Rezultati pretraživanja za pojam Goran Đoreski

Koliko su sigurni mali avioni?

Ovo pitanje prilično često čujem od prijatelja i poznanika, a zapravo je krivo postavljeno. Za razliku od komercijalne avijacije, u kojoj uzrok velike većine nesreća leži u tehničkim kvarovima, u generalnoj avijaciji (kako je službeni naziv za malu avijaciju) 74,5% svih nesreća sa smrtnim posljedicama prouzročio je pilot. 8,2% tragedija su prouzročili mehanički kvarovi. Od te brojke veća je čak i kategorija ostalo/nepoznato sa 17,3%. Dakle, koliko ste sigurni u malom avionu zapravo sa samim avionom i njegovom ispravnošću skoro da nema veze, oni su toliko robusni da se kvarovi sa smrtnim posljedicama gotovo i ne dešavaju. Problem su ljudi.

Speed, give me what I need

Kad netko kaže da brzina znači život, to zvuči kao patetična izjava Toma Cruisea u „Danima groma“, ili takva neka holivudska smijurija. Međutim, u avionu to je vrlo doslovna i stvarna istina. Samo dok postoji dovoljna brzina opstrujavanja zraka oko površina zrakoplova, postoji i uzgon koji avion drži u zraku. Jedan od drilova koje instruktor upucava pilotu učeniku u glavu, kroz cijelo školovanje, je da pilot prvo leti, onda navigira, a tek onda razgovara s kontrolom leta. Ovo „prvo leti“ na prvom mjestu znači da održava brzinu aviona i odstojanje od prepreka.

Radio gaga … is all we hear

Charles Lindbergh, propali student tehničkog fakulteta, radio je kod nekog vlasnika nekog dvokrilca, fizičke poslove i poslove održavanja, a ne bi li ga ovaj učio letjeti. Bilo je tu i cirkuskih točaka stajanja na gornjim krilima aviona u letu, pri čemu Lindbergh nikako nije bio taj koji je zrakoplovom upravljao. Školovanje je išlo slabije nego šljaka, uglavnom zbog škrtosti gazde, tako da je mali od palube odradio tek nekoliko sati leta u nekoliko mjeseci. Kad je došao dan da bi mali trebao probati solo, gazda mu je samo stisnuo ruku i rekao „čestitam, pilot si“.

„Stick and rudder“ za informatičara

Kažu iskusniji kolege da je letenje u generalnoj avijaciji zadnje „pravo“ letenje. Daleko od toga da piloti koji upravljaju monstrumima od tehnologije i elektronike u komercijalnom zrakoplovstvu, ili nabrijanim vojnim „pilama“, nisu vrh vrhova među svima koji se bave zrakoplovstvom. Tu su tisuće sati i selekcija koju, i uz sav trud, samo rijetki mogu proći.

Zašto ne postati pilot?

Odmah u glavu: ako ti je cilj izgledati cool na Facebooku ili Instagramu, biti frajer/ica među prijateljima, biti u stanju baciti na stol Pilot Logbook u birtiji, hodati okolo s Ray Ban Aviator naočalama, kožnom jaknom s krznenom kragnom i Tom Kruz naljepnicama - to nije dobar motiv. Vjeruj.

O vodenoj pari

Jedan od motiva za najbrutalniji humor u okruženju amaterskih pilota (a koliko po forumima vidim, i profesionalnih) su vjerovanja u chemtrails. Ta teorija zavjera je toliko ukorijenjena, a opet toliko blesava, da se sjećam jedne prilike kad je ministrica, u jednoj od prethodnih vlada, blebnula javno nešto na tu temu. Pa je onda skupina profesionalnih pilota zatražila sastanak i došla ubogoj ženi objašnjavati da nije loše suzdržati se od glupih izjava. Srećom pa je konkretna ministrica bila (valjda i sad jest) političarka te je mogla je preživjeti takvu blamažu bez značajnijih emotivnih posljedica u smislu srama.

Bajka o Perici, Bitcoinu i tri želje

Ljudi obožavaju kruha bez motike. Tko se sjeća lanaca sreće prije nekoliko desetljeća? Ono kad svi šalju novac prvima na listi i čekaju da na njih dođe red? I onda svoje novce izgube, jer su se obogatili samo osnivači lanca sreće, koji su sebe stavili prve na listu.

