Fiskalizacija 2.0 mijenja krvotok gospodarstva od kontrole izdavanja do praćenja naplate i od Word računa do automatiziranih procesa

Fiskalizacija 2.0 označava jednu od najdubljih promjena u načinu na koji hrvatske tvrtke izdaju, razmjenjuju i prate račune još od uvođenja fiskalizacije prije više od desetljeća. Novi sustav više se ne zaustavlja na trenutku izdavanja, već zahvaća cijeli proces – od slanja eRačuna do informacije o njegovoj naplati. Time fiskalizacija postaje temelj za širu digitalizaciju poslovanja, ali i ozbiljan test organizacijske zrelosti poduzetnika. Posebno se otvara pitanje spremnosti malih i srednjih tvrtki, koje se prvi put susreću s ovakvom razinom standardizacije i nadzora. O tome što to znači u praksi, gdje su najveći izazovi i kako se na promjene pripremiti, za ICTbusiness.info razgovarali smo s Ivanom Vidovićem, direktorom tvrtke Neoinfo.

Kako vidite ključne promjene koje donosi fiskalizacija 2.0 u odnosu na postojeći sustav fiskalizacije 1.0?

Ključne promjene koje vidim su primjena fiskalizacije na sve poslovne subjekte i sve vrste plaćanja. Ta promjena je ključna promjena koja otvara vrata kompletnoj digitalizaciji i automatizaciji poslovanja, za sve dionike poslovnih procesa. Tu mislim na velike sustave i tvrtke koji odavno imaju potrebu za sličnim rješenjima i koje su već i bez ovog zakona počele procese digitalizacije, što i je temelj elektronske razmjene računa i formata razmjene. Srednje i male tvrtke, ako i knjigovodstveni servisi će itekako imati koristi, koju možda u početnom trenutku ne vide jer se trenutno vidi samo velika količina posla koju svi imaju zbog uvođenja F2.0. Dodatne promjene koje se uvode a također predstavljaju ozbiljan korak naprijed je dio sustava vezan za eIzvještavanje.

eIzvještavanje omogućuje ukidanje određenih obrazaca koji su danas obavezni a od 01.01. prestaju biti, kao i dio vezan za evidenciju plaćanja faktura kojim se omogućuje bolji uvid krvotoka gospodarstva, te otvara mogućnost kontrole neplatiša i tvrtki koje kasne sa plaćanjima koje ukoliko su namjerne i sustavne, predstavljaju ozbiljni problem svakog gospodarstva.

Osim toga otvaraju potencijalnu mogućnost naplate PDVa po plaćenim fakturama, ne znam da li intencija i razmišljanje države ide u tom smjeru, ali svakako ukoliko postoji informacija da je faktura plaćena na strani porezne uprave, samom tom činjenicom otvara se mogućnost naplate PDVa po plaćenoj fakturi a ne po izdanoj što oduvijek predstavlja ozbiljan problem gospodarstva.

Kako će se nove funkcionalnosti tehnički integrirati s postojećim procesima?

Ne kreće se od nule – većina ozbiljnijih rješenja nadograđuje postojeće module. Radom na Adeo rješenjima,blagajne i API-ja, shvatili smo da je ključno za korisnika da ima isto sučelje ili isti API koji može pokriti i fiskalizaciju 1.0 i 2.0 kako bi imali jedinstveno iskustvo. Na razini aplikacije - postojeći POS/ERP moduli za račune dobivaju nove funkcije za: generiranje eRačuna u propisanom formatu (UBL), slanje kroz informacijskog posrednika ili direktan kanal, koliko imaju module Ulaznih dokumenata - prihvaćeno/odbijeno informacije se šalju u poreznu, slanje podataka o naplati Izlaznih dokumenata - po uplatama ili obradama dnevnih izvoda. Na razini integracija - proširenje postojećih API-ja (fiskalizacija 1.0) modulima za - eRačune (B2B + javni sektor), zaprimanje eRačuna, eArhivu, eIzvještavanje, URA – prihvaćeno/odbijeno, IRA – plaćeno.

