Mobilni operatori i njihovi dobavljači sve glasnije upozoravaju da prijelaz na šestu generaciju mobilnih mreža mora izbjeći pogreške učinjene pri uvođenju pete. Udruženje koje predstavlja mobilne operatore zatražilo je drukčiji pristup standardizaciji, s ciljem sprječavanja složenosti i tržišne zbunjenosti te osiguranja glatke i isplative migracije. Pozadina je razočaranje koje je u industriji ostavilo uvođenje pete generacije, gdje su goleme svote uložene u spektar i infrastrukturu, a obećani novi izvori prihoda i revolucionarne primjene uglavnom su izostali.
Ocjena da je peta generacija podbacila u odnosu na očekivanja postala je raširena unutar struke. Na pojedinim tržištima, poput britanskog, korisnici su ostali s uslugom koja ne odgovara obećanjima, dok su operatori teško pronalazili načine da opravdaju kapitalne izdatke. Upravo zato udruženje operatora inzistira na tome da se kod šeste generacije od početka vodi računa o jednostavnosti, troškovnoj učinkovitosti i jasnom putu migracije, kako bi se izbjeglo ponavljanje istog obrasca s još većim ulozima.
Tehnički, šesta generacija povezuje se s vrlo visokim podatkovnim brzinama i izrazito niskim kašnjenjem, no industrija je oprezna s obećanjima nakon iskustva s prethodnom generacijom. Prve specifikacije očekuju se u sklopu standardizacijskog ciklusa čiji se vremenski okvir tek utvrđuje, pri čemu je upravo određivanje tog rasporeda prepoznato kao ključna prekretnica. Puni rad na specifikacijama predviđa se od sljedeće godine, a tipičan ciklus izrade traje oko godinu i pol, što komercijalizaciju smješta bliže kraju desetljeća.
Među tehnologijama koje se proučavaju ističu se integrirano osjetilno i komunikacijsko djelovanje te primjena umjetne inteligencije u upravljanju mrežom. Pojedini dobavljači opreme već se pozicioniraju kao ključni isporučitelji za rani razvoj, od dizajna modema do silicija za ubrzavanje umjetne inteligencije u uređajima i mrežama. Istodobno, dio struke smatra da je industrija u nezahvalnoj fazi prijelaza, u kojoj se više pažnje posvećuje budućnosti i prošlosti nego stvarnom stanju sadašnjih mreža.
Za europsko tržište rasprava o pristupu šestoj generaciji ima posebnu težinu. Operatori na zasićenom i cjenovno osjetljivom tržištu teško podnose nova velika kapitalna ulaganja bez jasne perspektive povrata. Mogućnost oslanjanja na postojeću infrastrukturu, koju ističu pojedine analitičke kuće, mogla bi ublažiti teret, no to ne uklanja temeljno pitanje: koje će primjene opravdati ulaganja u novu generaciju.
Hrvatski i regionalni operatori pratit će standardizaciju pažljivo jer o njoj ovisi tempo i cijena buduće nadogradnje. Za manja tržišta posebno je važno da migracija bude jednostavna i isplativa, budući da nemaju manevarski prostor velikih operatora za apsorbiranje rizika. Pouka iz uvođenja pete generacije, da tehnološki skok bez jasnih primjena vodi u razočaranje, ovdje je posebno relevantna.
Za dobavljače mrežne opreme rasprava nosi i poslovnu poruku. Oprema i rješenja koja olakšavaju migraciju te omogućuju iskorištavanje postojeće infrastrukture imat će prednost pred onima koja traže potpunu zamjenu. Operatori, opečeni iskustvom prethodnog ciklusa, sve će više vrednovati troškovnu učinkovitost i jednostavnost uvođenja, pa će tržišnu prednost steći proizvođači koji razumiju tu promjenu prioriteta i prilagode joj svoju ponudu.
Rasprava koja se vodi pokazuje zrelost industrije koja uči iz vlastitih pogrešaka. Hoće li ta pouka biti primijenjena, ovisit će o tome koliko će standardizacijska tijela uvažiti zahtjeve operatora i koliko će dobavljači opreme biti spremni razvijati rješenja koja olakšavaju, a ne kompliciraju migraciju. Šesta generacija tako postaje jednako test tehnologije koliko i test sposobnosti industrije da izvuče zaključke iz prethodnog ciklusa.