Sanjaju li europarlamentarci električne ovce?

Nedavno je povjerenstvo za pravna pitanja Europskog parlamenta pripremilo izvješće koje sadrži preporuke vezane uz Zakon o robotici. Odmah potom je skupina od 38 parlamentaraca podnjela prigovor izvješću, tražeći da se iz njega brišu neke stavke, koje umjetnu inteligenciju priznaju kao odgovorno biće.

Kako radi Internet ili čemu služi Microsoft Express Route

Nekad sam znao promijeniti žarulju na faru svog auta. Sada više ne znam. A želio sam znati. Prilikom preuzimanja auta pitao sam ljubazno osoblje auto salona da mi demonstrira. I jesu (zlurado se smijuljeći ispod brka: “evo još jedan optimist“). Tada sam shvatio da za takav zahvat moram rastaviti pola prednjeg kraja, da je tu bezbroj raznih senzora, da uopće nemam alat koji je za to potreban… pa sam odustao. Prihvatio sam da je auto koji vozim sve više upakiran s uslugom održavanja, a da je sve manje predmet kojim raspolažem kako hoću. Prihvatio sam da postanem još malo gluplji u odnosu na svijet u kojem živim.

Dubioze o Dubiozi

Svatko u djetinjstvu pokupi nešto. Neki skupe šarlah, neki četiri šava na bradi koji ostaju za cijeli život, neki zamrze ciklu. Ja sam nekako u djetinjstvu skupio Jurkasa. Anđelo Jurkas je jedan lik o kojem bi trebalo napisati knjigu, tako da ću ja slabo što reći o njemu tu u tri rečenice. On je najproduktivnija bitanga na ovom svijetu, čovjek bez jasno definiranog zanimanja, s dva fakulteta.

Modni dodaci u životu i energetici

Drugi nabolji modni dodatak koji sam ikad u životu vidio je ona luda kapa koju je svojevremeno Borna Rajić intenzivno nosila.  Ona zadovoljava sve bitne, ali i one najluđe zahtjeve visoke mode.

Kako to u životu obično biva...

S obzirom na posao kojim se bavim i krug ljudi u kojem se krećem, često imam priliku s osobama odgovornima za IT infrastrukturu pretresati najrazličitije teme. Vesela je to družina brojnih interesa, koja je često i prilično vješta u različitim društvenim područjima. Kao što je, recimo, druženje na gastronomski izazovnim mjestima.

Svi smo mi Bednjanci

Zna se da bednjanski dijalekt ima veze s hrvatskim jezikom koliko i 2 Cellos s ozbiljnom glazbom. Naslućuju se neki zajednički korijeni, ali vidljivo je da su se sve poveznice koje su nekad i postojale  kroz vrijeme pokidale.

Tko tu vedri i oblači?

Vjerojatno nisam jedini koji je uočio zbrku koja nastaje kad neki pretjerano revni autor teksta, bez obzira radilo se o novinaru ili učeniku koji priprema školski pano, krene „posuđivati“ članke pisane na engleskom jeziku te iznenada milijarde postanu bilijuni. Jer naime, svuda u svijetu bilijun je milijun milijuna, samo u SAD bilijun je tisuću milijuna (što i nije toliko čudno za zemlju u kojoj je svima normalno da stopa ima 12 inča). Pa onda copy+paste učini grubi faul.

Kartičarstvo 2 - Desolation of Cash

Prošli tekst na temu kartičnog je proizveo za mene neočekivan broj komentara, što ljudi iz struke, što laika (u daljnjem tekstu „muggles“) koje tema zanima. Komentari su uglavnom bili pozitivni, čak je i bilo onih koji su pomagali da stilski i pravopisno tekst bude bolji (u daljnjem tekstu „grammar nazi“), osim jednog zlonamjernog kolege koji si je svojim duboko stručnim i krajnje točnim upadicama pokušao priskrbiti moj ručak. E pa dragi kolega, neće da može. Sve objede na svoj račun pojest ću sam.

Zašto kartice (skoro da) nemaju veze s kartičnim poslovanjem?