Koliko su zahtjevi sustava fiskalizacije 2.0 veći u pogledu sigurnosti, automatizacije i nadzora prometa?

Zahtjevi rastu najviše u smislu sljedivosti i integriranosti podataka. Sustav mora znati tko, kada, kome, što je izdao i kada je plaćeno – i to sve automatizirano. Sa sigurnosne strane rekao bih da su trenutni sigurnosni zahtjevi dovoljno veliki s obzirom na opseg projekta i količinu posla koja je pred nama, ali također postoji prostor za podizanje razine sigurnosti i zatezanja sustava što u pripremama samog zakona i pravilnika i najavljeno - informacijski posrednici će biti kategorizirani kao ključni subjekti Zakona o kibernetičkoj sigurnosti. Ako nekoga zanima i smatra da to nije dovoljno sigurno može pogledati malo više o NIS2 direktivi na linku https://nis2direktiva.hr/sto-je-nis2-direktiva  ili Zakon o kibernetičkoj sigurnosti (NN 14/2024) https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_02_14_254.html. Možete gledati informacijske posrednike kao slabu točku procesa kako se u zadnje vrijeme navodilo po medijima, no slanje računa emailom ili poštom do sada nitko nije dovodio u pitanje. Ono što je sigurno, moguće je uvesti veće razine kontrole i zaštite nad kontroliranim digitalnim procesom nego nad procesom gdje putem vanjskog emaila šaljete dokumente drugoj strani ili možda kada vam poštar nosi račun u poštanski sandučić.

Sa strane automatizacije, nije baš crno bijelo. 01.01.2026 se ne prestaje vrtiti zemlja, tako ni procesi ne postaju sami po sebi automatizirani, ovisi o korisniku, aplikacijama, ali da se omogućuje veća razina automatizacije sigurno i da će u skorije vrijeme biti manje-više sve automatizirano siguran sam u to.

U najgorem slučaju ako ogolimo proces vam može ostati potpuno isti, malo se promijenio medij slanja, što znači da vi zapravo možete biti bez neke velike automatizacije, raditi slično kao i do sada, skupljati kod jednog posrednika ulazne račune, preuzimati ih i poslati/ubaciti u softver koji dijelite sa knjigovodstvom.

Ono što se definitivno mijenja je da se smanjuje mogućnost grešaka, rješava se manualni posao prepisivanja računa iz sustava u sustav. Standardiziranim formatom dokumenata smo dobili mogućnost da jedan softver generira IRA-u u obliku UBLa pošalje putem posrednika svom kupcu. Kupac kod svog posrednika recimo da nema integraciju sa ERPom, nego koristi ulazne eRačune kao poštanski sandučić u kojem mu stignu UBLovi umjesto papira. Preuzme UBLove i dostavi ih knjigovodstvu, a knjigovodstveni softver opet zna pročitati UBL i učitati ga kao korisnikovu URA-u. Sa strane nadzora prometa - Porezna više ne vidi samo „trenutak izdavanja“, nego i naplatu, lakše križno usklađivanje: izdani eRačuni - priznati pretporez kupaca - PDV prijave

Gdje očekujete najveće izazove u prilagodbi kod malih i srednjih poduzeća?

Organizacijski - promjena navika („račun u Wordu + mailom“ više ne prolazi), usklađivanje rada prodaje, financija i knjigovodstva, Tehnički - prelazak s „lokalne blagajne“ na integrirane sustave, izbor informacijskog posrednika i dobavljača softvera, Edukacija - razumijevanje što je eRačun, što je eIzvještavanje, što ostaje isto, a što se mijenja, strah od tehnologije kod manjih poduzetnika.

Mali će najviše patiti ako sve krenu rješavati u zadnji čas, a to je pravilo nažalost. Tko na vrijeme uvede dobar sustav, zapravo može iskoristiti fiskalizaciju 2.0 da si pojednostavi administraciju u startu.

Kako bi tvrtke trebale pristupiti planiranju i implementaciji fiskalizacije 2.0?

