnije projekte. Rezultati se u tim sektorima mogu relativno jednostavno mjeriti smanjenjem broja prijevara, manjom financijskom štetom, bržom provjerom korisnika i jednostavnijom autentikacijom.

Međutim, tehnološka izvedivost nije dovoljna za uspješan poslovni model. Korisnici neće prihvatiti uslugu koju moraju zasebno povezivati sa svakim operatorom ili prilagođavati svakom pojedinom tržištu. API-ji moraju raditi na jednak ili barem vrlo sličan način kod različitih operatora, imati razumljiv model naplate i jednostavno se povezivati s postojećim bankarskim, trgovačkim i sigurnosnim sustavima.

U tome se nalazi i najveći izazov industrijskih inicijativa. Standardizacija ima smisla samo ako na kraju rezultira proizvodom koji se može brzo ugovoriti, tehnički povezati i koristiti u svakodnevnom poslovanju. Globalne kompanije neće razvijati desetke različitih integracija za uslugu koja bi u osnovi trebala biti jednaka na svim tržištima.

Jednako su važna pravila o privatnosti i zaštiti podataka. Operator mora jasno odrediti koje informacije može ustupiti, na temelju koje pravne osnove i u koju svrhu. Korisnicima mrežnih API-ja također mora biti poznato koliko dugo se podaci čuvaju, tko im može pristupiti i na koji se način sprječava njihova zlouporaba. Bez jasnog regulatornog i sigurnosnog okvira teško je očekivati širu primjenu, osobito u financijskom sektoru i javnoj upravi.

Zbog toga se razgovori o mrežnim API-jima više ne mogu voditi isključivo u tehničkim odjelima. U odluke će sve snažnije biti uključene uprave, službe za upravljanje rizicima, pravni odjeli, stručnjaci za sigurnost i financije. Od operatora i tehnoloških partnera tražit će se odgovor na nekoliko jednostavnih pitanja: koji problem usluga rješava, koliko košta, koliko brzo se može uvesti i kakav rezultat donosi.

Prodaja takvih rješenja zato će ovisiti o ukupnom trošku, pouzdanosti, regulatornoj usklađenosti i mogućnosti širenja na veći broj korisnika. Tvrtke neće ulagati samo zato što je riječ o novoj 5G ili telekomunikacijskoj tehnologiji. Tražit će dokaz da rješenje smanjuje rizik, ubrzava procese ili otvara novi izvor prihoda.

Za operatore je to prilika da mrežu pretvore u platformu za poslovne usluge, ali i obveza da dokažu kako iza nove terminologije postoji održiv proizvod. Nakon početnih sigurnosnih usluga moguć je razvoj složenijih modela povezanih s kvalitetom veze, lokacijom uređaja, zajamčenim mrežnim kapacitetom ili naprednim 5G uslugama. Ipak, tržište će takve mogućnosti ozbiljno razmatrati tek kada se jednostavniji slučajevi uporabe pokažu uspješnima.

U sljedećoj fazi prednost neće imati kompanije s najvećim brojem najavljenih API-ja, nego one koje mogu pokazati rezultate u stvarnim uvjetima. To uključuje pouzdanost usluge, brzinu odziva, dostupnost kroz više operatorskih mreža i mjerljivo smanjenje prijevara ili troškova.

Mrežni API-ji stoga imaju stvarni tržišni potencijal, ali samo ondje gdje rješavaju jasno definiran problem. Za domaće operatore, integratore i njihove korisnike prvi korak nije stvaranje još jedne tehnološke platforme, nego odabir konkretnih procesa u kojima mrežni podaci mogu donijeti mjerljivu poslovnu korist. Sve ostalo lako može ostati na razini demonstracijskih projekata i industrijskih obećanja.