Rasprava o 6G više se ne vodi samo oko toga koliko će nova generacija mreža biti brža ili tehnološki naprednija, nego oko toga kako povezati istraživanje, industriju, državu i stvarne potrebe tržišta. Upravo na toj točki Iwao Hosako, voditelj jedinice za promicanje istraživanja i razvoja Beyond 5G u japanskom Nacionalnom institutu za informacijske i komunikacijske tehnologije, vidi glavnu lekciju japanskog pristupa. Prema njegovim riječima, Japan je izgradio model u kojem su “industrija, akademska zajednica i vlada međusobno koordinirane”, a takva koordinacija omogućila je izradu strateških smjernica i planiranje ulaganja u mreže sljedeće generacije.
Hosako za ICTbusiness Media – ICTbusiness.info ističe da upravo ta razina usklađenosti može biti zanimljiva i Europi, osobito u trenutku kada se kontinent suočava s fragmentiranim regulatornim okruženjem i različitim nacionalnim prioritetima. Kako ističe, u Europi postoji mnogo država i “regulativa je doista različita”, što usporava širu i jednostavniju primjenu novih tehnologija. U Japanu je situacija drukčija jer je riječ o jedinstvenijem tržištu na kojem je lakše primijeniti tehnološke modele na nacionalnoj razini. Zato on vjeruje da bi “Japan mogao biti dobar model za europske aktere”, ne zato što se japanski pristup može doslovno preslikati, nego zato što pokazuje koliko je važna institucionalna koordinacija kada se razvija nova mrežna generacija.
U središtu Hosakovog promišljanja nije, međutim, samo tehnološka izvrsnost. On otvoreno upozorava da najveći izazov za 6G nije nužno u samim laboratorijima. “Na istraživačkoj razini pokušavamo mnogo različitih tehnoloških pristupa”, objašnjava, ali odmah dodaje da su zahtjevi koji dolaze iz tržišta često drukčiji od onoga što tehnološka zajednica razvija. Drugim riječima, mnoge su tehnologije već u raznim fazama ispitivanja, a dio njih je i tehnički dostupan, no pravo pitanje više nije što se sve može razviti, nego “koja tehnologija odgovara stvarnim tržišnim zahtjevima”. Upravo će to, prema njegovu viđenju, odlučiti kojom će se brzinom 6G pomaknuti iz istraživačke i eksperimentalne faze prema stvarnoj komercijalnoj primjeni.
To je važna poruka i za telekom operatore i za dobavljače opreme. U eri nakon 5G-a više neće biti dovoljno demonstrirati novu funkcionalnost ili napredniji radio sustav ako se pritom ne može jasno objasniti poslovna korist i primjenjivost u konkretnim vertikalama. Hosako u tom smislu zagovara pragmatičniji pristup u kojem se tehnološki razvoj ne odvaja od ekonomike i korisničkih potreba. On jasno kaže da je danas ključno “uskladiti zahtjeve i tehnologiju”, odnosno povezati ono što tržište traži s onim što istraživački sektor može isporučiti.
Posebno složeno područje vidi u spoju komunikacija, senzorskih funkcija, otpornosti i kvantno sigurnih tehnologija. Hosako ne dovodi u pitanje važnost takvih pristupa, naprotiv, ističe da “kvantna tehnologija jest vrlo važna”, ali pritom upozorava da se ne smije zanemariti pitanje cijene, složenosti i stvarne upotrebljivosti. Tržište, kako kaže, ne traži uvijek svaku novu tehnološku mogućnost samo zato što ona postoji. Zbog toga će sljedećih pet godina biti ključno razdoblje u kojem će se morati “sinkronizirati oba zahtjeva”, odnosno ono što donosi tehnološki razvoj i ono što korisnici i industrija doista trebaju.
Njegova poruka u konačnici nadilazi klasičnu raspravu o 6G-u. Buduće mreže neće nastati samo iz standardizacijskih dokumenata, laboratorijskih testova i političkih deklaracija, nego iz sposobnosti da se povežu regulativa, investicije, industrijska strategija i konkretni poslovni slučajevi. U tome japanski primjer, barem prema Hosaku, nudi vrijedan podsjetnik: razvoj sljedeće generacije mreža nije samo tehnološko pitanje, nego pitanje nacionalne organizacije, tržišne discipline i sposobnosti da se inovacija pretvori u primjenjivu infrastrukturu.