Nakon dvanaest godina radnog staža provedenog u kartičnoj industriji bio sam uvjeren da sam došao do dvije velike istine. Prvo, da ljudi koji se bave kartičarstvom govore potpuno nerazumljivim slengom struke.

PewDie... šta?

Dok sam bio klinac mediji su imali edukativnu ulogu, u smislu razvijanja znanja i ukusa opće populacije. Redovno smo, primjerice, slušali glazbu Arsena Dedića i Jadranka Črnka te gradili profinjen glazbeni ukus.

Homo ludens

U kolovozu ove godine bračni par iz Kalifornije, oboje 41 godinu stari, osuđen je zbog zanemarivanja djece. On je dobio pet godina ona tri. Grijeh im se sastojao u tome što su dvoje djece od 6 i 10 godina držali tri godine zatvorene u kamp prikolici, u nehigijenskim uvjetima, ne omogućivši im odlazak u školu ili bilo kakav normalan život općenito. Nije teško za pretpostaviti, roditelji su to učinili jer nisu imali vremena baviti se djecom, nego su morali razvijati svoje World of Warcraft karaktere do neslućenih moći.

Priča o IBM-u i košarci

Kao klinac dobar sam dio svog džeparca zarađivao igrajući košarku. A svatko tko je ikad igrao košarku imalo ozbiljnije, čak i haklovi na najboljem košu u kvartu se u ovo broje, zna da se lopta suigraču dodaje „bez telefoniranja“. Objašnjenje za geekove koji ne igraju košarku ali vjerojatno čitaju ovaj portal - kada dodaješ, ne smiješ gledati u pravcu dodavanja, osim perifernim vidom. Inače riskiraš da ti to dodavanje netko presječe.

Da ti čitam iz dlana?

Kažu stari i mudri ljudi da je teško biti prorok u svome selu. Našem selu, koje omeđuju čaplje Kopačkog rita na jednoj strani, a nerazumijevanja sa Slovenijom oko pomorske granice na drugoj, svakako ne nedostaje nikakvih pripadnika plemenske hijerarhije - pa tako niti IT proroka.

Noćni let za Tursku

Ljudi su predivna bića. Zamislite, recimo, ovu situaciju. Ulazi Štefica k susjedi, na glavi vikleri ispod marame, u ruci miriše džezva vruće kave. Još s vrata viče „Burada taze kahve, komšu!“ i smije se.

Romeo Montecchi i Siri Capuletti

Ljudevit Grgurić Grga poznati je medijski šarmer, koji je svojim radijskim dosjetkama svirao po žicama srdaca generacija i generacija starijih gospođa. Sjećam jedne prilike kad je, u svojoj radijskoj emisiji, pročitao znanstvenu crticu iz Japana.

Majice na bretele i rashlađena voda

Dolazi ljeto, s njim i visoke temperature. Većina ljudi veseli se vrelim radostima, kupanju u moru ili po raznim bazenima i šoder grabama – za one koji su već platili skijanje na četrdeset i sedam rata pa sad nemaju raspoloživog limita na kartici. Turistički djelatnici trljaju ruke iščekujući da navale furešti pa da ih oderu sto i dvadeset kuna za četiri smrznute patagonijske lignje s pogledom na Jadransko more.

O čemu se smije sanjati?

Dječački snovi su zapravo teški kliše. Gotovo svi dječaci koje sam ikad u životu upoznao sanjali su da, kada odrastu, postanu recimo nogometaši. Pa su po cijela popodneva napucavali loptu o vrata prostorije s toplinskim razvodom nebodera, baš u prizemlju. Sve dok, bijesan i tek probuđen iz popodnevnog sna, domar nije izišao iz svog stana - baš na prvom katu - i s dvije pljuske te zapljenom lopte upropastio jednu sjajnu karijeru u Arsenalu. Time je potencijalna dika grada Rijeke i najopasnija špica napada u Premiershipu postala automehaničar.

Najgori uređaj na svijetu

Pretpostavljam da svi znamo što je perpetuum mobile. To je uređaj koji nema unutarnjih gubitaka, to jest jednom kad se pokrene on može obavljati neki rad beskonačno dugo, bez dodavanja vanjske energije. Što je zapravo fenomenalna ideja.

