Airbus će isporučiti dodatnih 340 satelita, povrh narudžbe za 100 satelita koju je Eutelsat ugovorio u prosincu 2024. godine. Pružatelj usluga naveo je da će novi sateliti nadopuniti postojećih 600 letjelica koje već pružaju usluge brzog interneta, kao i osigurati potpunu operativnu kontinuitet postupnom zamjenom opreme koja se približava kraju svog radnog vijeka.
Depositphotos
Eutelsat je naručio još jednu seriju OneWeb satelita u niskoj Zemljinoj orbiti (LEO) od Airbus Defence and Spacea. Pružatelj satelitskih usluga planira nove satelite iskoristiti za proširenje i modernizaciju postojeće flote.
Airbus će isporučiti dodatnih 340 satelita, povrh narudžbe za 100 satelita koju je Eutelsat ugovorio u prosincu 2024. godine. Pružatelj usluga naveo je da će novi sateliti nadopuniti postojećih 600 letjelica koje već pružaju usluge brzog interneta, kao i osigurati potpunu operativnu kontinuitet postupnom zamjenom opreme koja se približava kraju svog radnog vijeka.
Izvršni direktor Eutelsata Jean-Francois Fallacher istaknuo je dugogodišnje partnerstvo dviju kompanija te rekao da će dodatni sateliti omogućiti nastavak rasta, nadovezujući se na povećanje prihoda od 80 posto ostvareno u 2025. godini. Najnoviji OneWeb sateliti trebali bi uključivati tehnološke nadogradnje, među kojima su i napredni digitalni kanalizatori, za koje tvrtka navodi da će povećati kapacitet obrade na samom satelitu, učinkovitost i fleksibilnost.
Eutelsat planira iskoristiti nove mogućnosti za istraživanje dodatnih poslovnih modela, nadograđujući se na svoju temeljnu B2B orijentaciju. Airbus će nove LEO satelite proizvoditi na novoj proizvodnoj liniji uspostavljenoj u pogonu u Toulouseu u Francuskoj, a isporuke bi trebale započeti krajem godine. Alain Faure, direktor svemirskih sustava u Airbusu, izjavio je da kompanije surađuju već 30 godina te da Eutelsatov ugovor predstavlja potvrdu njihove stručnosti u dizajnu i proizvodnji LEO satelita.
Širenje OneWeb konstelacije dio je šireg trenda snažnog ulaganja u LEO satelitske mreže koje omogućuju globalni širokopojasni pristup s nižom latencijom u odnosu na tradicionalne geostacionarne sustave. Tržište satelitskog interneta ubrzano raste zbog potražnje iz zrakoplovstva, pomorskog sektora, obrane i udaljenih područja bez pouzdane zemaljske infrastrukture. Tehnološke nadogradnje poput digitalne obrade signala na samom satelitu omogućuju dinamičnije upravljanje kapacitetima i prilagodbu promjenjivoj potražnji. Eutelsat se pozicionira kao hibridni operater koji kombinira GEO i LEO sustave kako bi ponudio fleksibilnije usluge poslovnim korisnicima i vladama.
Europske svemirske inicijative dodatno dobivaju na značaju u kontekstu strateške autonomije i smanjenja ovisnosti o ne-europskim satelitskim mrežama. Proizvodnja u Toulouseu naglašava i industrijski aspekt projekta te njegov doprinos europskom svemirskom ekosustavu. Ulaganja ovakvih razmjera zahtijevaju dugoročno planiranje i stabilne komercijalne ugovore. Istodobno, konkurencija u LEO segmentu ostaje iznimno snažna, s velikim brojem novih konstelacija u razvoju. U tom okruženju, pouzdanost, kvaliteta usluge i interoperabilnost postaju ključni diferencijatori. Očekuje se da će LEO sateliti igrati sve važniju ulogu u globalnoj digitalnoj povezanosti tijekom ovog desetljeća.
Globalna telekom industrija ubrzava pripreme za 6G eru, a prve komercijalne usluge očekuju se oko 2030. uz prve provedive specifikacije do kraja 2028. ili početka 2029., navodi se u lipanjskom izdanju Ericsson Mobility Reporta. Za razliku od prethodnih generacija, 6G se od početka projektira kao AI-native mrežna platforma sposobna podržati autonomnu mobilnost, masovne digitalne blizance, mješovitu stvarnost širokog dosega, pametne gradove i industrijsku automatizaciju, uz punu podršku za integrirano detektiranje i komunikaciju (ISAC) koje mrežama omogućuje ne samo povezivanje uređaja nego i osjet okoline.
Odluka operatora poput VMO2-a da definiraju kraj 2G mreže pokazuje da se europske mobilne mreže postupno čiste od naslijeđenih slojeva. 2G je dugo opstajao zbog široke pokrivenosti, jednostavnih glasovnih usluga, roaminga i M2M uređaja, ali održavanje stare tehnologije troši spektar, energiju, opremu i operativnu pažnju. U eri 4G, 5G i budućeg 6G-a, operatori sve teže opravdavaju paralelno održavanje više generacija mreže. Promjena se ne događa u praznom prostoru: korisnici istodobno traže niže troškove, veću automatizaciju, strožu sigurnost i predvidljivije ugovorne obveze.
Godišnja ulaganja u radijski pristupni dio šeste generacije mobilnih mreža mogla bi premašiti raspon od 100 do 500 milijardi dolara, procjenjuje istraživačka kuća Dell'Oro Group u svom izvješću o naprednom istraživanju 6G tehnologije.