Predstavi to kao mini „projekt“ uz Analiza sadašnjeg stanja kako se računi izdaju i šalju danas (POS, ERP, Excel, Word, ručno slanje mailom…), kako se sada knjiži i prati naplata, koji su dobavljači softvera i koje funkcionalnosti već imaju.

Odabir strategije jedno integrirano rješenje (ERP/POS + eRačuni + eIzvještavanje + eArhiva), ili kombinacija postojećeg ERP/POS-a s vanjskim providerom eRačuna. Plan implementacije -fazno uvođenje: prvo eRačuni, zatim eIzvještavanje i dodatna automatizacija, testno okruženje, pilot s manjom grupom korisnika / odjela.Edukacija i promjena procesa - jasne interne upute: tko što radi i u kojem sustavu, edukacija prodaje, administracije i knjigovodstva. Prvi je korak iskreno popisati gdje se danas sve ‘vara’ s Wordom, Excelom i ručnim unošenjem – jer upravo tu fiskalizacija 2.0 traži najviše discipliniranosti i automatizacije.

Koliko vremena realno treba za kvalitetnu tehničku i organizacijsku pripremu?

Okvirno 1–3 mjeseca za pripremu i implementaciju, ovisno o veličini tima i brzini rada, najveći gubitak vremena je neodlučnost i čekanje zadnjeg roka. Sama tehnička implementacija je često manji problem od usklađivanja ljudi i procesa.

Na kojim područjima očekujete najviše potrebe za edukacijom korisnika?

Prodaja i izdavanje računa - što je eRačun, za koga je obvezan, kako se šalje, što znači status „odbijen“ itd. Financije / računovodstvo - kako se eRačuni knjiže, kako funkcionira eIzvještavanje po uplati, kako se podaci iz sustava prelamaju u PDV obrazac. Mala poduzeća / obrti - osnovni pojmovi (eRačun vs. PDF, informacijski posrednik, eArhiva), rad u novom sučelju umjesto ručnog rada.

Kako se fiskalizacija 2.0 može učinkovito povezati s postojećim knjigovodstvenim rješenjima na tržištu?

Automatski import i export eRačuna - knjigovodstveni softveri trebaju direktno čitati strukturirane eRačune (bez ručnog pretipkavanja). API integracija za import i export eRačuna. Fiskalizacija 2.0 je prilika da se jednom zauvijek prekine praksa da knjigovođa ručno prepisuje PDF račune u svoj program.

Koje standarde integracije (API, razmjena podataka, modularni pristup) smatrate ključnima?

API sučelja - REST/JSON kao de facto standard za moderne integracije, jasno definirani endpointi za: izradu, slanje, zaprimanje, status, izvještavanje po uplati. Standardizirani formati podataka - strukturirani eRačun (UBL), standardizirani identifikatori dokumenata i poslovnih partnera, Modularni pristup - da ERP / knjigovodstveni softver može „uključiti“ eksternog providera za eRačune/eIzvještavanje bez reprogramiranja cijelog sustava. Ovdje je propuštena prilika unificirati i standardizirati format i izgled API sučelja za komunikaciju sa informacijskim posrednicima, time je otežan modularni pristup, ali tržište se samo-regulira i kreira se na neki način lokalni standard API-ja kojeg svi podržavaju

Hoće li nova pravila zahtijevati promjene u modulima za obračun PDV-a, evidenciju računa i financijsko izvještavanje?

Da, računovodstveni softveri moraju se prilagoditi. Knjigovodstveni servisi koji prihvate automatizaciju postat će savjetnici, a oni koji ostanu na ručnom pretipkavanju postat će ‘prepisivači’ koje će tehnologija polako izgurati.

Kako istovremeno održavati fiskalizaciju 1.0 i uvoditi fiskalizaciju 2.0 tijekom prijelaznog razdoblja?

Ako rješenje ne podržava paralelni rad, korisnik završava u kaosu – dva programa, dvostruki unosi i dvostruki rizik pogreške, no s tim Adeo POS korisnici neće imati problema.