Brak s data centrom

Brak je jedna od ljudskih zajednica koju mnogi smatraju ključnom za uspjeh u životu. Ali mnogi su se uvjerili i koliko je bolno ako u toj zajednici nešto ne štima te koliko razvod košta, emotivno i financijski. Ulazak u ugovor o pružanju usluga data centra nije baš tako različit od ulaska u brak, pogotovo ako se stres i financije gledaju.

Što se nazire na horizontu?

U zadnje vrijeme jedna od glavnih mantri u poslovnim ali i političkim krugovima u Hrvatskoj su očekivanja sredstava iz fondova EU. To je apsolutno jasno, budući da su domaći izvori prihoda za dobar dio (ne samo) ICT kompanija presahnuli na mali dio nekadašnjih iznosa pa se u ovome vidi svojevrstan spas. Dakle, potrebu razumijem, ali se istovremeno pomalo i loše osjećam zbog svega toga.

The Internet of… what?!

Svatko od nas zasigurno poznaje onog nekog momka koji obožava tehnološke novotarije. Ne prođe nekoliko dana a da se ne pojavi s najnovijim mobitelom koji ima neki tamo „retina display“, na kojem samo on vidi razliku u oštrini slike od onog prošlog. Koji zdušno evangelizira ljude o hitnoj potrebi da skinu baš ovu novu aplikaciju koja će učiniti da im „život više nikada ne bude isti“, jer je to sada nešto apsolutno novo i hit, a ne kao ona druga aplikacija za kojom je ludovao prošli tjedan.

Iz Rusije s ljubavlju

Dostojevski, Pussy Riot, Putin, komunizam, Perestrojka, Tetris, Staljin, Sibir, hladnoća, mrak, Lenjin, Abramović, beskrajna prostranstva, boršč, votka, beskrajne vojne parade... To su uglavnom asocijacije koje svakome od nas prve padnu na um kad se spomene Rusija. Dublja znanja koja smo uopće ikad stekli o toj ogromnoj zemlji datiraju uglavnom iz doba srednje škole, a sve nakon toga uglavnom dolazi iz dnevnog tiska i s portala. A i te informacije su vrlo fragmentirane, nepotpune, prigodničarske... kako to već s medijima koji uglavnom prodaju naslove biva.

Kako (i zašto) Internet dolazi u Hrvatsku?

Interesantno je koliko se ljudi brzo prilagode na dobre stvari, pa makar one bile i tehnološke. Primjerice, svima je danas normalno razgovarati preko Skypea s bratićem u Kanadi, koji je tamo neki softveraš ili tako nešto, gledati njegove klince kako iza skaču po kauču i ženu kako se hvali novim pekačem kruha s rasprodaje. Ili, normalno je s kuharskog portala čitati recept za sarmu, što ga je uploadala jedna domaćica koja je s mužem prije 20 godina iselila za Australiju. I to sve skupa vidjeti i pročitati besplatno, to jest cjenovno neovisno o tome s kojeg kraja Svijeta informacija dolazi. Platiš samo fiksni trošak lokalnom dobavljaču Interneta i to je to. Intuitivno, znajući kako funkcionira roaming na mobilnim telefonima, znajući da podizanje gotovine na bankomatima u inozemstvu nije jeftino, otkud sad taj Eldorado u kojem je sve skoro pa besplatno dostupno i najsiromašnijem? Kako uopće sav taj silan Internet dođe u našu malu domovinu s 30.400 nepismenih i s 20% kućanstava koja nisu spojena na vodovodnu mrežu?

Smart Card 2013: oblačno sa sunčanim razdobljima

U opatijskom hotelu Adriatic, u periodu od 30.09. do 2.10.2013., održana je po četrnaesti put konferencija Smart Card. Ovaj sada već dugovječni događaj organizira tvrtka Case, poznata po još nekim manifestacijama, kao što su KOM ili E-biz. Konferencija je na početku zamišljena kao mjesto okupljanja tvrtki, na prvom mjestu financijskih institucija i njihovih dobavljača koje se bave kartičnim poslovanjem uz upotrebu chip kartica, no razvojem tehnologije prerasla je svoje početne okvire. Sada se može reći da su tema Smart Card-a sve tehnologije i poslovni procesi vezani uz bezgotovinska plaćanja.

