Europska unija priprema se za eru posebnih procesora za superračunala i pokrenula je Inicijativu za Europski procesor (EPI), koja bi trebala moćnim uređajima omogućiti najbolje moguće procesore. Vjeruje se da će prva na tržište stići 2023., što znači da bi Europska unija kaskala za Kinom, Sjedinjenim Američkim Državama i Japanom, koje će prva superračunala imati godinu ranije.
Ipak, bez obzira na to blago kašnjenje, Europa je odlučila iskoristiti vrijeme pa pokrenuti nešto svoje, a tako nešto dugoročno može biti prednost. Imati "domaću proizvodnju" za HPC (High-performance computing) uistinu je značajna stvar i nudi neovisnost koju Europska unija rijetko ima kad se radi o tehnološkim dostignućima i potrebama. Najbolje se to može vidjeti na primjeru mobilnih mreža pete generacije (5G) i Huaweija bez koje se infrastruktura teško izvodi, ako ikako.
Inače, što se EPI projekta tiče, ukupna vrijednost mu je oko 80 milijuna eura, sudjeluju 23 europska partnera i zacrtani cilja završetka je spomenuta 2023.
Osim tog cilja, postoji i onaj kojim će se osmisliti i implementirati plan za novu generaciju europskih procesora male snage za ekstremno računalstvo, "big data" visokih performansi i niz budućih aplikacija. Također, ono što EPI mora jest ponuditi konkurentni čip koji može učinkovito odgovoriti na zahtjeve tržišta HPC-a, umjetne inteligencije, automobilske industrije i tržišta pouzdane IT infrastrukture. Dakle, ponuditi nešto čime bi se Europa nadmetala na globalnoj razini.
Zanimljivost je da i Hrvatska ima osobu koja vodi projekt. Na Fakultetu elektrotehnike i računalstva (FER) to su prof. dr. sc. Mario Kovač i njegov istraživački tim.
Što se partnera među proizvođačima tiče, ARM će "nositi" najveći dio posla jer procesor će se bazirati na njegovoj Zeus jezgri i trebao bi biti sposoban odgovoriti na sve izazove. A s tim na umu, automatski bi i Europa mogla odgovoriti na sve izazove koje predstavlja globalna konkurencija, što posebno podrazumijeva Kinu i SAD.
IBM je u suradnji s centrom Quantum Science Center (QSC), koji financira američko Ministarstvo energetike i djeluje uz Oak Ridge National Laboratory (ORNL), te AMD-om predstavio platformu za zajednički razvoj kvantnog ispravljanja pogrešaka. Sustav povezuje kvantno računalo s visokoučinkovitim klasičnim računalstvom kako bi se ubrzao razvoj metoda potrebnih za pouzdanije kvantne izračune.
Kristina Podnar stručnjakinja je za digitalne politike i upravljanje umjetnom inteligencijom koja organizacijama pomaže pretvoriti načela upravljanja u jasna pravila odlučivanja i svakodnevne poslovne postupke. Ima više od dva desetljeća savjetodavnog iskustva, autorica je knjige „The Power of Digital Policy“ te trenutno radi na izdavanju knjige „The Power of Agentic AI Policy“ koja će biti dostupna od 19. siječnja 2027. godine.
U složenim ICT projektima rani problem često se vidi kao trend odstupanja od plana, a ne kao propušten rok. Pomicanje ključnih aktivnosti, veći utrošak čovjek-dana, nedostupni resursi i neispunjeni preduvjeti mogu najaviti da dinamiku treba prilagoditi. Kada nekoliko projekata istodobno traži iste stručnjake, voditelji projekata, tehnički voditelji i nadležni organizacijski rukovoditelji zajednički usklađuju prioritete. I nove korisničke zahtjeve treba procijeniti prije prihvaćanja, budući da i manja izmjena može tražiti dodatni angažman ili pomaknuti povezane aktivnosti. Tada se razmatraju utjecaji na tehničko rješenje, opseg, troškove, rokove i kvalitetu, a odluku potvrđuje sponzor projekta. Završena implementacija potvrđuje ispunjenje projektnih obveza, ali ne govori sama po sebi kakvu je korist rješenje donijelo korisniku. Poslovni učinak može se procijeniti nakon određenog razdoblja korištenja, kroz učinkovitost procesa, dostupnost sustava ili kvalitetu usluge. O ranom prepoznavanju odstupanja, usklađivanju resursa i praćenju vrijednosti nakon implementacije, ističe za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info Veronika Petrović, voditeljica projekata u Combisovu Uredu za upravljanje projektima.