Koliko je važno da rješenja podržavaju paralelni rad oba modela do pune migracije?

Nije obavezno ni nužno, može se napraviti nagli switch s 1.1.2026. godine. Mi podržavamo paralelni rad i sugerirali bi ga zbog prilagodbe svih sustava i korisnika na novi način poslovanja.

Kakvu ulogu imaju pružatelji ERP-a, POS sustava i platformi za naplatu u osiguravanju nesmetanog prijelaza?

ERP dobavljači - objedinjavanje podataka, integracija eRačuna, knjiženja, izvještavanja, POS sustavi -  ključni za maloprodaju i ugostiteljstvo, moraju se znati povezati s ERP-om i/eRačun modulima za B2B, Payment / naplatne platforme - kartična plaćanja, online payment linkovi, kvalitetna integracija omogućava automatsko povezivanje naplate s računima.

Ako se ERP, POS i payment sustavi dogovore oko standardnog API modela, korisnik će sve to doživljavati kao jednu platformu, a ne kao tri nepovezane tehnologije.

Može li se očekivati da će nova generacija rješenja objediniti fiskalizaciju, knjigovodstvo i nadzorne procese u jedinstvenu platformu?

Rekao bih i da i ne. Objedinit će, ali rekao bih ne unutar jedinstvenog rješenja nego kao specijalizirana nišna rješenja koja je LAKO integrirati, pomoću standardiziranih protokola/formata. I sada postoje sustavi koji pokušavaju objediniti sve, ali s obzirom na različite niše i specifičnosti samog poslovanja, jedno rješenje ne uspijeva prevladati.

U trenutku kada i uspije pokriti sve ili većinu niša i potreba, u tom trenutku rješenje se pretvorilo u dinosaura, ogromno čudovište kojim nije lako upravljati niti raditi izmjene, a vrijeme ide, sve se stalno mijenja…

Kako razvoj jedinstvenog API-ja koji povezuje fiskalizaciju 1.0 i 2.0 otvara mogućnost suradnje s globalnim platformama poput Glova, Bolta, Odoo-a ili SAP-a?

Globalna platforma želi jedan jasan API: pošalji račun – dobiješ status. Sve ostalo, lokalne certifikate, formate i pravila, treba odraditi lokalni provider.

Koliko takvo rješenje olakšava njihov ulazak ili širenje na hrvatsko tržište bez dodatnog lokalnog razvoja?

S jedinstvenim API-jem mogu se osloniti na jednog lokalnog partnera, integrirati Hrvatsku kao još jednu „konfiguraciju“ u postojeći globalni sustav što ubrzava go-live i smanjuje rizik.

Što sve ovaj integracijski model uključuje u tehničkom i poslovnom smislu?

 Tehnički uključuje - API za fiskalizaciju 1.0 (POS računi, gotovina), fiskalizaciju 2.0 (eRačuni, eIzvještavanje), eArhivu, statusne upite, preuzimanje dokumenata, sigurnost, skalabilnost, veliki volumeni računa za velike platforme, monitoring, logging, SLA-ovi.

Poslovno - model naplate (po računu, po mjesečnom paketu, po klijentu), partnerski modeli - white-label, reseller, revenue share, podrška i održavanje - 2nd/3rd level support, test okruženja, sandbox.

Kako vidite daljnji razvoj cjelokupnog ekosustava rješenja i mogućnost standardizacije fiskalnih integracija na međunarodnoj razini? 

Hrvatska nije jedina s ovakvim smjerom, eRačuni su EU VIDA direktiva – obvezni eRačuni postaju EU stvarnost - https://taxation-customs.ec.europa.eu/taxation/vat/vat-digital-age-vida_en, real-time ili near-real-time izvještavanje poreznim tijelima. Dugoročno se može pojaviti de facto standard za „fiscalization API“ na razini EU i šire, lokalni provideri postaju „gateway“ prema poreznim sustavima raznih država. Za domaće tvrtke i developere to je prilika da rješenja iz Hrvatske postanu regionalni ili EU igrači za fiskalne integracije.