U sjeni velikih bendova

Iako događanja s velikim brojem ljudi ne spadaju u moj omiljeni oblik zabave, moram priznati da sam, ispijajući pivicu na šanku i promatrajući sa sigurne udaljenosti, morao biti impresioniran koncertom Prodigy-ja na ovogodišnjem Terraneo festivalu. Energija s kojom su nastupali bila je i veća od one koje se sjećam iz studentskih dana u KSET-u, gdje je popriličan broj večeri kulminirao njihovom glazbom, basevima koji udaraju u želudac i stroboskopskim slow motion pokretima rasplesane mlađarije. Iako danas niti oni nisu baš u pubertetu, gledati ih ovako uživo bilo je još dojmljivije. A davno su prošli i dani u kojima bih se i ja pridružio masi ljudi što je bez majica skakala u transu.

Masna guščja jetra

Foie gras je jelo koje svi doživljavaju kao proizvod francuske kuhinje. To je i logično, budući da se gotovo 80 posto proizvodnje i potrošnje te namirnice u Svijetu događa u Francuskoj. Idući proizvođač po veličini je Mađarska, sa deset puta manjom proizvodnjom. No, malo tko zna da je to jelo staro 4.500 godina i da vuče porijeklo iz Egipta. Tamo su židovski seljaci proizvodili jetru tovljene guske za plemstvo i svećenstvo, koje je svakako i u to doba znalo uživati u stvarima koje nisu imale puno veze sa uzvišenim stvarima, poput glavolomke na temu koje je pravo vrhovno božanstvo - Amon ili Aten.

Ravne banane i PDV na njih

Jeste li znali da je Europski opis materijala dopuštenih u roli toalet papira 56% dulji od Deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda? Ili da je 2009. Španjolska tražila da EU popusti zakone o uklanjanju uginule stoke, budući da zbog njih španjolski lešinari gladuju? Da je EU zabranila vatrogascima da koriste šipke za spuštanje s gornjeg kata ne bi li se spriječile povrede u slučaju da jedan vatrogasac padne drugom na glavu te da je definirala ispravnu zakrivljenost banane?

Najveće Disaster Recovery zablude ili: "baš nismo imali sreće"

Vlasnik auto praonice u Bjelovaru najviše novca zarađuje subotom (kada su svatovi). I taman jedne subote ujutro pukne vodovodna cijev na hidrantu ispred ulaza u praonicu. Osim što vode za pranje auta više nema, iz hidranta šiklja na sve strane, a radnici vodoopskrbnog poduzeća raskopali su pločnik na ulazu u salon. Nema više ni unutra ni van.

Horror priča za geekove

U svibnju 2009. data centar Queensland Health ostao je bez napajanja - razlog nestanka električne energije bila je poplava koja potopila dvije transformatorske stanice lokalne energetske kompanije. Srećom, UPS sustavi su funkcionirali normalno, tako da je data centar nastavio svoj rad. Automatska dojava informirala je tehničare o ovom ispadu pa je zaposlenik data centra obišao sva postrojenja i ustanovio kako je sve u najboljem redu.

Dinosauri u modi i informatici

U drugoj polovici devedesetih radio sam kao programer u tvrtki koja je razvijala knjigovodstveni software. Razvijao sam modul za salda conti i jedan od najvećih problema bio mi je naći zajednički jezik s knjigovođom, jednim starijim i iskusnim gospodinom koji je te moje kompjutere razumio gotovo manje nego sam ja shvaćao njegove cesije i asignacije. Problem mi je bilo i održavanje za postojeće korisnike.

Data centri u Hrvatskoj - 2018. godine

Predviđanje budućnosti je općenito nezahvalan posao i rijetki sretnici, poput recimo Vidovitog Milana, uspjeli su iz tako nečeg napraviti uspješan posao. Čak i meteorolozi, koji za svoja predviđanja koriste superračunala i nagađaju samo nekoliko dana unaprijed, često bivaju izloženi kritici. Jer prorok je kriv i ako pogodi, a pogotovo ako je iz našeg sela. No, neke stvari se ipak daju zaključiti unaprijed, najlakše ako živite i radite posao koji na tržištu na kojem jeste kaska godinama za svjetskim trendovima. Recimo, ako se bavite data centrima.